ON JE MOLITVOM RASTERIVAO DEMONE: Danas je Prepodobni Ilarion Veliki
Ilarion je bio uvažavan ne samo od hrišćana nego i od neznabožaca.
Jevanđelje zemaljsku svojinu naziva nepravednom i tuđom, a nebesku ‐ istinskom i svojom.
"Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božje", govorio je Isus Hrist, a u današnje vreme, kada je težnja za novcem postala imperativ, nikad više se ne nameće pitanje može li bogataš ujedno biti i dobar hrišćanin.
Prema hrišćanstvu, svi bogataši su samo nadzornici i pomoćnici Božiji, a ne gospodari. Bog je jedini gospodar i domaćin svakog dobra i bogatstva; i daje ga kome hoće, na opštu korist. A kome ga da, on mora upravljati onako kako je i Bog zapovedio.
"Ti ispituješ upravitelja svoga imanja o novcu koji mu je poveren ‐ gde ga je i na šta potrošio. I tebe će Gospod pitati za bogatstvo koje si od Njega dobio: u dan Suda Njemu ćeš položiti račun za svaku rublju na šta si je potrošioʺ (sveti Tihon Voronješki).

Jevanđelje zemaljsku svojinu naziva nepravednom i tuđom, a nebesku ‐ istinskom i svojom. U Jevanđelju po Luki se kaže: "Ako, dakle, u nepravednom bogatstvu verni ne biste, ko će vam poveriti istinsko? I ako u tuđem ne biste verni, ko će vam dati vaše?"
Prolazno bogatstvo nazvano je nepravednim zato što je posledica pada. Jer, nama materijalna dobra ne bi ni trebala da iz raja nismo bili izbačeni na zemlju na kojoj boravimo vrlo kratko vreme, što nam je milosrđem Božijim dato kako bismo povratili izgubljeni raj.
O tome kakvo hrišćanstvo ima stav prema bogatstvu i novcu jednom prilikom je pričao i otac Simeon, iguman manastira Rukumije.
- Ne rasipajmo snagu na gluposti, na krpice, i na ostalo... Ne treba da robujemo tome. Interesantne su stvari, vidite kako su Srbi nekad, a i sada je tako, nosili novčanike... Na zadnjici, u zadnjem džepu. Znači, nije im novac ušao u srce. To je suština. Čovek treba da se čuva toga. Znači, novcu je mesto u džepu, ne u srcu. Srce treba da se pripremi za Boga, a ne za ljubav prema novcu. Ljubav prema bogu odvodi ka Bogu, ljubav prema novcu odvodi čoveka u Ad odnosno pakao - rekao je on.
Ilarion je bio uvažavan ne samo od hrišćana nego i od neznabožaca.
Sveti Teofan osvetljava ideju da pravi sledbenici Hrista ne treba da teže materijalnim blagodatima, već da prihvate izazove i teškoće kao deo svog putovanja. On koristi primer Isusa Hrista, koji je trpeo mnoge nevolje, kao uzor za sve koji žele da idu njegovim putem. U ovom kontekstu, stradanje i odricanje postaju sredstva za duhovno pročišćenje i rast. Kao što je narod Izraela lutao po pustinji, tako i svakodnevni život vernika može biti pun iskušenja, ali cilj je svetlost – duhovna sreća i blagoslov koji dolaze nakon teških vremena.
Jednom prilikom je Averkije ušao u idolski hram i polupao sve lažne idole. Gnevni neznabošci spremali su mu linč. Prema predanju, tri mladića su se zaletela ka njemu urlajući, u nameri da ga ubiju, a tada je Averkije uspeo da iz njih izgna demone, te su se oni tog momenta umirili i ozdravili.
Jednostavno, nekad Gospod dopušta da neko prođe kroz to iskustvo koje je na mnogo mesta opisano i u žitijama svetih, da bi nama preneo poruku da budemo ozbiljni i odgovorni kad je spasenje nas samih u pitanju, kaže protojerej-stavrofor Vladimir Stupar
Pravoslavna tradicija uči da je svaki dar koji čovek ima, bilo da je reč o novcu, znanju ili vremenu, dat sa razlogom.
Prva stvar koju treba da shvatite jeste da Bog brine o vama, bez obzira gde radite.
Beda, glad i siromaštvo nisu samo društveni problemi, već i pokazatelji odnosa ljudi prema zapovesti ljubavi.
U trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Crkva se ne stidi svojih upokojenih, nego ih pamti sa poštovanjem i ljubavlju, istakao je otac Dejan.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Crkva se ne stidi svojih upokojenih, nego ih pamti sa poštovanjem i ljubavlju, istakao je otac Dejan.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Pouka svetogorskog starca otkriva kako se iz osećaja nepravde rađa sukob među ljudima i na koji način se taj tihi mehanizam može prekinuti pre nego što preraste u razdor između najbližih.