U ovoj ikoni, koja se u pravoslavnom kalendaru obeležava 17. septembra, spojene su starozavetne vizije i božanske intervencije koje vekovima inspirišu pravoslavnih vernika. Njen simbolički značaj oblikovao je spasenje od požara i očuvao mir u vremenima nevolje.
U srcima pravoslavnih hrišćana, ikona Presvete Bogorodice „Nesagoriva kupina“ zauzima posebno mesto kao simbol neupitne Božje zaštite i čuda. Ova ikona, poznata i kao „Neopalima kupina“, duboko je ukorenjena u tradiciji i veri, povezujući nas sa starozavetnim vizijama i božanskim intervencijama kroz vekove.
Ikona "Nesagoriva kupina" (u ruskoj tradiciji poznata kao "Неопалимая Купина") jedna je od najpoznatijih pravoslavnih ikona i simbolički se vezuje za Bogorodicu. Ikona je inspirisana biblijskim događajem kada je prorok Mojsije, dok je bio na planini Horeb, video grm koji gori, ali ne sagoreva (Izlazak 3:2-6). Taj grm je prepoznat kao simbol Bogorodice koja je rodila Hrista, a ostala neoskvrnjena – ne "sagorevši" od božanske vatre.
Simbolika ikone je slojevita. Grm koji ne sagoreva odnosi se na Božje čudo, ali i na Bogorodicu koja je "nosila" Hrista u svom krilu, a ostala netaknuta i bezgrešna. U pravoslavnoj ikonografiji, ova ikona često prikazuje Bogorodicu sa Hristom, okruženu vatrom ili grmom koji ne sagoreva, što ukazuje na njenu ulogu kao posrednice između Boga i ljudi.
Datum praznovanja „Nesagorive kupine“ u pravoslavnom kalendaru je 17. septembar po novom kalendaru, što odgovara 4. septembru po starom kalendaru. Ova ikona je postala poznata u 14. veku, kada su je monasi sa Sinajske Gore doneli u Moskvu 1390. godine, gde je smeštena u Blagoveštenski sabor. Kroz istoriju, ova ikona je bila simbol zaštite i čuda, posebno protiv požara.
Ikona „Nesagoriva kupina“ prepoznatljiva je po svojoj sposobnosti da štiti od požara. Kada je 1860. godine izgrađen hram u Moskvi u čast ove ikone, on je postao poznat po tome što je uspevao da zaštiti celu oblast od požara, uprkos tome što je većina objekata u okolini bila izgrađena od drveta. Kada je Moskvu pogodila velika opasnost od požara, obraz „Nesagorive kupine“ nošen je u litiji oko ugroženih domova, koji su ostajali neoštećeni.
Shutterstock
U moskovskom kvartu Marijana Ročća bio je hram posvećen ovoj ikoni, koji je spaljen 190. godine, a u bliuini je 2010. podignut novi hram
Nažalost, 1930. godine, bezbožničke vlasti su uništile hram i ikona je nestala. Ipak, sećanje na „Nesagorivu kupinu“ nastavlja da živi kroz posebne rukopisne službe posvećene ovoj ikoni, koje se pevaju na Svetoj Gori Sinajskoj tokom munjevitih oluja, moleći za zaštitu od požara i isceljenje od teških bolesti.
Ikona „Nesagoriva kupina“ prikazuje Prečistu Djevu i Bogomladenca u središtu osmougaone zvezde. Ova zvezda je sastavljena od dva četvorougaonika: crvenosmeđi simbolizuje plamen koji je Mojsije video u kupini, dok zeleni označava prirodnu boju kupine, koja ostaje neoštećena plamenom. Po uglovima crvenog četvorougaonika prikazani su simboli četiri jevanđelista: čovek, lav, tele i orao, koji naglašavaju Božanstvo i beskonačni oganj.
Hram u Moskvi posvećen „Nesagorivoj kupini“ srušen je tokom 1930-ih godina, a inicijativa za njegovo obnavljanje decenijama je zaustavljana od strane komunističkih vlasti. Međutim, po raspadu Sovjetskog Saveza, na tom mestu je 2010. godine podignut novi hram. Ovaj hram je izgrađen u blizini mesta na kojem je bio stari i služi kao spomenik i centar duhovnog života za sve verne, čuvajući uspomenu na ikonu i njena čuda.
Ikona „Nesagoriva kupina“ nas podseća na snagu Božje zaštite i neprekidnu svetlost koja ne sagoreva, inspirišući verne širom sveta da traže njenu zaštitu i blagoslov.
Kako je nastala priča o navodnoj kontroli atlantske trgovine robljem, ko je godinama širi i zašto istoričari upozoravaju da ovakva tumačenja prošlosti vode pravo u ideološku zamku.
Žitije ove ugodnice Božje svedoči kako jedan lični izbor može da uzdrma porodicu, vlast i čitav grad, ostavljajući pitanje koje i danas boli: šta bismo mi učinili na njenom mestu?
Dok švajcarske vlasti nastavljaju istragu i proces identifikacije poginulih, patrijarh Rumunije je pozvao na molitvu, podsećajući na snagu hrišćanske vere u trenucima najveće boli.
Dok svakodnevno očekujemo najgore i trošimo snagu na ono što ne možemo da promenimo, jedna pouka iz pravoslavnog iskustva nemilosrdno postavlja pitanje: gde je nestalo poverenje?
Uoči Božića, pahulje su prekrile kupole i stepeništa hrama, stvarajući idiličan prizor koji u tišini podseća vernike na duhovnu dubinu predstojećeg praznika.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, Čajniče je ponovo postalo središte vernog naroda, okupljenog pred čudotvornim likom Majke Božje, za koji se veruje da vekovima daruje isceljenja, utehu i snagu.
Manastir, poznat po ikoni staroj 500 godina i obnovljen nakon Drugog svetskog rata, postao je mesto duhovnog isceljenja, a igumanija Ekatarina, koja je tu provela pola veka, pričala je o hiljadama žena koje su zahvaljujući molitvama ispred ikone postale majke.
Manastir Vavedenje Presvete Bogorodice je imao burnu istoriju, a priču o čudu koje se vezuje za to sveto mesto podelio je ovaj sveštenjak koji bez struje i vode živi na ostrvu na kom je ovaj Božji hram.
Dok švajcarske vlasti nastavljaju istragu i proces identifikacije poginulih, patrijarh Rumunije je pozvao na molitvu, podsećajući na snagu hrišćanske vere u trenucima najveće boli.
Dok svakodnevno očekujemo najgore i trošimo snagu na ono što ne možemo da promenimo, jedna pouka iz pravoslavnog iskustva nemilosrdno postavlja pitanje: gde je nestalo poverenje?
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.