NAJMISTERIOZNIJI MANASTIR FRUŠKE GORE: Samo stari meštani se sećaju detalja, koji može rešiti vekovnu zagonetku
Ne zna se mnogo ni o tome kome je ova drevna bogomolja bila posvećena.
Za razliku od većine fruškogorskih svetinja, koje već vekovima postoje i žive u skladu sa prirodom i u neodvojivom spoju sa njom, manastir Vavedenja Presvete Bogorodice nalazi se u centru grada! Ipak, ova neobična okolnost nikako nije umanjila njegovu vrednost. Naprotiv!
Manastirsko zdanje Vavedenja Presvete Bogorodice jedno je od najznačajnijih i najvrednijih u starom jezgru Sremskih Karlovaca. Predstavlja nepokretno kulturno dobro, kao spomenik kulture od izuzetnog značaja, a kao vekovni čuvar vere i duhovne snage ujedno svedoči i o istrajnosti i kontinuitetu življenja srpskog naroda u ovom lepom gradu.
A to je samo deo i inače manje poznate priče o ovom manastiru.

Ktitor, kao ni tačno vreme podizanja manastira posvećenog Vavedenju Presvete Bogorodice u Sremskim Karlovcima, nisu poznati. Da se na ovom mestu nalazi crkva prvi put je nedvosmisleno zabeležio ovdašnji monah Makarije 1707. ali je izvesno da je ona dosta starija, javlja "Istorijski Zabavnik".
Deo istoričara nastanak manastira vezuje za 15. vek i vreme svetorodne dinastije Branković, dok skorašnja arheološka istraživanja upućuju na to da je crkva najverovatnije podignuta tokom prvih decenija 16. veka i da je u njoj možda, „despotica Jelena, udovica Svetog Stevana Štiljanovića, provela jesen svog života“.
I jedna i druga pretpostavka ovu svetinju čine najstarijom u Sremskim Karlovcima.
Nije slučajnost što je manastir u Karlovcima posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice. Naime, dobar deo svoje istorije on je bio metoh Hilandara, pa zato sa čuvenim manastirom u Grčkoj deli i zaštitnicu. Osim toga, u karlovačkom hramu u prošlosti su boravili monasi koji su se pripremali za odlazak na Svetu goru.

Detalji istorijskog života karlovačkog manastira uglavnom su izgubljeni u burnim vremenima, pa o njegovoj prošlosti danas ne znamo mnogo. Izvesno je da je crkva nekoliko puta stradala, ali i da je iznova i iznova obnavljana – počev od 18. pa sve do 20. veka.
Prema zapisu na ploči na jednom od zidova zvonika, najveći radovi izvedeni su 1746. za vreme patrijarha Arsenija IV Jovanovića Šakabente. Iz tog perioda potiče i impozantni barokni ikonostas sa 58 ikona, rad je Dimitrija Bačevića.
Poslednja velika rekonstrukcija, izvedena na inicijativu patrijarha Georgija Brankovića, završena je 1903. kada je crkva dobila izgled kakav ima i danas.
Tokom vekova postojanja manastir Vavedenja postao je večna kuća mnogim crkvenim velikodostojnicima, monasima, ali i znamenitim građanima Sremskih Karlovaca. Njihovi grobovi i danas su vidljivi širom manastirskog dvorišta.
Po značaju se ipak, izdvajaju dva groba koja se nalaze u kripti crkve. Ovde počivaju poslednji karlovački patrijarsi – Georgije Branković, preminuo 1907. i Lukijan Bogdanović sahranjen 1913. godine.
Nova, velika obnova ove stare svetinje pokrenuta je 2012. godine. Radovi i dalje traju - u toku je izgradnja konaka, a planirano je i da deo manastirskog poseda bude pretvoren u park. Danas se ovde čuva čestica moštiju Svetog Nektarija Eginskog, kao i riza Svete Petke.
A nakon materijalne, na red je došla i duhovna obnova. Vaspostavljajući viševekovnu tradiciju ovog mesta, crkva je u januaru 2016. ponovo proglašena za manastir - na radost Karlovčana, ali i vernika iz svih krajeva Srbije koji posećuju ovu fruškogorsku svetinju.
Ne zna se mnogo ni o tome kome je ova drevna bogomolja bila posvećena.
Patrijaršija s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije, budući da su raketni napadi i oružani sukobi zabeleženi u neposrednoj blizini svetih mesta, što mogućnost njihovog uništenja više ne ostavlja u domenu teorije.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Jedini stanar manastira je otac Serapion. Pre tri godine je došao iz Dečana sa namerom da obnovi manastir i oživi duhovni život ovog mesta.
Tokom poslednje obnove Bešanova, otkriveni su rimski grobovi iz 1. veka, što sugeriše da je ovo mesto bilo sveto još u vreme najranijeg hrišćanstva, a smatra se da je upravo zbog toga Dragutin odlučio da ovde podigne manastir.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Manastir na padinama Fruške gore zatekle su u ruinama monahinje, nakon čega su odlučile da svetinju podignu od temelja i načine je funkcionalnom za bogosluženje.
U manastiru Novo Hopovo se nalaze mošti svetitelja iz četvrtog veka, a istoričarka za portal religija.rs otkriva nepoznate detalje o svetinji.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Za verni narod ovaj prizor je posebno bolan jer Crkva Svetog Nikole nije obična stara građevina.
Hram Svetog Vasilija (Vasilija Blaženog) nalazi se na Crvenom trgu i simbol je Moskve.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Upravo mešanje roditelja u brak često postaje izvor nesporazuma.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Plamen je iz metalnog bureta zahvatio trsku, suvu travu i nisko rastinje, a manastirska protivpožarna ekipa sprečila je njegovo dalje širenje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
General je prethodnih dana molitveno pomenut u hramovima širom srpskih zemalja, a sada je poznato kada će biti održan crkveni ispraćaj u Beogradu.