ČUVAJTE SE LAŽNIH IDOLA MODERNOG DOBA: Božija opomena koja ne zastareva
Ajeti 46:2–4 iz sure El-Ahkaf postavljaju pitanje koje odzvanja kroz vekove: da li se danas klanjamo Bogu ili sopstvenim željama, moći i tehnologiji?
Ajeti 56:68-74 otkrivaju kako svakodnevni darovi prirode oblikuju naš odnos s Alahom i podstiču na zahvalnost i pažnju prema svetu oko nas.
U svakodnevnom ritmu života retko zastajemo da razmislimo o osnovnim darovima koje svakodnevno koristimo, a koji dolaze direktno od Stvoritelja. Ajeti 56:68-74 iz sure El-Vakija, izdvojeni u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“ za 22. novembar, upravo nas podstiču na tu refleksiju.
Kroz jednostavno, a snažno pitanje "Kažite vi Meni: vodu koju pijete", Kuran nas vodi ka svesti o Božijoj providnosti, pokazujući da svaki aspekt prirode, pa čak i onaj koji uzimamo zdravo za gotovo, potiče od Njega. Ovi ajeti ne govore samo o fizičkoj vodi, već i o duhovnoj simbolici zahvalnosti, svesti i priznanja Božijeg stvaralaštva u svakodnevnom životu.

56:68 Kažite vi Meni: vodu koju pijete,
56:69 Mi je, ustvari, iz oblaka spuštamo lako;
56:70 da jedete i da stoku svoju napasate;
56:71 Ili ste vi ti koji tu visinu izvlačite
56:72 ili smo Mi Stvoritelji?
56:73 Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna onima koji konače;
56:74 Zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog!
Ajeti 56:68-74 otvaraju prostor za duboku analizu ljudske svesti i odnosa prema Božijim darovima. Pitajući: "Ili ste vi ti koji tu visinu izvlačite, ili smo Mi Stvoritelji?“, Kuran jasno naglašava granice ljudskog znanja i moći, stavljajući akcenat na Božiju svemoć i brigu za sva stvorenja. Voda, spomenuta u ovim stihovima, simbol je ne samo fizičkog života, već i duhovnog podsećanja na stalnu Božiju prisutnost i providnost.
Kroz stihove koji nas pozivaju da je koristimo za ishranu ljudi i stoke, naglašava se i moralna dimenzija - briga o drugima i odgovornost prema svetu oko nas.
Konačno, završni ajet "Zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog!" predstavlja ključnu poruku: svaka spoznaja Božijeg dara treba da se završi u zahvalnosti i priznanju Njegove veličine. Ovi ajeti, čitani u okviru svakodnevne refleksije, podstiču ne samo na fizičku pažnju prema resursima, već i na duhovno buđenje, podsećajući nas da je zahvalnost temelj svesti vernika i odnos s Alahom koji oblikuje smisao svakodnevnog života.
Ajeti 46:2–4 iz sure El-Ahkaf postavljaju pitanje koje odzvanja kroz vekove: da li se danas klanjamo Bogu ili sopstvenim željama, moći i tehnologiji?
Ajet 47:2 iz sure Muhamed otkriva kako vera i dobra dela vode ka oprostu i duhovnom ispunjenju.
Ajeti 49:11–12 pokazuju kako jednostavna pravila ponašanja štite čast, grade poverenje i pomažu da pronađemo mir u svakodnevnom životu.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
Ajet 3:84 Kurana raskrinkava praksu selektivnog poštovanja poslanika i stavlja vernika pred ogledalo sopstvene vere.
Svaka skrivena misao i odluka oblikuje život. Kada nestanu svedoci, istina izlazi na videlo i otvara put za unutrašnju snagu.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Mark Volberg i Džonatan Rumi poslali snažnu poruku pred početak priprema za Vaskrs.
Predsednik Vrhovnog saveta Islamske zajednice u Srbiji poručuje da su post i ibadeti ključ bogobojaznosti i zajedništva među muslimanima.
Iza kratkog obreda u crkvi na Čistu sredu krije se snažna poruka o prolaznosti, ličnoj odgovornosti i pozivu na unutrašnju promenu koji vekovima prati početak korizme
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Otkrijte kako se priprema jednostavan, slojevit, ukusan starinski ručak iz 19. veka prema zapisima jeromonaha Jeroteja Draganovića.
Građani, zvaničnici i potomci mučenika okupili su se kod spomenika „17. februar“, podsećajući na 84. godišnjicu jednog od najvećih stradanja srpskog naroda u Drugom svetskom ratu.