MESO KAO ISPOD SAČA, A NE TREBA VAM SAČ: Naše bake su imale jednostavan trik sa zemljanom posudom
Svinjska plećka, krompir i povrće satima se krčkaju pod poklopcem, pa iz rerne izlaze mekani, sočni i puni ukusa.
U ovoj ikoni, koja se u pravoslavnom kalendaru obeležava 17. septembra, spojene su starozavetne vizije i božanske intervencije koje vekovima inspirišu pravoslavnih vernika. Njen simbolički značaj oblikovao je spasenje od požara i očuvao mir u vremenima nevolje.
U srcima pravoslavnih hrišćana, ikona Presvete Bogorodice „Nesagoriva kupina“ zauzima posebno mesto kao simbol neupitne Božje zaštite i čuda. Ova ikona, poznata i kao „Neopalima kupina“, duboko je ukorenjena u tradiciji i veri, povezujući nas sa starozavetnim vizijama i božanskim intervencijama kroz vekove.
Ikona "Nesagoriva kupina" (u ruskoj tradiciji poznata kao "Неопалимая Купина") jedna je od najpoznatijih pravoslavnih ikona i simbolički se vezuje za Bogorodicu. Ikona je inspirisana biblijskim događajem kada je prorok Mojsije, dok je bio na planini Horeb, video grm koji gori, ali ne sagoreva (Izlazak 3:2-6). Taj grm je prepoznat kao simbol Bogorodice koja je rodila Hrista, a ostala neoskvrnjena – ne "sagorevši" od božanske vatre.
Simbolika ikone je slojevita. Grm koji ne sagoreva odnosi se na Božje čudo, ali i na Bogorodicu koja je "nosila" Hrista u svom krilu, a ostala netaknuta i bezgrešna. U pravoslavnoj ikonografiji, ova ikona često prikazuje Bogorodicu sa Hristom, okruženu vatrom ili grmom koji ne sagoreva, što ukazuje na njenu ulogu kao posrednice između Boga i ljudi.
Datum praznovanja „Nesagorive kupine“ u pravoslavnom kalendaru je 17. septembar po novom kalendaru, što odgovara 4. septembru po starom kalendaru. Ova ikona je postala poznata u 14. veku, kada su je monasi sa Sinajske Gore doneli u Moskvu 1390. godine, gde je smeštena u Blagoveštenski sabor. Kroz istoriju, ova ikona je bila simbol zaštite i čuda, posebno protiv požara.
Ikona „Nesagoriva kupina“ prepoznatljiva je po svojoj sposobnosti da štiti od požara. Kada je 1860. godine izgrađen hram u Moskvi u čast ove ikone, on je postao poznat po tome što je uspevao da zaštiti celu oblast od požara, uprkos tome što je većina objekata u okolini bila izgrađena od drveta. Kada je Moskvu pogodila velika opasnost od požara, obraz „Nesagorive kupine“ nošen je u litiji oko ugroženih domova, koji su ostajali neoštećeni.
Nažalost, 1930. godine, bezbožničke vlasti su uništile hram i ikona je nestala. Ipak, sećanje na „Nesagorivu kupinu“ nastavlja da živi kroz posebne rukopisne službe posvećene ovoj ikoni, koje se pevaju na Svetoj Gori Sinajskoj tokom munjevitih oluja, moleći za zaštitu od požara i isceljenje od teških bolesti.
Ikona „Nesagoriva kupina“ prikazuje Prečistu Djevu i Bogomladenca u središtu osmougaone zvezde. Ova zvezda je sastavljena od dva četvorougaonika: crvenosmeđi simbolizuje plamen koji je Mojsije video u kupini, dok zeleni označava prirodnu boju kupine, koja ostaje neoštećena plamenom. Po uglovima crvenog četvorougaonika prikazani su simboli četiri jevanđelista: čovek, lav, tele i orao, koji naglašavaju Božanstvo i beskonačni oganj.
Hram u Moskvi posvećen „Nesagorivoj kupini“ srušen je tokom 1930-ih godina, a inicijativa za njegovo obnavljanje decenijama je zaustavljana od strane komunističkih vlasti. Međutim, po raspadu Sovjetskog Saveza, na tom mestu je 2010. godine podignut novi hram. Ovaj hram je izgrađen u blizini mesta na kojem je bio stari i služi kao spomenik i centar duhovnog života za sve verne, čuvajući uspomenu na ikonu i njena čuda.
Ikona „Nesagoriva kupina“ nas podseća na snagu Božje zaštite i neprekidnu svetlost koja ne sagoreva, inspirišući verne širom sveta da traže njenu zaštitu i blagoslov.


Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi na Malu Gospojinu, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o prolaznosti sveta i večnosti koju može darovati samo Bog.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, Čajniče je ponovo postalo središte vernog naroda, okupljenog pred čudotvornim likom Majke Božje, za koji se veruje da vekovima daruje isceljenja, utehu i snagu.
Jedna od najpoštovanijih pravoslavnih ikona, koja se slavi 7. februara, vekovima svedoči o milosti Majke Božje, a priče o njenoj čudotvornoj moći ne prestaju da inspirišu verne.
Pouka ruskog svetitelja podseća na nekoliko važnih koraka u duhovnom životu, od iskrenog pokajanja do molitve.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
Sveštenik Andrej Tkačov objašnjava kako iskušenja počinju, zašto čovek na putu ka Bogu nailazi na prepreke i na koji način se protiv zla može boriti.