Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja.
Jermenija je prva zemlja u kojoj je hrišćanstvo postalo zvanična religija. To se dogodilo u četvrtom veku. Danas, Jermenska crkva potpuno je odvojena od ostalih hrišćanskih crkava u svetu.
Jermenija je bila prva zemlja na svetu koja je hrišćanstvo prihvatila kao državnu religiju još davne 301. godine posle Hrista. Više od 1.700 godina vera u Hrista igra ključnu ulogu u oblikovanju jermenskog naroda, postavši duboko utkana u njihov identitet i istorijski tok.
Međutim, hrišćanske zajednice postojale su u Jermeniji i pre nego što je vera zvanično usvojena. Još od 40. godine nove ere, apostoli Tadej i Vartolomej, dvojica od dvanaest Hristovih učenika, propovedali su na tlu Jermenije, ostavljajući snažan duhovni trag.
Kratka istorija hrišćanstva u Jermeniji
Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja. Kralj Tiridat III (na jermenskom Trdat) stupio je na presto nakon ubistva svog oca Hosrova II i majke, koje je počinio Parćanin Anak. Zanimljivo je da je upravo Anak bio otac Grigorijev, koji je, kao jedini preživeli iz porodice, bio sačuvan za veliku misiju.
Wikipedia
Kralj Tiridat III
Tiridat je uspešno vladao zemljom, odbijao neprijatelje, obnavljao mir i sklopio savez sa Rimom. Glavni grad premestio je u Vagaršapat.
Wikipedia
Sveti Grigorije
U međuvremenu, Grigorije je odrastao u Kapadokiji, odgajan u hrišćanskoj veri. Oženio se pobožnom hrišćankom Mirijam, dobio dva sina, a zatim se povukao u monaški život s ciljem da propoveda u Jermeniji i otkupi grehe svoga oca.
Sveti Grigorije i tamnica Hor Virapa
Stigavši u Jermeniju, Grigorije je započeo službu u kraljevskoj vojsci kao pisar. U to vreme mnogoboštvo je još vladalo duhovnim životom naroda. Tokom jednog paganskog festivala, kralj je naredio Grigoriju da prinese žrtvu boginji Anahiti. Kada je Grigorije to odbio, pozivajući se na svoju hrišćansku veru, otkriveno je i njegovo poreklo. Kralj, besan što mu u službi radi sin ubice njegovih roditelja, naredio je da se Grigorije muči i zatvori u duboku tamnicu Hor Virapa.
Očekivalo se da će umreti od gladi, ali ga je, prema predanju, spasila hrišćanska udovica kojoj se u snu javio anđeo i rekao da baca hleb u jamu. Tokom 13 godina zatočeništva, ona mu je svakodnevno donosila sveže pečen hleb, čime ga je održala u životu na ivici snage.
Proglašenje hrišćanstva za državnu religiju
U međuvremenu, Tiridat je progonio hrišćane širom zemlje, ali je ubrzo pao u duševnu bolest. Njegova sestra je imala viziju u kojoj joj je rečeno da jedino Grigorije može izlečiti kralja. Poslušavši to, nakon 13 godina Grigorije je oslobođen i doveden pred kralja.
Kroz njegove molitve, Tiridat je ozdravio i tada počinje prekretnica - kralj se pokajao, obratio u hrišćanstvo i postao gorljivi pomagač u širenju vere. Tako je 301. godine Jermenija postala prva država koja je hrišćanstvo proglasila zvaničnom religijom.
Religija u Jermeniji danas
Danas oko 94% Jermena pripada Jermenskoj apostolskoj crkvi. Ova grana pravoslavlja direktno vuče veru od apostola Tadeja i Vartolomeja, koji su prvi propovedali na jermenskom tlu. Hrišćanska vera toliko je isprepletana sa jermenskom kulturom da se ogleda i u pejzažu - kameni krstovi (hačkari) rasuti su po najzabačenijim dolinama, a drevni manastiri uzdižu se na vrhovima planina, okruženi zadivljujućom prirodom.
Misija Jermenske crkve jeste očuvanje jermenskog identiteta i duhovnog nasleđa. Iako ima status nacionalne crkve, država i crkva funkcionišu nezavisno jedna od druge.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kornilija po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti apostol i jevanđelista Jovan Bogoslov i Prepodobni Nil Kalabrijski. Katolička crkva obeležava Svete Kozmu i Damjana, dok Jevreji danas praznuju prvi dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.