Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja.
Jermenija je prva zemlja u kojoj je hrišćanstvo postalo zvanična religija. To se dogodilo u četvrtom veku. Danas, Jermenska crkva potpuno je odvojena od ostalih hrišćanskih crkava u svetu.
Jermenija je bila prva zemlja na svetu koja je hrišćanstvo prihvatila kao državnu religiju još davne 301. godine posle Hrista. Više od 1.700 godina vera u Hrista igra ključnu ulogu u oblikovanju jermenskog naroda, postavši duboko utkana u njihov identitet i istorijski tok.
Međutim, hrišćanske zajednice postojale su u Jermeniji i pre nego što je vera zvanično usvojena. Još od 40. godine nove ere, apostoli Tadej i Vartolomej, dvojica od dvanaest Hristovih učenika, propovedali su na tlu Jermenije, ostavljajući snažan duhovni trag.
Kratka istorija hrišćanstva u Jermeniji
Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja. Kralj Tiridat III (na jermenskom Trdat) stupio je na presto nakon ubistva svog oca Hosrova II i majke, koje je počinio Parćanin Anak. Zanimljivo je da je upravo Anak bio otac Grigorijev, koji je, kao jedini preživeli iz porodice, bio sačuvan za veliku misiju.
Wikipedia
Kralj Tiridat III
Tiridat je uspešno vladao zemljom, odbijao neprijatelje, obnavljao mir i sklopio savez sa Rimom. Glavni grad premestio je u Vagaršapat.
Wikipedia
Sveti Grigorije
U međuvremenu, Grigorije je odrastao u Kapadokiji, odgajan u hrišćanskoj veri. Oženio se pobožnom hrišćankom Mirijam, dobio dva sina, a zatim se povukao u monaški život s ciljem da propoveda u Jermeniji i otkupi grehe svoga oca.
Sveti Grigorije i tamnica Hor Virapa
Stigavši u Jermeniju, Grigorije je započeo službu u kraljevskoj vojsci kao pisar. U to vreme mnogoboštvo je još vladalo duhovnim životom naroda. Tokom jednog paganskog festivala, kralj je naredio Grigoriju da prinese žrtvu boginji Anahiti. Kada je Grigorije to odbio, pozivajući se na svoju hrišćansku veru, otkriveno je i njegovo poreklo. Kralj, besan što mu u službi radi sin ubice njegovih roditelja, naredio je da se Grigorije muči i zatvori u duboku tamnicu Hor Virapa.
Očekivalo se da će umreti od gladi, ali ga je, prema predanju, spasila hrišćanska udovica kojoj se u snu javio anđeo i rekao da baca hleb u jamu. Tokom 13 godina zatočeništva, ona mu je svakodnevno donosila sveže pečen hleb, čime ga je održala u životu na ivici snage.
Proglašenje hrišćanstva za državnu religiju
U međuvremenu, Tiridat je progonio hrišćane širom zemlje, ali je ubrzo pao u duševnu bolest. Njegova sestra je imala viziju u kojoj joj je rečeno da jedino Grigorije može izlečiti kralja. Poslušavši to, nakon 13 godina Grigorije je oslobođen i doveden pred kralja.
Kroz njegove molitve, Tiridat je ozdravio i tada počinje prekretnica - kralj se pokajao, obratio u hrišćanstvo i postao gorljivi pomagač u širenju vere. Tako je 301. godine Jermenija postala prva država koja je hrišćanstvo proglasila zvaničnom religijom.
Religija u Jermeniji danas
Danas oko 94% Jermena pripada Jermenskoj apostolskoj crkvi. Ova grana pravoslavlja direktno vuče veru od apostola Tadeja i Vartolomeja, koji su prvi propovedali na jermenskom tlu. Hrišćanska vera toliko je isprepletana sa jermenskom kulturom da se ogleda i u pejzažu - kameni krstovi (hačkari) rasuti su po najzabačenijim dolinama, a drevni manastiri uzdižu se na vrhovima planina, okruženi zadivljujućom prirodom.
Misija Jermenske crkve jeste očuvanje jermenskog identiteta i duhovnog nasleđa. Iako ima status nacionalne crkve, država i crkva funkcionišu nezavisno jedna od druge.
Eparhija raško-prizrenska podnela novu krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, Albanca koji godinama nasilno upada u pravoslavne hramove i pokušava da ih prisvoji za svoju organizaciju, dok SPC upozorava da kosovske institucije godinama ćute na njegove napade.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Usledila je poseta Srpskoj pravoslavnoj opštoj gimnaziji "Kantakuzina Katarina Branković" i Duhovnom centru na Svetom Duhu, gde se gost upoznao sa obrazovnim programom i duhovnim životom te crkveno-školske institucije.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.