U ovoj ikoni, koja se u pravoslavnom kalendaru obeležava 17. septembra, spojene su starozavetne vizije i božanske intervencije koje vekovima inspirišu pravoslavnih vernika. Njen simbolički značaj oblikovao je spasenje od požara i očuvao mir u vremenima nevolje.
U srcima pravoslavnih hrišćana, ikona Presvete Bogorodice „Nesagoriva kupina“ zauzima posebno mesto kao simbol neupitne Božje zaštite i čuda. Ova ikona, poznata i kao „Neopalima kupina“, duboko je ukorenjena u tradiciji i veri, povezujući nas sa starozavetnim vizijama i božanskim intervencijama kroz vekove.
Ikona "Nesagoriva kupina" (u ruskoj tradiciji poznata kao "Неопалимая Купина") jedna je od najpoznatijih pravoslavnih ikona i simbolički se vezuje za Bogorodicu. Ikona je inspirisana biblijskim događajem kada je prorok Mojsije, dok je bio na planini Horeb, video grm koji gori, ali ne sagoreva (Izlazak 3:2-6). Taj grm je prepoznat kao simbol Bogorodice koja je rodila Hrista, a ostala neoskvrnjena – ne "sagorevši" od božanske vatre.
Simbolika ikone je slojevita. Grm koji ne sagoreva odnosi se na Božje čudo, ali i na Bogorodicu koja je "nosila" Hrista u svom krilu, a ostala netaknuta i bezgrešna. U pravoslavnoj ikonografiji, ova ikona često prikazuje Bogorodicu sa Hristom, okruženu vatrom ili grmom koji ne sagoreva, što ukazuje na njenu ulogu kao posrednice između Boga i ljudi.
Datum praznovanja „Nesagorive kupine“ u pravoslavnom kalendaru je 17. septembar po novom kalendaru, što odgovara 4. septembru po starom kalendaru. Ova ikona je postala poznata u 14. veku, kada su je monasi sa Sinajske Gore doneli u Moskvu 1390. godine, gde je smeštena u Blagoveštenski sabor. Kroz istoriju, ova ikona je bila simbol zaštite i čuda, posebno protiv požara.
Ikona „Nesagoriva kupina“ prepoznatljiva je po svojoj sposobnosti da štiti od požara. Kada je 1860. godine izgrađen hram u Moskvi u čast ove ikone, on je postao poznat po tome što je uspevao da zaštiti celu oblast od požara, uprkos tome što je većina objekata u okolini bila izgrađena od drveta. Kada je Moskvu pogodila velika opasnost od požara, obraz „Nesagorive kupine“ nošen je u litiji oko ugroženih domova, koji su ostajali neoštećeni.
Shutterstock
U moskovskom kvartu Marijana Ročća bio je hram posvećen ovoj ikoni, koji je spaljen 190. godine, a u bliuini je 2010. podignut novi hram
Nažalost, 1930. godine, bezbožničke vlasti su uništile hram i ikona je nestala. Ipak, sećanje na „Nesagorivu kupinu“ nastavlja da živi kroz posebne rukopisne službe posvećene ovoj ikoni, koje se pevaju na Svetoj Gori Sinajskoj tokom munjevitih oluja, moleći za zaštitu od požara i isceljenje od teških bolesti.
Ikona „Nesagoriva kupina“ prikazuje Prečistu Djevu i Bogomladenca u središtu osmougaone zvezde. Ova zvezda je sastavljena od dva četvorougaonika: crvenosmeđi simbolizuje plamen koji je Mojsije video u kupini, dok zeleni označava prirodnu boju kupine, koja ostaje neoštećena plamenom. Po uglovima crvenog četvorougaonika prikazani su simboli četiri jevanđelista: čovek, lav, tele i orao, koji naglašavaju Božanstvo i beskonačni oganj.
Hram u Moskvi posvećen „Nesagorivoj kupini“ srušen je tokom 1930-ih godina, a inicijativa za njegovo obnavljanje decenijama je zaustavljana od strane komunističkih vlasti. Međutim, po raspadu Sovjetskog Saveza, na tom mestu je 2010. godine podignut novi hram. Ovaj hram je izgrađen u blizini mesta na kojem je bio stari i služi kao spomenik i centar duhovnog života za sve verne, čuvajući uspomenu na ikonu i njena čuda.
Ikona „Nesagoriva kupina“ nas podseća na snagu Božje zaštite i neprekidnu svetlost koja ne sagoreva, inspirišući verne širom sveta da traže njenu zaštitu i blagoslov.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Pastor Berns, savetnik za duhovna pitanja predsednika Donalda Trampa, zajedno sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve obišao je Pećku Patrijaršiju, dok se sutra nastavlja poseta Visokim Dečanima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, Čajniče je ponovo postalo središte vernog naroda, okupljenog pred čudotvornim likom Majke Božje, za koji se veruje da vekovima daruje isceljenja, utehu i snagu.
Manastir, poznat po ikoni staroj 500 godina i obnovljen nakon Drugog svetskog rata, postao je mesto duhovnog isceljenja, a igumanija Ekatarina, koja je tu provela pola veka, pričala je o hiljadama žena koje su zahvaljujući molitvama ispred ikone postale majke.
Manastir Vavedenje Presvete Bogorodice je imao burnu istoriju, a priču o čudu koje se vezuje za to sveto mesto podelio je ovaj sveštenjak koji bez struje i vode živi na ostrvu na kom je ovaj Božji hram.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.