Svršeni bogoslov, pre rukopoloženja odlučuje da li će da se ženi ili ne.
U рravoslavnoj crkvi brak i sveštenstvo su duboko povezani i podložni strogoj kanonskoj regulativi. Svešteniku je dopušteno da se oženi pre rukopoloženja, i to isključivo jednom. Ukoliko dođe do razvoda, sveštenik po pravilu može zadržati čin, ali ono što crkveni kanoni strogo zabranjuju, jeste drugi brak za već rukopoloženog sveštenika.
Otac Marko Rakonjac, paroh Mudrakovački objašnja za sajt religia.rs da drugi brak automatski znači prestanak svešteničke službe.
Drugim rečima, ukoliko razvedeni sveštenik odluči da se ponovo oženi, on time gubi pravo da nosi mantiju i mora da se laicizira — vrati u red "običnih“ vernika.
Republika
Otac Marko Rakonjac
- Može sveštenik da se razvede, ali ako se razvede, mora da ostane sam do kraja života. Ako odluči da se oženi, onda mora da bira između mantije ili drugog braka - priča otac Marko, a na pitanje da li su razvedene popadije ičim uslovljene posle razvoda dodaje:
- Ne. Popadije nisu bilo čime uslovljene, ako žele da stupe u drugi brak.
Inače, pitanje da li se pravoslavni sveštenik može oženiti više puta, dugo izaziva mnoge nedoumice među vernicima. Iako u narodu postoji uverenje da "pop može samo jednom da se ženi“, to uverenje, kako je govorio patrijarh Pavle, jeste suštinski tačno – ali je često netačno izraženo.
- Sveštenik se ne može ženiti nijedanput - on se može ženiti samo pre nego što postane sveštenik - naglasio je patrijarh Pavle u svom objašnjenju crkvenih pravila vezanih za ovaj problem u jednoj od knjiga "Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere".
Patrijar tu objašnjava da se svršeni bogoslov, pre rukopoloženja odlučuje da li će da se ženi ili ne. Ako odluči da se ženi, mora to da uradi, ako se odluči da se ne ženi, a posle rukopoloženja, ipak se odluči na brak, mantiju mora da skine.
Shutterstock/Brylynskyi
Sveštenik odluku o stupanju u brak donosi pre rukopoloženja
- Pitanje da li će se ženiti ili ostati neženjen, jedan svršeni bogoslov, odnosno kandidat za sveštenstvo, mora rešiti pre rukopoloženja, upravo pre proizvodstva za ipođakona. Odluči li da se neće ženiti i bude proizveden za ipođakona, tu odluku već ne može menjati, a još manje ako bude rukopoložen za đakona i sveštenika. Ako bi se ipak oženio, mora biti lišen sveštenstva.
Ova zabrana proizlazi iz strogih kanonskih propisa Pravoslavne crkve. "Želi li koji između onih koji stupaju u klir, po zakonu braka sastaviti se sa ženom, neka to učini pre rukopoloženja“, stoji u 6. kanonu Trulskog sabora.
Patrijarh Pavle je takođe objasnio da ni kandidati za sveštenstvo ne mogu imati iza sebe više od jednog braka. "Onaj koji se dvaput ženio, bilo da mu je prva žena umrla ili da se razveo – ne može postati sveštenik“, rekao je, pozivajući se na reči Svetog apostola Pavla: „Đakoni da budu muževi jedne žene“ (1 Tim. 3, 12).
Za razliku od vernika kojima se, zbog ljudske slabosti, dopušta drugi pa čak i treći brak, sveštenici moraju ispunjavati strože duhovne i moralne zahteve.
