Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja.
Jermenija je prva zemlja u kojoj je hrišćanstvo postalo zvanična religija. To se dogodilo u četvrtom veku. Danas, Jermenska crkva potpuno je odvojena od ostalih hrišćanskih crkava u svetu.
Jermenija je bila prva zemlja na svetu koja je hrišćanstvo prihvatila kao državnu religiju još davne 301. godine posle Hrista. Više od 1.700 godina vera u Hrista igra ključnu ulogu u oblikovanju jermenskog naroda, postavši duboko utkana u njihov identitet i istorijski tok.
Međutim, hrišćanske zajednice postojale su u Jermeniji i pre nego što je vera zvanično usvojena. Još od 40. godine nove ere, apostoli Tadej i Vartolomej, dvojica od dvanaest Hristovih učenika, propovedali su na tlu Jermenije, ostavljajući snažan duhovni trag.
Kratka istorija hrišćanstva u Jermeniji
Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja. Kralj Tiridat III (na jermenskom Trdat) stupio je na presto nakon ubistva svog oca Hosrova II i majke, koje je počinio Parćanin Anak. Zanimljivo je da je upravo Anak bio otac Grigorijev, koji je, kao jedini preživeli iz porodice, bio sačuvan za veliku misiju.
Wikipedia
Kralj Tiridat III
Tiridat je uspešno vladao zemljom, odbijao neprijatelje, obnavljao mir i sklopio savez sa Rimom. Glavni grad premestio je u Vagaršapat.
Wikipedia
Sveti Grigorije
U međuvremenu, Grigorije je odrastao u Kapadokiji, odgajan u hrišćanskoj veri. Oženio se pobožnom hrišćankom Mirijam, dobio dva sina, a zatim se povukao u monaški život s ciljem da propoveda u Jermeniji i otkupi grehe svoga oca.
Sveti Grigorije i tamnica Hor Virapa
Stigavši u Jermeniju, Grigorije je započeo službu u kraljevskoj vojsci kao pisar. U to vreme mnogoboštvo je još vladalo duhovnim životom naroda. Tokom jednog paganskog festivala, kralj je naredio Grigoriju da prinese žrtvu boginji Anahiti. Kada je Grigorije to odbio, pozivajući se na svoju hrišćansku veru, otkriveno je i njegovo poreklo. Kralj, besan što mu u službi radi sin ubice njegovih roditelja, naredio je da se Grigorije muči i zatvori u duboku tamnicu Hor Virapa.
Očekivalo se da će umreti od gladi, ali ga je, prema predanju, spasila hrišćanska udovica kojoj se u snu javio anđeo i rekao da baca hleb u jamu. Tokom 13 godina zatočeništva, ona mu je svakodnevno donosila sveže pečen hleb, čime ga je održala u životu na ivici snage.
Proglašenje hrišćanstva za državnu religiju
U međuvremenu, Tiridat je progonio hrišćane širom zemlje, ali je ubrzo pao u duševnu bolest. Njegova sestra je imala viziju u kojoj joj je rečeno da jedino Grigorije može izlečiti kralja. Poslušavši to, nakon 13 godina Grigorije je oslobođen i doveden pred kralja.
Kroz njegove molitve, Tiridat je ozdravio i tada počinje prekretnica - kralj se pokajao, obratio u hrišćanstvo i postao gorljivi pomagač u širenju vere. Tako je 301. godine Jermenija postala prva država koja je hrišćanstvo proglasila zvaničnom religijom.
Religija u Jermeniji danas
Danas oko 94% Jermena pripada Jermenskoj apostolskoj crkvi. Ova grana pravoslavlja direktno vuče veru od apostola Tadeja i Vartolomeja, koji su prvi propovedali na jermenskom tlu. Hrišćanska vera toliko je isprepletana sa jermenskom kulturom da se ogleda i u pejzažu - kameni krstovi (hačkari) rasuti su po najzabačenijim dolinama, a drevni manastiri uzdižu se na vrhovima planina, okruženi zadivljujućom prirodom.
Misija Jermenske crkve jeste očuvanje jermenskog identiteta i duhovnog nasleđa. Iako ima status nacionalne crkve, država i crkva funkcionišu nezavisno jedna od druge.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.