Da bi brže ozdravili, starac je savetovao da se ne žalimo na sudbinu, da ne odustanemo, već da izazove prihvatimo i onda ćeš tvoje ponašanje u životu, shvatiti kao istinski podvig.
Treba da pokušamo da "imamo radostan duh". Možete se razboleti i ako ste stalno uvređeni i ljuti na druge. Ne smeš dozvoliti negativna osećanja u dušu, rekao je prepodobni Sarovski, potrebno je čuvati harmoniju i mir u sebi.
"Pronađi mir u duši, i hiljade oko tebe će se spasti", rekao je sveti starac.
Bolest se može pojaviti i ako osoba počini neki greh/loš čin. Tada, po Svetom Serafimu Sarovskom, može da primi kaznu od najviših sila. Kao rezultat toga, pojavljuje se neka vrsta bolesti.
Daje se tako da čovek dobije vreme i priliku da se okrene srcu i shvati šta je pogrešio. Svevišnji je stvorio dušu, a ne greh, stvorio je i telo, ali ne i bolest, tako je rekao veliki starac. Bog nije uzrok zla, on nama ne šalje bolesti. Najčešće se dovodimo u takvo stanje zbog žalosti i roptanja.
Da bi brže ozdravili, starac je savetovao da se ne žalimo na sudbinu, da ne odustanemo, već da izazove prihvatimo i onda ćeš tvoje ponašanje u životu, shvatiti kao istinski podvig.
Sarovski je takođe tvrdio da mnogim ljudima, sa godinama, telo slabi, ali duša jača.
Metafora života i sveće
Shutterstock
Njegove reči: "Život naš može se uporediti sa svećom napravljenom od voska i fitilja, koja gori plamenom koji smo mi zapalili," podsećaju da smo mi sami odgovorni za svoju duhovnu svetlost.
Ako je sveća loše napravljena, ako smo u srcu nečisti i udaljeni od vrlina, plamen, kada ga upalimo, može ispuštati neprijatan miris. Tako je, naglašavao je, i sa životom grešnika, čije duhovno stanje odaje nečistoću.
Posmatranje plamena sveće u crkvenoj tišini pruža vernicima poseban trenutak za promišljanje. Sveti Serafim je poučavao da gledajući kako sveća polako sagoreva pred licem Božijim, možemo razmišljati o svojoj prolaznosti, o putovanju od početka do kraja.
"Kao što sveća sagoreva i topi se pred licem Božijim, tako se i svaki trenutak našeg života polako nestaje, približavajući se svom kraju." Ova misao, reče, treba da nas ohrabri da se molimo sa usrdnošću i skromnošću, znajući da se naše vreme topi, da svaka molitva treba da bude puna vere, nade i ljubavi".
Levon Vartanov je preko noći postao vernik, počeo da se bavi ikonopisom i spasao bližnje verom, a tokom devedesetih godina, dok je prolazio kroz težak period, njegovo umetničko stvaralaštvo postalo je izvor preživljavanja.
Ovo odlikovanje dodeljuje se ženama za zasluge u različitim oblastima crkvene, državne i javne službe. Između ostalih za izuzetne aktivnosti i zasluge u nauci i umetnosti i na polju duhovnog prosvećenja, za rad koji doprinosi obrazovanju, kao i verskom i moralnom vaspitanju naroda i za doprinos u očuvanju tradicionalnih vrednosti u društvu.
Dok Ruska Federacija dodatno učvršćuje svoje opredeljenje za zaštitu porodičnih vrednosti, novi zakon koji zabranjuje usvajanje ruske dece u zemljama koje legalizuju promenu pola, izazvao je burne reakcije širom sveta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Godine 2022. ministar prosvete Sergej Kravcov najavio je ažuriranje pravila pisanja reči "Bog", budući da to prethodno nije bilo regulisano pravilima ruske ortografije i interpunkcije iz 1956. godine. U novim pravilima predloženo je da se ta reč piše velikim slovom.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Jerej Kiril Markovski, zatvorski duhovnik u najstrožim ruskim kaznenim ustanovama, otkriva potresna iskustva i nevidljivu bol ljudi kojima društvo okreće leđa, ali koje Bog ne ostavlja samo u tami ćelija.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.