Svršeni bogoslov, pre rukopoloženja odlučuje da li će da se ženi ili ne.
U рravoslavnoj crkvi brak i sveštenstvo su duboko povezani i podložni strogoj kanonskoj regulativi. Svešteniku je dopušteno da se oženi pre rukopoloženja, i to isključivo jednom. Ukoliko dođe do razvoda, sveštenik po pravilu može zadržati čin, ali ono što crkveni kanoni strogo zabranjuju, jeste drugi brak za već rukopoloženog sveštenika.
Otac Marko Rakonjac, paroh Mudrakovački objašnja za sajt religia.rs da drugi brak automatski znači prestanak svešteničke službe.
Drugim rečima, ukoliko razvedeni sveštenik odluči da se ponovo oženi, on time gubi pravo da nosi mantiju i mora da se laicizira — vrati u red "običnih“ vernika.
Republika
Otac Marko Rakonjac
- Može sveštenik da se razvede, ali ako se razvede, mora da ostane sam do kraja života. Ako odluči da se oženi, onda mora da bira između mantije ili drugog braka - priča otac Marko, a na pitanje da li su razvedene popadije ičim uslovljene posle razvoda dodaje:
- Ne. Popadije nisu bilo čime uslovljene, ako žele da stupe u drugi brak.
Inače, pitanje da li se pravoslavni sveštenik može oženiti više puta, dugo izaziva mnoge nedoumice među vernicima. Iako u narodu postoji uverenje da "pop može samo jednom da se ženi“, to uverenje, kako je govorio patrijarh Pavle, jeste suštinski tačno – ali je često netačno izraženo.
- Sveštenik se ne može ženiti nijedanput - on se može ženiti samo pre nego što postane sveštenik - naglasio je patrijarh Pavle u svom objašnjenju crkvenih pravila vezanih za ovaj problem u jednoj od knjiga "Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere".
Patrijar tu objašnjava da se svršeni bogoslov, pre rukopoloženja odlučuje da li će da se ženi ili ne. Ako odluči da se ženi, mora to da uradi, ako se odluči da se ne ženi, a posle rukopoloženja, ipak se odluči na brak, mantiju mora da skine.
Shutterstock/Brylynskyi
Sveštenik odluku o stupanju u brak donosi pre rukopoloženja
- Pitanje da li će se ženiti ili ostati neženjen, jedan svršeni bogoslov, odnosno kandidat za sveštenstvo, mora rešiti pre rukopoloženja, upravo pre proizvodstva za ipođakona. Odluči li da se neće ženiti i bude proizveden za ipođakona, tu odluku već ne može menjati, a još manje ako bude rukopoložen za đakona i sveštenika. Ako bi se ipak oženio, mora biti lišen sveštenstva.
Ova zabrana proizlazi iz strogih kanonskih propisa Pravoslavne crkve. "Želi li koji između onih koji stupaju u klir, po zakonu braka sastaviti se sa ženom, neka to učini pre rukopoloženja“, stoji u 6. kanonu Trulskog sabora.
Patrijarh Pavle je takođe objasnio da ni kandidati za sveštenstvo ne mogu imati iza sebe više od jednog braka. "Onaj koji se dvaput ženio, bilo da mu je prva žena umrla ili da se razveo – ne može postati sveštenik“, rekao je, pozivajući se na reči Svetog apostola Pavla: „Đakoni da budu muževi jedne žene“ (1 Tim. 3, 12).
Za razliku od vernika kojima se, zbog ljudske slabosti, dopušta drugi pa čak i treći brak, sveštenici moraju ispunjavati strože duhovne i moralne zahteve.
Shutterstock/Andrii Anna photographers
Sveštenik nema pravo na drugi brak
- Ali, ono što se dopušta pojedinim vernim zbog slabosti ne može se dopustiti sveštenicima. Od njih se očekuje da duhovno budu snažniji, moralno na većoj visini i čvršće drže evanđelske propise, jer su pastiri, više im je dano, od njih se više i traži (L. 12, 48). Već u Starom zavetu postavljani su posebni zahtevi u pogledu braka sveštenika (3 Mojs. 21, 7, 13-14), utoliko pre u Novom. U Novom zavetu princip jednobračnosti sveštenika postavio je već Sveti apostol Pavle zapovedajući da se ni za đakona ne mogu postaviti oni koji su se dvaput ženili: Đakoni da budu muževi jedne žene (1 Tim. 3, 12), a isti zahtev traži i od sveštenika, odnosno episkopa (1 Tim. 3, 2; Titu 1, 6).
U svojim tumačenjima, patrijarh Pavle se oslanjao na učenje Svetog pisma i dela Svetih otaca, podsećajući na reči Svete Makrine, koja je posle smrti verenika odbila drugi brak: "Greh je i sramota da supruga, kada joj suprug otputuje, ne sačuva supružansku vernost.“
Crkva drugobračnost kod vernika toleriše kao "snishođenje ljudskoj slabosti“, ali za sveštenstvo to nije prihvatljivo.
- Drugi brak je niži stepen, kao što je brak niži od devičanstva - pisao je i Sveti Jovan Zlatousti.
Oni koji tvrde da se i drugobračni mogu rukopoložiti, pozivaju se na izuzetne primere iz crkvene istorije, poput episkopa Kalista ili Teodorita, ali patrijarh Pavle ističe da su ti primeri bili predmet osude i rasprava u Crkvi.
- Kanonska praksa Crkve od samog početka do danas je jasna – sveštenik mora biti muž jedne žene, ili neženjen - zaključio je patrijarh Pavle.
Njegovo tumačenje ne ostavlja prostor za relativizaciju: ženidba nakon rukopoloženja vodi do gubitka svešteničkog čina, a prethodni brak – ako ih je bilo više – diskvalifikuje kandidata za sveštenstvo.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Veliki propovednik 19. veka nas uči da žalost nikada ne sme da prevlada veru i nadu u Boga: i kada je srce obuzeto tugom, molitva i nada otvaraju vrata utehe i smisla.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Veliki propovednik 19. veka nas uči da žalost nikada ne sme da prevlada veru i nadu u Boga: i kada je srce obuzeto tugom, molitva i nada otvaraju vrata utehe i smisla.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
U besedi za 11. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiučki nas uči kako da prepoznamo unutrašnji nered, sačuvamo dušu i podseća da red dolazi samo iz Božjeg zakona.
Molitveno se sećamo arhiđakona koji je hrabro stajao za Hrista i učio snazi vere čak i pred smrću, ostavljajući duhovno nasleđe koje nadahnjuje i današnje generacije.