Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja.
Jermenija je prva zemlja u kojoj je hrišćanstvo postalo zvanična religija. To se dogodilo u četvrtom veku. Danas, Jermenska crkva potpuno je odvojena od ostalih hrišćanskih crkava u svetu.
Jermenija je bila prva zemlja na svetu koja je hrišćanstvo prihvatila kao državnu religiju još davne 301. godine posle Hrista. Više od 1.700 godina vera u Hrista igra ključnu ulogu u oblikovanju jermenskog naroda, postavši duboko utkana u njihov identitet i istorijski tok.
Međutim, hrišćanske zajednice postojale su u Jermeniji i pre nego što je vera zvanično usvojena. Još od 40. godine nove ere, apostoli Tadej i Vartolomej, dvojica od dvanaest Hristovih učenika, propovedali su na tlu Jermenije, ostavljajući snažan duhovni trag.
Kratka istorija hrišćanstva u Jermeniji
Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja. Kralj Tiridat III (na jermenskom Trdat) stupio je na presto nakon ubistva svog oca Hosrova II i majke, koje je počinio Parćanin Anak. Zanimljivo je da je upravo Anak bio otac Grigorijev, koji je, kao jedini preživeli iz porodice, bio sačuvan za veliku misiju.
Wikipedia
Kralj Tiridat III
Tiridat je uspešno vladao zemljom, odbijao neprijatelje, obnavljao mir i sklopio savez sa Rimom. Glavni grad premestio je u Vagaršapat.
Wikipedia
Sveti Grigorije
U međuvremenu, Grigorije je odrastao u Kapadokiji, odgajan u hrišćanskoj veri. Oženio se pobožnom hrišćankom Mirijam, dobio dva sina, a zatim se povukao u monaški život s ciljem da propoveda u Jermeniji i otkupi grehe svoga oca.
Sveti Grigorije i tamnica Hor Virapa
Stigavši u Jermeniju, Grigorije je započeo službu u kraljevskoj vojsci kao pisar. U to vreme mnogoboštvo je još vladalo duhovnim životom naroda. Tokom jednog paganskog festivala, kralj je naredio Grigoriju da prinese žrtvu boginji Anahiti. Kada je Grigorije to odbio, pozivajući se na svoju hrišćansku veru, otkriveno je i njegovo poreklo. Kralj, besan što mu u službi radi sin ubice njegovih roditelja, naredio je da se Grigorije muči i zatvori u duboku tamnicu Hor Virapa.
Očekivalo se da će umreti od gladi, ali ga je, prema predanju, spasila hrišćanska udovica kojoj se u snu javio anđeo i rekao da baca hleb u jamu. Tokom 13 godina zatočeništva, ona mu je svakodnevno donosila sveže pečen hleb, čime ga je održala u životu na ivici snage.
Proglašenje hrišćanstva za državnu religiju
U međuvremenu, Tiridat je progonio hrišćane širom zemlje, ali je ubrzo pao u duševnu bolest. Njegova sestra je imala viziju u kojoj joj je rečeno da jedino Grigorije može izlečiti kralja. Poslušavši to, nakon 13 godina Grigorije je oslobođen i doveden pred kralja.
Kroz njegove molitve, Tiridat je ozdravio i tada počinje prekretnica - kralj se pokajao, obratio u hrišćanstvo i postao gorljivi pomagač u širenju vere. Tako je 301. godine Jermenija postala prva država koja je hrišćanstvo proglasila zvaničnom religijom.
Religija u Jermeniji danas
Danas oko 94% Jermena pripada Jermenskoj apostolskoj crkvi. Ova grana pravoslavlja direktno vuče veru od apostola Tadeja i Vartolomeja, koji su prvi propovedali na jermenskom tlu. Hrišćanska vera toliko je isprepletana sa jermenskom kulturom da se ogleda i u pejzažu - kameni krstovi (hačkari) rasuti su po najzabačenijim dolinama, a drevni manastiri uzdižu se na vrhovima planina, okruženi zadivljujućom prirodom.
Misija Jermenske crkve jeste očuvanje jermenskog identiteta i duhovnog nasleđa. Iako ima status nacionalne crkve, država i crkva funkcionišu nezavisno jedna od druge.
Fil od vanile, orasi i šerbet čine desert koji se ne razlikuje od mrsnog, a recept monahinje Atanasije Rašić iz Manastira Rukumija već godinama kruži među domaćicama.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
Dok nas život okružuje iskušenjima, prevarama i prolaznim zadovoljstvima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo nepobediva vera može da otključa vrata večnog života.
Pravoslavni vernici danas slave Prepodobnog Pavla Tivejskog po starom kalendaru i Prepodobnog Jefrema Sirina po novom. Katolici obeležavaju Svetog Tome Akvinskog, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Ako želite da na slavsku trpezu donesete novo jelo koje spaja jednostavnost i bogat ukus, ova brza salata biće vaš najbolji saveznik – oduševiće i najzahtevnije goste.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
Dok nas život okružuje iskušenjima, prevarama i prolaznim zadovoljstvima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo nepobediva vera može da otključa vrata večnog života.
Svetogorski asketa objašnjava kako upornost u izgovaranju Hristovog imena u srcu i usnama može nadvladati i satanu i približiti nas veri, čak i kada ne razumemo svaku reč koju izgovaramo.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Protojerej Andrej Gavrilenko podseća na poruku apostola Petra i objašnjava zašto uzvraćanje istom merom ne pobeđuje nepravdu, već je samo produžava – i kako da sačuvamo sopstvenu dušu od otrova mržnje.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.