U stihovima Vladike Nikolaja koje je posvetio rođenju Marije Djeve, otkrivamo duboku ljubav Božiju i čuda koja prevazilaze ljudska očekivanja, dok se kroz vekove ovaj sveti dan pojavljuje kao svetlost u tami, pozivajući sve vernike da se okrenu veri i potraže utehu u beskrajnoj milosti Svevišnjeg.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, Crkva se raduje velikoj tajni božanskog plana za spasenje čovečanstva, jer ovo sveto događanje označava početak ispunjenja proroštava i dolazak one koja će postati Majka Gospoda našeg Isusa Hrista. Kroz vekove, ovaj praznik je bio izvor utehe i nade za sve one koji tragaju za Božjom milošću, podsećajući nas na čuda Božije ljubavi i sile koje prevazilaze ljudske zakone i očekivanja.
Shutterstock
Ikona Presvete Bogorodice
Vladika Nikolaj Velimirović, srpski svetitelj, prosvetitelj i pisac, opevao je ovo čudesno rođenje kroz pesmu koja dotiče srce svakog vernika. Njegovi stihovi nas vode u svet duhovne radosti i vere u svemoć Božiju:
“Veseli se nerotkinjo,
Veseli se, stara Ano!
Ti ćeš začet’ i roditi
Čedo čudno, izabrano.
Kao negda stara Sara,
Kao majka Sampsonova,
Kao majka Samujlova,
Kao majka Jovanova –
Slavnija ćeš od svih biti,
Jer ćeš rodit’ od bedara
Divnu devu, jedinstvenu,
Divnu majku Višnjeg cara.
Veseli se, Joakime,
Oče majke neviđene,
Koju Tvorac želi slavom
Neviđenom da odene.
Zakon gubi svoju silu
Kad Bog hoće i gde hoće,
Ko će s Bogom da se pravda,
Da se pravda s Bogom – ko će?
Ne po ćudi no po ljub’vi
Bog zakone menja Svoje,
Pred ljubavlju svi zakoni
Stoje k’o da ne postoje.
Kad gladuju ljudi – Gospod
Suhu njivu čini rodnom,
Zbog duhovne gladi sveta
Nerotkinju čini plodnom.
Na spasenje ljudi Gospod
Sve najbolje ustrojava.
Zato cela Crkva svetih
Kliče Njemu: slava! slava!”
Ovi stihovi vladike Nikolaja ne samo da osvetljavaju značaj rođenja Presvete Bogorodice, već i duboku tajnu Božije ljubavi prema čovečanstvu. U ovom svetom događaju ogledamo se u veri, gde Božija volja nadmašuje ograničenja prirodnih zakona, otkrivajući da je sve moguće u ljubavi Božijoj. Rođenje Bogorodice postaje svetlost nade i početak puta spasenja, a njena majčinska briga ostaje uz nas kroz vekove, štiteći i vodeći sve koji u Gospoda veruju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Krsna slava Hrama Rođenja Presvete Bogorodice proslavljena je liturgijom, molitvom i slavskom trpezom, a mitropolit dabrobosanski u besedi je govorio o milosti Božjoj i značaju Presvete Bogorodice u istoriji spasenja ljudskog roda.
Praznik je počeo liturgijom u manastiru i besedom sveštenika Jovana Cvetkovića o veri i istrajnosti svetih Joakima i Ane, a potom je ulicama grada prošla svečana litija.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice patrijarh srpski služio je liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, a tokom bogosluženja u svešteni čin đakona rukopoložen je Filip Vuletaš.
U besedi iz 1964. svetitelj otkriva duboko značenje praznika i objašnjava kakvu vezu imaju Presveta Bogomajka, Hristova pobeda nad smrću, Sveto Pričešće i čovekov put ka spasenju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.