ON JE MOLITVOM RASTERIVAO DEMONE: Danas je Prepodobni Ilarion Veliki
Ilarion je bio uvažavan ne samo od hrišćana nego i od neznabožaca.
Jevanđelje zemaljsku svojinu naziva nepravednom i tuđom, a nebesku ‐ istinskom i svojom.
"Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božje", govorio je Isus Hrist, a u današnje vreme, kada je težnja za novcem postala imperativ, nikad više se ne nameće pitanje može li bogataš ujedno biti i dobar hrišćanin.
Prema hrišćanstvu, svi bogataši su samo nadzornici i pomoćnici Božiji, a ne gospodari. Bog je jedini gospodar i domaćin svakog dobra i bogatstva; i daje ga kome hoće, na opštu korist. A kome ga da, on mora upravljati onako kako je i Bog zapovedio.
"Ti ispituješ upravitelja svoga imanja o novcu koji mu je poveren ‐ gde ga je i na šta potrošio. I tebe će Gospod pitati za bogatstvo koje si od Njega dobio: u dan Suda Njemu ćeš položiti račun za svaku rublju na šta si je potrošioʺ (sveti Tihon Voronješki).

Jevanđelje zemaljsku svojinu naziva nepravednom i tuđom, a nebesku ‐ istinskom i svojom. U Jevanđelju po Luki se kaže: "Ako, dakle, u nepravednom bogatstvu verni ne biste, ko će vam poveriti istinsko? I ako u tuđem ne biste verni, ko će vam dati vaše?"
Prolazno bogatstvo nazvano je nepravednim zato što je posledica pada. Jer, nama materijalna dobra ne bi ni trebala da iz raja nismo bili izbačeni na zemlju na kojoj boravimo vrlo kratko vreme, što nam je milosrđem Božijim dato kako bismo povratili izgubljeni raj.
O tome kakvo hrišćanstvo ima stav prema bogatstvu i novcu jednom prilikom je pričao i otac Simeon, iguman manastira Rukumije.
- Ne rasipajmo snagu na gluposti, na krpice, i na ostalo... Ne treba da robujemo tome. Interesantne su stvari, vidite kako su Srbi nekad, a i sada je tako, nosili novčanike... Na zadnjici, u zadnjem džepu. Znači, nije im novac ušao u srce. To je suština. Čovek treba da se čuva toga. Znači, novcu je mesto u džepu, ne u srcu. Srce treba da se pripremi za Boga, a ne za ljubav prema novcu. Ljubav prema bogu odvodi ka Bogu, ljubav prema novcu odvodi čoveka u Ad odnosno pakao - rekao je on.
Ilarion je bio uvažavan ne samo od hrišćana nego i od neznabožaca.
Sveti Teofan osvetljava ideju da pravi sledbenici Hrista ne treba da teže materijalnim blagodatima, već da prihvate izazove i teškoće kao deo svog putovanja. On koristi primer Isusa Hrista, koji je trpeo mnoge nevolje, kao uzor za sve koji žele da idu njegovim putem. U ovom kontekstu, stradanje i odricanje postaju sredstva za duhovno pročišćenje i rast. Kao što je narod Izraela lutao po pustinji, tako i svakodnevni život vernika može biti pun iskušenja, ali cilj je svetlost – duhovna sreća i blagoslov koji dolaze nakon teških vremena.
Jednom prilikom je Averkije ušao u idolski hram i polupao sve lažne idole. Gnevni neznabošci spremali su mu linč. Prema predanju, tri mladića su se zaletela ka njemu urlajući, u nameri da ga ubiju, a tada je Averkije uspeo da iz njih izgna demone, te su se oni tog momenta umirili i ozdravili.
Jednostavno, nekad Gospod dopušta da neko prođe kroz to iskustvo koje je na mnogo mesta opisano i u žitijama svetih, da bi nama preneo poruku da budemo ozbiljni i odgovorni kad je spasenje nas samih u pitanju, kaže protojerej-stavrofor Vladimir Stupar
U trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.
Pravoslavna duhovnost uči da milosrđe ima snagu da preobrazi i onoga koji prima i onoga koji daje.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
U besedi igumana rukumijskog otkriva se dramatična istina – pripremne godine za pojavu antihrista već su počele, a jedino pokajanje i vera mogu da odlože njegovo vreme i zaštite duše od strašnog iskušenja.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Jednostavan stari, provereni recept za penaste kore, bogat aromatični fil i nežnu glazuru koji vraćaju porodične uspomene.
U besedi za 24. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako su ljudi pre Isusovog dolaska živeli u mreži iskušenja i sablazni.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.