U besedi na Malu Gospojinu, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o prolaznosti sveta i večnosti koju može darovati samo Bog.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice – Malu Gospojinu, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u manastiru Rajinovac kraj Beograda, drevnoj svetinji podignutoj pre pet vekova pored izvora lekovite vode. U pratnji Svetejšeg bio je i episkop ljipanski Dositej, dok su domaćini – arhimandrit Serafim i bratstvo manastira – zajedno sa mnogobrojnim vernicima dočekali poglavara Srpske pravoslavne crkve u porti ove znamenite obitelji.
Foto: SPC
Porma manastira Rajinoviac
Svečana Patrijaraška liturgija održana je u hramu u kome se čuva čudotvorna ikona Majke Božje, kojoj već vekovima pritiču vernici iz svih krajeva u potrazi za utehom i isceljenjem.
Poruka patrijarha Porfirija o večnosti i prolaznosti sveta
U besedi nadahnutom Jevanđeljem, Patrijarh Porfirije podsetio je da je čovekova najdublja potreba – potreba za večnim životom i večnim postojanjem.
– To je glad, žeđ i potreba za večnošću, za večnim životom, za večnim postojanjem, a sve oko nas, bilo gde da bacimo svoj pogled, uverava nas da je jedina konstanta, jedino što je sigurno, prolaznost – rekao je Patrijarh, naglasivši da ni umetnost, ni nauka, ni ljudska mudrost ne mogu da pokidaju okove vremena i prostora.
– Samo Onaj koji je došao iz dubine večnosti može nas uvesti u večnost. Samo Onaj koji je došao iz Carstva Božjeg može nas uvesti u Carstvo Božje – poručio je patrijarh.
Foto: SPC
Beseda patrijarha Porfirija u manastiru Rajinovac na Malu Gospojinu
"Mali Božić" - značaj Rođenja Presvete Bogorodice
Patrijarh je podsetio da je praznik Male Gospojine početak spasenja, jer bez rođenja Presvete Bogorodice ne bi bilo ni Hristovog rođenja.
– Zato Njeno Rođenje možemo nazvati, kako veli Sveti ava Justin Ćelijski, Malim Božićem. Otuda je Njeno Rođenje i mali Vaskrs, i malo Vaznesenje, i mala Pedesetnica, i mali Rođendan Crkve. I naš mali rođendan u Hristu jeste Rođenje Presvete Bogorodice na kojoj se već kroz Njeno Rođenje pokazala blagodat Božja – naglasio je patrijarh Porfirije.
U bogosluženju su, uz patrijarha i episkopa Dositeja, sasluživali arhimandriti Stefan i Serafim, protojerej-stavrofor Marinko Radmilo, jeromonah Andrej, protođakoni Dragan Radić i Radomir Vrućinić i đakon Vasilije Perić.
Rajinovac - svetinja podignuta na krvi nevino postradalog
Rajinovac je podignut u 16. veku na mestu gde je, prema predanju, mladić Rajko ubijen iz zasede od strane sinova svoga gazde. Da bi okajao greh svojih potomaka, gazda je podigao crkvu Rajinim novcem, te je svetinja dobila ime koje nosi i danas.
Manastir je kroz vekove bio utočište naroda begaljičkog kraja – mesto molitve, utehe i narodnog sabranja. U njegovom letopisu zabeleženo je da su u Rajinovcu 1791. godine bile prenesene mošti Svetog Stefana Prvovenčanog, a u prvoj polovini 18. veka pominje se i manastirska škola.
Danas, pored čudotvorne ikone i izvora lekovite vode, Rajinovac čuva i grobove značajnih ličnosti srpske istorije i kulture, među kojima su obor-knez Stevan Andrejić Palalija, postradao tokom Seče knezova 1804. godine, i filmski scenarista i reditelj Gordan Mihić.
Preporuke sa društvenih mreža i pojedinih portala unose zabunu među pravoslavne vernike, namećući katoličku molitvu koja nikada nije bila deo pravoslavnog predanja.
Umesto uobičajenih čestitki, praznik Rođenje Presvete Bogorodice nas podseća da je najlepši poklon Majci Božjoj naša molitva, dobro delo i ljubav prema bližnjem – jer upravo kroz smirenje i zajedništvo sa Bogom vernik otkriva pravu suštinu prazničnih dana.
U bogatoj riznici duhovnog nasleđa, ava Justin Popović ostavio je svoj zapis o Rođenju Presvete Bogorodice, prazniku koji donosi neizmernu radost, spasava dušu i podseća nas na početak spasenja celog sveta.
Verni narod, sabran u svetinju pored Golupca, slavi čudotvornu ikonu Bogorodice Kurske koja vekovima donosi zaštitu bolesnima i potomstvo bezdetnima, nastavljajući da obasjava živote onih koji joj pristupaju sa verom.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, profesor Pravoslavnog univerziteta Svetog Tihona ukazuje na duboki jaz između izvornog cilja joge i njene savremene, komercijalne upotrebe.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 28. nedelju po Duhovima razotkriva posledice grešnih postupaka na prirodu i čovekov život, pokazujući da i u kazni postoji prostor za pokajanje i obnovu.
Običaj podrazumeva da roditelji rano ujutro ili po povratku iz crkve sa bogosluženja, vežu svoju decu, obično za ruke ili noge, najčešće za stolicu na kojoj sede.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U stihovima Vladike Nikolaja koje je posvetio rođenju Marije Djeve, otkrivamo duboku ljubav Božiju i čuda koja prevazilaze ljudska očekivanja, dok se kroz vekove ovaj sveti dan pojavljuje kao svetlost u tami, pozivajući sve vernike da se okrenu veri i potraže utehu u beskrajnoj milosti Svevišnjeg.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.