NA PRAGU ŠESTE DECENIJE ČEKA BLIZANCE, DRUGA ŽENA RODILA POSLE 17 GODINA: Svedočanstvo o manastiru koji čuva čudotvornu ikonu koja pomaže roditeljima bez dece
Wkipedia/Printskrin YT/ RTS Program za dijasporu - Zvanični kanalIgumanija manastira Ekatarina
Manastir, poznat po ikoni staroj 500 godina i obnovljen nakon Drugog svetskog rata, postao je mesto duhovnog isceljenja, a igumanija Ekatarina, koja je tu provela pola veka, pričala je o hiljadama žena koje su zahvaljujući molitvama ispred ikone postale majke.
Kada je davne 1974. godine Katarina Radosavljević sa svoje dve rođene sestre došla u Manastir Beočin na Fruškoj gori, u njemu je bila pustoš, a na njemu nije bilo prozora, ni vrata, čak ni puta. Dobila je monaško ime Ekatarina, kasnije je postala igumanija ovog manastira koji je danas kao rajski vrt, u kojem caruje mir i tišina sa 20 monahinja. Igumanija Ekatarina se upokojima pre tačno pet godina, ostavivši iza sebe veliko duhovno nasleđe.
Manastir Beočin nadaleko je čuven po čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice, koja je u ovom zdanju već 500 godina, pred njom se mole i traže pomoć vernici svih vera i iz svih krajeva Evrope. Uz molitve pred ovom ikonom, žene koje nisu mogle da rode, ostvarile su se kao majke, pa u ovom manastiru kažu da imaju preko 1.000 kumčadi.
– Mi se molimo za njihovo zdravlje pred ikonom presvete Bogorodice, mole se i vernici, nadajući se pomoći, a posle se vraćaju da nam zahvale. Ima ih iz Nemačke, Rusije, Slovenije, Hrvatske…Žene koje nisu mogle da dobiju potomstvo, dolazile su na molitve, i Bogorodica ih je uslišila, naš manastir uvek je ispunjen dečijom grajom, kad ih majke dovedu, da nam se zahvale – govorila je igumanija Ekatarina, koja je u ovom manastiru boravila pola veka, a upokojila se pre tačno pet godina.
youtube/RTS Program za dijasporu - Zvanični kanal
Igumanija manastira Ekatarina
Kada su tri sestre, Marina, Varvara i ona, došle ovde, manastir je bio u ruševinama, nakon što je tokom Drugog svetskog rata imao razne namene.
– Kad smo nas tri sestre došle ovde, Marina, Varvara i ja, sve je bilo u rasulu. Počele smo od početka. Pre toga, tokom Drugog svetskog rata ovde je bila partizanska bolnica, pa onda pulmološka bolnica, ali jedno vreme i deo Arhiva Vojvodine. Posle toga manastir je ostao zapušten, u korovu obrastao – često se prisećala igumanija teških posleratnih početaka.
Dete oživelo pred ikonom
Mati Ekatarina, igumanija ispričala je prelepu priču o detetu koje je doneto ispred čudotvorne ikone.
- Stavili su detence na Majku Božiju i ona glavica ukočena, rukice i nogice koje se nisu mrdale su počele da se mrdaju i detence je oživelo. Jedna žena iz Nemačke je 17 godina pokušavala da zatrudni. Čula je za manastir i molila se ispred ikone, a nakon toga je rodila malog Nikolu.
Tri sestre čim su pristigle u manastir u njemu su zatekle sinovca nekadašnjeg patrijarha Dožića, koji je ovde bio lečen.
– Sad je ključ kod vas, ja mogu da idem, nisam vam više potreban, rekao nam je tada Dušan Dožić. Ali, pošto smo znale da živi sam i da teško može da se brine o sebi, zadržale smo ga u manastiru i do kraja gledale kao oca. On je imao penziju i time pomogao manastir – objasnila je igumanija svojevremeno.
Posle postepene obnove manastira počele su da pristižu nove monahinje, priča o čudotvornoj ikoni pročula se na daleko, pa su počeli da dolaze ljudi iz svih krajeva.
– Ikona je stara 500 godina i bila je u grobljanskoj kapeli. U ratu sa Turcima, kapela je porušena tako da je samo ta ikona ostala čitava. Tada je preneta u crkvu i od tada se nalazi na sadašnjem mestu – dodaju monahinje, čuvarke ove drevne svetinje.
Rodila se mala Sara, Vladimir...
Roditelji male Sare, iz Subotice, pet godina su molili Bogorodicu Beočinsku da im podari dete, a jednoj majci Bogorodica se javila u snu.
- Neveni se javila Majka Božija i rekla joj da se moli u manastiru, a da kada rodite dete da treba da mu da ime Vladimir. I rodila je sina Vladimira i dala mu je to ime. Postoji primer i roditelja, majka ima 49 a muž 50 godina i ona sada čeka blizance.
Crkva manastira Beočin posvećena je vaznesenju Hristovom i prvi put se spominje u turskim defterima 1566. godine, Sadašnja crkva, koja je na temeljima prethodne dve manje crkve, građena je od 1732. do 1740 godine u vizantiskog-srpskom stilu sa elementima gotine.
Manastir u drugom svetskom ratu nije rušen, ali je riznica poharana i sve vrednosti odnete u Zagreb. Deo je vraćen posle rata. U manastiru počivaju mošti Stefana Prvovenčanog, koje su 1815. godine prenesene iz Manastira Fenek.
Ne bojte se za decu koja su od malena othranjena u poštovanju. I da malčice izmaknu s puta, zbog svog uzrasta, zbog iskušenja, vratiće se na pravi put, govorio je starac Pajsije.
Manastir Vavedenje Presvete Bogorodice je imao burnu istoriju, a priču o čudu koje se vezuje za to sveto mesto podelio je ovaj sveštenjak koji bez struje i vode živi na ostrvu na kom je ovaj Božji hram.
Iguman Manastira Svete Trojice u Ozerkovićima ovu ulogu upoređuje sa paljenjem malog plamena u srcu vernika, koji se postepeno razvija kroz molitvu i vodi ka duhovnom napretku.
Od jednostavnih namirnica nastaje brzo i zasitno jelo koje ne traži iskustvo, a idealno je za porodični obrok kada treba nešto toplo, pouzdano i lako za pripremu.
Više od sedam vekova traje sećanje na povratak prvog srpskog arhiepiskopa u Mileševu, događaj koji je postao simbol duhovnog jedinstva i istorijskog pamćenja srpskog naroda.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za utorak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ista Božja reč u jednom čoveku budi mir i utehu, a u drugom nemir i otpor, otkrivajući da odgovor ne zavisi od reči, već od onoga ko je sluša.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog pravednog Jova po starom i Svetog mučenika Patrikija po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Celestina V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U trenucima kada problemi deluju nepomirljivo, pouka svetogorskog starca pokazuje da se izlaz ne nalazi u sili, već u smirenju i unutrašnjoj postojanosti koja menja ishod.