U besedi na Malu Gospojinu, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o prolaznosti sveta i večnosti koju može darovati samo Bog.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice – Malu Gospojinu, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u manastiru Rajinovac kraj Beograda, drevnoj svetinji podignutoj pre pet vekova pored izvora lekovite vode. U pratnji Svetejšeg bio je i episkop ljipanski Dositej, dok su domaćini – arhimandrit Serafim i bratstvo manastira – zajedno sa mnogobrojnim vernicima dočekali poglavara Srpske pravoslavne crkve u porti ove znamenite obitelji.
Foto: SPC
Porma manastira Rajinoviac
Svečana Patrijaraška liturgija održana je u hramu u kome se čuva čudotvorna ikona Majke Božje, kojoj već vekovima pritiču vernici iz svih krajeva u potrazi za utehom i isceljenjem.
Poruka patrijarha Porfirija o večnosti i prolaznosti sveta
U besedi nadahnutom Jevanđeljem, Patrijarh Porfirije podsetio je da je čovekova najdublja potreba – potreba za večnim životom i večnim postojanjem.
– To je glad, žeđ i potreba za večnošću, za večnim životom, za večnim postojanjem, a sve oko nas, bilo gde da bacimo svoj pogled, uverava nas da je jedina konstanta, jedino što je sigurno, prolaznost – rekao je Patrijarh, naglasivši da ni umetnost, ni nauka, ni ljudska mudrost ne mogu da pokidaju okove vremena i prostora.
– Samo Onaj koji je došao iz dubine večnosti može nas uvesti u večnost. Samo Onaj koji je došao iz Carstva Božjeg može nas uvesti u Carstvo Božje – poručio je patrijarh.
Foto: SPC
Beseda patrijarha Porfirija u manastiru Rajinovac na Malu Gospojinu
"Mali Božić" - značaj Rođenja Presvete Bogorodice
Patrijarh je podsetio da je praznik Male Gospojine početak spasenja, jer bez rođenja Presvete Bogorodice ne bi bilo ni Hristovog rođenja.
– Zato Njeno Rođenje možemo nazvati, kako veli Sveti ava Justin Ćelijski, Malim Božićem. Otuda je Njeno Rođenje i mali Vaskrs, i malo Vaznesenje, i mala Pedesetnica, i mali Rođendan Crkve. I naš mali rođendan u Hristu jeste Rođenje Presvete Bogorodice na kojoj se već kroz Njeno Rođenje pokazala blagodat Božja – naglasio je patrijarh Porfirije.
U bogosluženju su, uz patrijarha i episkopa Dositeja, sasluživali arhimandriti Stefan i Serafim, protojerej-stavrofor Marinko Radmilo, jeromonah Andrej, protođakoni Dragan Radić i Radomir Vrućinić i đakon Vasilije Perić.
Rajinovac - svetinja podignuta na krvi nevino postradalog
Rajinovac je podignut u 16. veku na mestu gde je, prema predanju, mladić Rajko ubijen iz zasede od strane sinova svoga gazde. Da bi okajao greh svojih potomaka, gazda je podigao crkvu Rajinim novcem, te je svetinja dobila ime koje nosi i danas.
Manastir je kroz vekove bio utočište naroda begaljičkog kraja – mesto molitve, utehe i narodnog sabranja. U njegovom letopisu zabeleženo je da su u Rajinovcu 1791. godine bile prenesene mošti Svetog Stefana Prvovenčanog, a u prvoj polovini 18. veka pominje se i manastirska škola.
Danas, pored čudotvorne ikone i izvora lekovite vode, Rajinovac čuva i grobove značajnih ličnosti srpske istorije i kulture, među kojima su obor-knez Stevan Andrejić Palalija, postradao tokom Seče knezova 1804. godine, i filmski scenarista i reditelj Gordan Mihić.
Preporuke sa društvenih mreža i pojedinih portala unose zabunu među pravoslavne vernike, namećući katoličku molitvu koja nikada nije bila deo pravoslavnog predanja.
Umesto uobičajenih čestitki, praznik Rođenje Presvete Bogorodice nas podseća da je najlepši poklon Majci Božjoj naša molitva, dobro delo i ljubav prema bližnjem – jer upravo kroz smirenje i zajedništvo sa Bogom vernik otkriva pravu suštinu prazničnih dana.
U bogatoj riznici duhovnog nasleđa, ava Justin Popović ostavio je svoj zapis o Rođenju Presvete Bogorodice, prazniku koji donosi neizmernu radost, spasava dušu i podseća nas na početak spasenja celog sveta.
Verni narod, sabran u svetinju pored Golupca, slavi čudotvornu ikonu Bogorodice Kurske koja vekovima donosi zaštitu bolesnima i potomstvo bezdetnima, nastavljajući da obasjava živote onih koji joj pristupaju sa verom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Savu Stratilata po starom i Spomen pojave Časnog krsta u Jerusalimu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Dujma Solinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna duhovna poruka blaženopočivšeg grčkog mitropolita objašnjava kako se unutrašnji mir ne stiče pobedom u sukobu, već promenom pogleda na one koji nas povređuju.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Čovek koji se slučajno zatekao pored deponije reagovao je u presudnom trenutku i na taj način spasao dete, dok nadležni pokušavaju da razjasne okolnosti koje su dovele do ovog uznemirujućeg događaja.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U stihovima Vladike Nikolaja koje je posvetio rođenju Marije Djeve, otkrivamo duboku ljubav Božiju i čuda koja prevazilaze ljudska očekivanja, dok se kroz vekove ovaj sveti dan pojavljuje kao svetlost u tami, pozivajući sve vernike da se okrenu veri i potraže utehu u beskrajnoj milosti Svevišnjeg.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.