Manastir Vavedenja Presvete Bogorodice u selu Palja, u opštini Surdulica, na Bohovskoj planini, iza sebe ima burnu istoriju.
U selu Palja, pedesetak kilometara od Surdulice, nalazi se manastir Vavedenja Presvete Bogorodice. Smešten je na visini od 950 metara nadmorske visine, na levoj obali reke Jerme (Paljevice).
Prema arheološkim istraživanjima i nalazima arheoloških iskopavanja, obavljenih od 2004. do 2006. godine, manastir je podignut u 13. veku, u vreme Dejanovića. Podaci Srpske pravoslavne crkve ukazuju da manastirska crkva potiče iz 9. veka, tj. 818. godine, ali da je obnovljena u 13. veku.
Crkva je jednobrodna, sa oltarom, dve bočne apside polukružnog oblika i pripratom. Najstariji deo crkve pokriven je kamenim pločama, a priprata i bočne apside ćeramidom. Što se freskopisa tiče, Bugari su, gradeći pripratu, premalterisali dragocene srednjovekovne vizantijske freske i na novom malteru naslikali nove, vrlo niskog kvaliteta.
youtube/printscreen/BalkanTrip TV
Unutrašnjost manastira
U blizini manastira nalazi se izvor, za koji se veruje da je lekovit. Mnogi dolaze da se umiju ili ponesu sa njega vodu, a naročito pomaže kod bolesti očiju. Jedni ovaj izvor zovu izvor Svete Petke, drugi izvor Presvete Bogorodice, dok ga neki nazivaju i izvorom Svetog Save.
Mozaik iznad izvora
Nedavno je iznad samog izvora dr Nataša Dejanović Dimitrijević, poznata umetnica iz Vranja, izradila mozaik Presvete Bogorodice. Kaže da su možda neki njeni preci zidali manastir, a da se ona potrudila da njegovoj lepoti da svoj doprinos.
U narodu ovog kraja postoji predanje da je manastir jedanput posetio i Sveti Sava, kada se vraćao iz Carigrada 1236. i išao u Bugarsku da saopšti Bugarima da je za njih od Nikejskog patrijarha izdejstvovao patrijaršiju.
Narod se kod ove svetinje okuplja nekoliko puta godišnje i to: na Svetog proroka Jeremiju (14. maja), na Svetog proroka Iliju (2. avgusta) i na Uspenje Presvete Bogorodice (28. avgusta).
Blagoslovom Njegovog preosveštenstvaepiskopa vranjskog Gospodina Pahomija, obnova ovog manastira počela je 2006. godine.
Manastir je tada bio u vrlo lošem stanju, bez monaštva, sa srušenim i uništenim manastirskim konakom. Sama crkva je gotovo sasvim bila ruinirana.
Najpre su urađeni projekti i to: projekat restauracije i konzervacije crkve, projekat izgradnje konaka i projekat uređenja celokupnog manastirskog kompleksa. Sve projekte izrado je Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Niša.
Pre početka radova, 2006. godine, obavljenasu arheološka iskopavanja u samoj crkvi i u porti crkve, od strane arheologa Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Niša. Nakon toga, započeti su radovi na hramu i manastirskom konaku. Počela je izgradnja novog manastirskog konaka, na temeljima starog.
Na dan manastirske slave, 4. decembra 2016. godine, episkop vranjski g. Pahomije izvršio je osvećenje novopodignutog manastirskog konaka. Svi radovi su izvedeni sredstvima Vlade Republike Srbije, posredstvom nadležnih ministarstava.
Manastir Pavlovac, koji se nalazi u selu Koraćici kraj Pavlovačkog potoka, po kome je i dobio ime, je sveto mesto u kojem je Arsenije Čarnojević služio jednu od poslednjih liturgija.
Monahinja iz Belorusije je otkrila tajnu svrsishodnog i isplativog rada, nakon što je naglasila da se svaki predmet na štandu koji prodaje u ime sestrinstva prodaje zahvaljujući jednoj stvari.
Grčki vernici slave i sećaju se priče Svete Anastasije Farmakolitrije, koja je pomogla igumaniji manastira da jednu monahinju izbavi od delovanja nečastivih sila.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu Varvaru po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog proroka Danila. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju četvrti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Bez moralizovanja i utešnih reči, ova pouka razotkriva uzrok porodičnih lomova, životnih zastoja i unutrašnjeg nemira koji se često pogrešno pripisuju okolnostima, a ne sopstvenom odnosu prema roditeljima.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
Srpska pravoslavna crkva u Australiji poziva verni narod na molitvu za stradale i isceljenje ranjenih, ističući važnost mira, ljubavi i zajedništva u trenucima tuge.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.