ODBROJAVANJE JE UVELIKO POČELO: Nakon velikog praznika se očekuje još jedan - važno je da ne propustimo nijedan dan
Pošto se brojanje smatra micvom, svako veče se, pre brojanja, izgovara posebni blagoslov.
Donosimo vam pregled važnih, ponekad iznenađujućih podataka koji obogaćuju razumevanje Svetog pisma.
Pored svoje duhovne i poruke o spasenju, Biblija sadrži brojne zanimljive činjenice koje osvetljavaju njen istorijski, jezički i književni kontekst. Donosimo vam pregled važnih, ponekad iznenađujućih podataka koji obogaćuju razumevanje Svetog pisma.
Iako sadrži događaje od postanja sveta pa do prvog veka nove ere, većina biblijskih knjiga nastala je u periodu od otprilike 350. godine pre Hrista do 150. godine posle Hrista. Mnogi delovi, poput Pesme o Devori iz Knjige o sudijama, smatraju se najstarijim sačuvanim pesmama.
Najveći deo Starog zaveta napisan je na hebrejskom, neki delovi (poput knjige proroka Danila) na aramejskom, a ceo Novi zavet na grčkom jeziku, koji je tada bio lingua franca.
Većina tekstova napisana je u današnjem Izraelu (Azija), pojedini delovi u Egiptu (Afrika), a poslanice Novog zaveta i u gradovima Evrope.

Iako se tradicionalno autorstvo pripisuje figurama poput Mojsija ili proroka Isaije, nauka ukazuje na to da su mnoge knjige delo više ruku kroz duži vremenski period. Neke knjige, poput Poslanice Jevrejima, ni danas nemaju potvrđenog autora.
Preko tri četvrtine Biblije čini Stari zavet, koji su pisali hebrejski proroci i pisari. I autori većine novozavetnih spisa bili su hrišćani jevrejskog porekla.

Iako se katoličke i pravoslavne Biblije razlikuju po broju knjiga u odnosu na protestantske, sve velike hrišćanske tradicije priznaju 66 knjiga koje se nalaze u protestantskoj verziji kao kanonske. Interesantno je da je Stari zavet protestantske Biblije sadržinski identičan jevrejskoj Tanah zbirci, čiji je kanon judaizam uspostavio tek vekovima nakon nastanka hrišćanstva.
Prvi hrišćani koristili su prevod jevrejskih svetih knjiga na grčki, poznat kao Septuaginta. Ovaj prevod sadržao je i spise koji nisu kasnije ušli u jevrejski kanon, poput knjiga o Tobitu i Juditi. Te knjige su vekovima bile deo hrišćanske biblijske tradicije i nalazile su se u starim rukopisima i liturgijskoj upotrebi.
Tokom reformacije u 16. veku, Martin Luter je pokrenuo pitanje kanona i zagovarao povratak na knjige koje su Jevreji priznali kao izvorne. Knjige koje nisu bile deo hebrejskog kanona nazvane su deuterokanonskim („drugi kanon“) i pomerene su na kraj Starog zaveta u ranim protestantskim izdanjima. Kasnije su u većini protestantskih izdanja potpuno izostavljene.
Ipak, te knjige i danas ostaju deo katoličkog i pravoslavnog Svetog pisma, gde se i dalje čitaju, tumače i koriste u bogosluženju.
Prvobitne biblijske knjige nisu bile podeljene na poglavlja i stihove. Ova podela uvedena je da bi se lakše navodili i pronalazili odlomci.
Neke knjige (npr. Tužbalice) nastaju kao odgovor na istorijske tragedije, dok druge (npr. Priče Solomunove) nude mudre savete za život.

Originalni svici nisu sačuvani. Današnji tekstovi Biblije potiču iz prepisivačke tradicije - kopija kopije. Ipak, osnovna poruka je ostala verno sačuvana.
U prevodima broj reči varira. Na primer, engleska verzija obično ima više reči zbog načina prevođenja, dok je broj u srpskom takođe drugačiji.
Biblija ne prati linearan tok događaja. Knjige su grupisane po žanrovima, a ne po istorijskom redosledu.

Svaka knjiga Biblije napisana je nezavisno, sa sopstvenim ciljevima i u drugačijem kontekstu. Zajednički identitet dobile su tek kasnijim kanonizovanjem.
Pošto se brojanje smatra micvom, svako veče se, pre brojanja, izgovara posebni blagoslov.
"Vezaćeš ih kao znak na svojoj ruci, i oni će biti podsetnik između tvojih očiju".
Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja.
U Knjizi o Jovu (28,18) kristali i dragoceni kamenovi upoređuju se s mudrošću - i pokazuje se da je mudrost dragocenija i vrednija od svih dragulja.
Otkrijte kako simbolika aspide upozorava na greh, iskušenja i snagu vere, ali i kako je u govoru postala metafora za žensku lukavost i oštrinu.
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.
Čudo koje je Hristos učinio na svadbi u Kani Galilejskoj krije važnu pouku za supružnike
Od Luke i Lazara do Pavla, Stefana i Jakova, ova imena povezana su sa važnim ličnostima Svetog pisma i zauzimaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava na reakcije koje često pravdamo tuđim postupcima, ne sluteći šta one otkrivaju o našem duhovnom stanju i zašto je važno da ih prepoznamo na vreme.
Brak u pravoslavnoj crkvi ima mnogo dublje značenje od samog ozvaničenja ljubavne veze.
Mitropolija Grevene Grčke pravoslavne crkve razrešila ga je dužnosti nakon prijave 43-godišnje žene, dok on negira da je zloupotrebio njene intimne snimke.
Prepoznavanje sopstvenih slabosti, prema pravoslavlju, jedan je od koraka na putu ka njihovom prevazilaženju.
Iz ljubavi prema Hristu, Dionisije se odrekao dotadašnjeg položaja i ostavio porodični život kako bi se u potpunosti posvetio služenju Bogu.
Prepoznavanje sopstvenih slabosti, prema pravoslavlju, jedan je od koraka na putu ka njihovom prevazilaženju.
Obeležamo praznik posvećen čudesnom javljanju Majke Božje u carigradskoj crkvi Vlaherni.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Šest jaja, šest kašika šećera i šest kašika brašna dovoljno je za mekan biskvit sa omiljenim voćnim filom, bez komplikovanog merenja i dugog zadržavanja u kuhinji.
Vatikan saopštio nove detalje o zdravstvenom stanju poglavara Rimokatoličke crkve, kome je odstranjen donji režanj desnog plućnog krila.
Tumačeći prvi psalam, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se mudrost ne meri samo znanjem i kako nas nesklad sa voljom Božjom može odvesti u greh.