Manastir Vavedenja Presvete Bogorodice u selu Palja, u opštini Surdulica, na Bohovskoj planini, iza sebe ima burnu istoriju.
U selu Palja, pedesetak kilometara od Surdulice, nalazi se manastir Vavedenja Presvete Bogorodice. Smešten je na visini od 950 metara nadmorske visine, na levoj obali reke Jerme (Paljevice).
Prema arheološkim istraživanjima i nalazima arheoloških iskopavanja, obavljenih od 2004. do 2006. godine, manastir je podignut u 13. veku, u vreme Dejanovića. Podaci Srpske pravoslavne crkve ukazuju da manastirska crkva potiče iz 9. veka, tj. 818. godine, ali da je obnovljena u 13. veku.
Crkva je jednobrodna, sa oltarom, dve bočne apside polukružnog oblika i pripratom. Najstariji deo crkve pokriven je kamenim pločama, a priprata i bočne apside ćeramidom. Što se freskopisa tiče, Bugari su, gradeći pripratu, premalterisali dragocene srednjovekovne vizantijske freske i na novom malteru naslikali nove, vrlo niskog kvaliteta.
youtube/printscreen/BalkanTrip TV
Unutrašnjost manastira
U blizini manastira nalazi se izvor, za koji se veruje da je lekovit. Mnogi dolaze da se umiju ili ponesu sa njega vodu, a naročito pomaže kod bolesti očiju. Jedni ovaj izvor zovu izvor Svete Petke, drugi izvor Presvete Bogorodice, dok ga neki nazivaju i izvorom Svetog Save.
Mozaik iznad izvora
Nedavno je iznad samog izvora dr Nataša Dejanović Dimitrijević, poznata umetnica iz Vranja, izradila mozaik Presvete Bogorodice. Kaže da su možda neki njeni preci zidali manastir, a da se ona potrudila da njegovoj lepoti da svoj doprinos.
U narodu ovog kraja postoji predanje da je manastir jedanput posetio i Sveti Sava, kada se vraćao iz Carigrada 1236. i išao u Bugarsku da saopšti Bugarima da je za njih od Nikejskog patrijarha izdejstvovao patrijaršiju.
Narod se kod ove svetinje okuplja nekoliko puta godišnje i to: na Svetog proroka Jeremiju (14. maja), na Svetog proroka Iliju (2. avgusta) i na Uspenje Presvete Bogorodice (28. avgusta).
Blagoslovom Njegovog preosveštenstvaepiskopa vranjskog Gospodina Pahomija, obnova ovog manastira počela je 2006. godine.
Manastir je tada bio u vrlo lošem stanju, bez monaštva, sa srušenim i uništenim manastirskim konakom. Sama crkva je gotovo sasvim bila ruinirana.
Najpre su urađeni projekti i to: projekat restauracije i konzervacije crkve, projekat izgradnje konaka i projekat uređenja celokupnog manastirskog kompleksa. Sve projekte izrado je Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Niša.
Pre početka radova, 2006. godine, obavljenasu arheološka iskopavanja u samoj crkvi i u porti crkve, od strane arheologa Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Niša. Nakon toga, započeti su radovi na hramu i manastirskom konaku. Počela je izgradnja novog manastirskog konaka, na temeljima starog.
Na dan manastirske slave, 4. decembra 2016. godine, episkop vranjski g. Pahomije izvršio je osvećenje novopodignutog manastirskog konaka. Svi radovi su izvedeni sredstvima Vlade Republike Srbije, posredstvom nadležnih ministarstava.
Manastir Pavlovac, koji se nalazi u selu Koraćici kraj Pavlovačkog potoka, po kome je i dobio ime, je sveto mesto u kojem je Arsenije Čarnojević služio jednu od poslednjih liturgija.
Monahinja iz Belorusije je otkrila tajnu svrsishodnog i isplativog rada, nakon što je naglasila da se svaki predmet na štandu koji prodaje u ime sestrinstva prodaje zahvaljujući jednoj stvari.
Grčki vernici slave i sećaju se priče Svete Anastasije Farmakolitrije, koja je pomogla igumaniji manastira da jednu monahinju izbavi od delovanja nečastivih sila.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Kod manastira Vavedenje Presvete Bogorodice u selu Palja, u opštini Surdulica, narod se kod okuplja nekoliko puta godišnje i to: na Svetog proroka Jeremiju (14. maja), na Svetog proroka Iliju (2. avgusta) i na Uspenje Presvete Bogorodice (28. avgusta).
Manastir Jovanje, smešten u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, postoji još od pre boja na Kosovu 1389. godine, a današnja crkva, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, podignuta je 1957. godine. Poznat je po čudotvornoj ikoni Majke Božje Brzopomoćnice, koju je 1939. godine donio arhimandrit Serafim Rus, a za koju se veruje da pomaže ženama koje žele, a ne mogu da imaju decu.
Svetinju koja se nalazi nedaleko od Šapca mnogi nazivaju parče raja na zemlji, a svojom lepotom i dugom istorijom zasigurno zaslužuje da bude na vašoj listi svetinja mačvanskog okruga, koje treba da posetite.
Manastir Rukumija je prema legendi podignut na mestu gde su nesrećnu devojku Jelicu pogubila braća. Tu se danas dešavaju čuda, kojima svedoče brojni vernici.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.