Shutterstock/Andrii Anna photographers
Sveštenik nema pravo na drugi brak
- Ali, ono što se dopušta pojedinim vernim zbog slabosti ne može se dopustiti sveštenicima. Od njih se očekuje da duhovno budu snažniji, moralno na većoj visini i čvršće drže evanđelske propise, jer su pastiri, više im je dano, od njih se više i traži (L. 12, 48). Već u Starom zavetu postavljani su posebni zahtevi u pogledu braka sveštenika (3 Mojs. 21, 7, 13-14), utoliko pre u Novom. U Novom zavetu princip jednobračnosti sveštenika postavio je već Sveti apostol Pavle zapovedajući da se ni za đakona ne mogu postaviti oni koji su se dvaput ženili: Đakoni da budu muževi jedne žene (1 Tim. 3, 12), a isti zahtev traži i od sveštenika, odnosno episkopa (1 Tim. 3, 2; Titu 1, 6).
U svojim tumačenjima, patrijarh Pavle se oslanjao na učenje Svetog pisma i dela Svetih otaca, podsećajući na reči Svete Makrine, koja je posle smrti verenika odbila drugi brak: "Greh je i sramota da supruga, kada joj suprug otputuje, ne sačuva supružansku vernost.“
Crkva drugobračnost kod vernika toleriše kao "snishođenje ljudskoj slabosti“, ali za sveštenstvo to nije prihvatljivo.
- Drugi brak je niži stepen, kao što je brak niži od devičanstva - pisao je i Sveti Jovan Zlatousti.
Oni koji tvrde da se i drugobračni mogu rukopoložiti, pozivaju se na izuzetne primere iz crkvene istorije, poput episkopa Kalista ili Teodorita, ali patrijarh Pavle ističe da su ti primeri bili predmet osude i rasprava u Crkvi.
- Kanonska praksa Crkve od samog početka do danas je jasna – sveštenik mora biti muž jedne žene, ili neženjen - zaključio je patrijarh Pavle.
Njegovo tumačenje ne ostavlja prostor za relativizaciju: ženidba nakon rukopoloženja vodi do gubitka svešteničkog čina, a prethodni brak – ako ih je bilo više – diskvalifikuje kandidata za sveštenstvo.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Dok svet zatrpava naše misli besmislenim znanjem i praznom radoznalošću, pouka Svetog Nikodima Agiorita pokazuje surov, ali efikasan put ka unutrašnjem miru: oslobađanje od suvišnog je jedini način da duša prepozna šta je zaista važno.
Izvori iz Rimske kurije otkrivaju da je Svetoj Stolici stizala lažirana dokumentacija o Alojzu Stepincu, dok stručnjaci tvrde da je manipulacija arhivima bila planski sprovođena.
Dok statistike pokazuju da sve više brakova puca, protojerej Vadim Gladikij objašnjava zašto pravoslavna crkva drugi brak ne smatra idealom, ali ga ipak dopušta — i šta zapravo znači poseban čin venčanja dvobračnih.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Dok svet zatrpava naše misli besmislenim znanjem i praznom radoznalošću, pouka Svetog Nikodima Agiorita pokazuje surov, ali efikasan put ka unutrašnjem miru: oslobađanje od suvišnog je jedini način da duša prepozna šta je zaista važno.
Izvori iz Rimske kurije otkrivaju da je Svetoj Stolici stizala lažirana dokumentacija o Alojzu Stepincu, dok stručnjaci tvrde da je manipulacija arhivima bila planski sprovođena.
Dok statistike pokazuju da sve više brakova puca, protojerej Vadim Gladikij objašnjava zašto pravoslavna crkva drugi brak ne smatra idealom, ali ga ipak dopušta — i šta zapravo znači poseban čin venčanja dvobračnih.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Ova nenametljiva, a raskošna poslastica spaja orahe, puter i nežne kore u "ružice" koje prizivaju detinjstvo i porodična okupljanja, a priprema je jednostavna čak i za početnike u kuhinji.
U svedočanstvu Prepodobnog Jakova Calikisa krije se ohrabrenje koje razbija stid, podseća na silu svešteničkog blagoslova i vraća poverenje u isceljujuću moć iskrene ispovesti.