ON JE MOLITVOM RASTERIVAO DEMONE: Danas je Prepodobni Ilarion Veliki
Ilarion je bio uvažavan ne samo od hrišćana nego i od neznabožaca.
Jevanđelje zemaljsku svojinu naziva nepravednom i tuđom, a nebesku ‐ istinskom i svojom.
"Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božje", govorio je Isus Hrist, a u današnje vreme, kada je težnja za novcem postala imperativ, nikad više se ne nameće pitanje može li bogataš ujedno biti i dobar hrišćanin.
Prema hrišćanstvu, svi bogataši su samo nadzornici i pomoćnici Božiji, a ne gospodari. Bog je jedini gospodar i domaćin svakog dobra i bogatstva; i daje ga kome hoće, na opštu korist. A kome ga da, on mora upravljati onako kako je i Bog zapovedio.
"Ti ispituješ upravitelja svoga imanja o novcu koji mu je poveren ‐ gde ga je i na šta potrošio. I tebe će Gospod pitati za bogatstvo koje si od Njega dobio: u dan Suda Njemu ćeš položiti račun za svaku rublju na šta si je potrošioʺ (sveti Tihon Voronješki).

Jevanđelje zemaljsku svojinu naziva nepravednom i tuđom, a nebesku ‐ istinskom i svojom. U Jevanđelju po Luki se kaže: "Ako, dakle, u nepravednom bogatstvu verni ne biste, ko će vam poveriti istinsko? I ako u tuđem ne biste verni, ko će vam dati vaše?"
Prolazno bogatstvo nazvano je nepravednim zato što je posledica pada. Jer, nama materijalna dobra ne bi ni trebala da iz raja nismo bili izbačeni na zemlju na kojoj boravimo vrlo kratko vreme, što nam je milosrđem Božijim dato kako bismo povratili izgubljeni raj.
O tome kakvo hrišćanstvo ima stav prema bogatstvu i novcu jednom prilikom je pričao i otac Simeon, iguman manastira Rukumije.
- Ne rasipajmo snagu na gluposti, na krpice, i na ostalo... Ne treba da robujemo tome. Interesantne su stvari, vidite kako su Srbi nekad, a i sada je tako, nosili novčanike... Na zadnjici, u zadnjem džepu. Znači, nije im novac ušao u srce. To je suština. Čovek treba da se čuva toga. Znači, novcu je mesto u džepu, ne u srcu. Srce treba da se pripremi za Boga, a ne za ljubav prema novcu. Ljubav prema bogu odvodi ka Bogu, ljubav prema novcu odvodi čoveka u Ad odnosno pakao - rekao je on.
Ilarion je bio uvažavan ne samo od hrišćana nego i od neznabožaca.
Sveti Teofan osvetljava ideju da pravi sledbenici Hrista ne treba da teže materijalnim blagodatima, već da prihvate izazove i teškoće kao deo svog putovanja. On koristi primer Isusa Hrista, koji je trpeo mnoge nevolje, kao uzor za sve koji žele da idu njegovim putem. U ovom kontekstu, stradanje i odricanje postaju sredstva za duhovno pročišćenje i rast. Kao što je narod Izraela lutao po pustinji, tako i svakodnevni život vernika može biti pun iskušenja, ali cilj je svetlost – duhovna sreća i blagoslov koji dolaze nakon teških vremena.
Jednom prilikom je Averkije ušao u idolski hram i polupao sve lažne idole. Gnevni neznabošci spremali su mu linč. Prema predanju, tri mladića su se zaletela ka njemu urlajući, u nameri da ga ubiju, a tada je Averkije uspeo da iz njih izgna demone, te su se oni tog momenta umirili i ozdravili.
Jednostavno, nekad Gospod dopušta da neko prođe kroz to iskustvo koje je na mnogo mesta opisano i u žitijama svetih, da bi nama preneo poruku da budemo ozbiljni i odgovorni kad je spasenje nas samih u pitanju, kaže protojerej-stavrofor Vladimir Stupar
Pravoslavna tradicija uči da je svaki dar koji čovek ima, bilo da je reč o novcu, znanju ili vremenu, dat sa razlogom.
Beda, glad i siromaštvo nisu samo društveni problemi, već i pokazatelji odnosa ljudi prema zapovesti ljubavi.
Pravoslavna duhovnost uči da milosrđe ima snagu da preobrazi i onoga koji prima i onoga koji daje.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Pravoslavno predanje majčinstvo ne posmatra samo kao životnu ulogu, već kao veliku odgovornost pred Bogom.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Dok savremeni čovek starost često posmatra kao period gubitka, slabosti i povlačenja iz života, otac Andrej Tkačov ukazuje na njenu dublju svrhu.
U besedi za petak 13. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Isaijino proročanstvo o rođenju Spasitelja i otkriva duboko značenje imena kojima je Hristos najavljen.
Pravoslavno predanje majčinstvo ne posmatra samo kao životnu ulogu, već kao veliku odgovornost pred Bogom.
Dok savremeni čovek starost često posmatra kao period gubitka, slabosti i povlačenja iz života, otac Andrej Tkačov ukazuje na njenu dublju svrhu.
Ovaj veliki hrišćanski praznik predstavlja uspomenu na smrt (uspenje) Bogorodice i dan kada se ona uznela na nebo.
Vernici su na Preobraženje krenuli iz Kamenca-Podoljskog, noseći krstove i ikone i moleći se za zdravlje, mir i pomoć u životnim iskušenjima, a tradicija ovog podviga povezuje se sa čudom iz 1832. godine.
Iako se na Veliku Gospojinu završava dvonedeljno uzdržanje, pravilo zavisi i od dana u koji praznik pada.
U besedi za petak 13. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Isaijino proročanstvo o rođenju Spasitelja i otkriva duboko značenje imena kojima je Hristos najavljen.
Pročitajte molitvene stihove posvećene Presvetoj Bogorodici i saznajte zašto vernici sa posebnom ljubavlju traže njeno zastupništvo i pomoć.