ODBROJAVANJE JE UVELIKO POČELO: Nakon velikog praznika se očekuje još jedan - važno je da ne propustimo nijedan dan
Pošto se brojanje smatra micvom, svako veče se, pre brojanja, izgovara posebni blagoslov.
Donosimo vam pregled važnih, ponekad iznenađujućih podataka koji obogaćuju razumevanje Svetog pisma.
Pored svoje duhovne i poruke o spasenju, Biblija sadrži brojne zanimljive činjenice koje osvetljavaju njen istorijski, jezički i književni kontekst. Donosimo vam pregled važnih, ponekad iznenađujućih podataka koji obogaćuju razumevanje Svetog pisma.
Iako sadrži događaje od postanja sveta pa do prvog veka nove ere, većina biblijskih knjiga nastala je u periodu od otprilike 350. godine pre Hrista do 150. godine posle Hrista. Mnogi delovi, poput Pesme o Devori iz Knjige o sudijama, smatraju se najstarijim sačuvanim pesmama.
Najveći deo Starog zaveta napisan je na hebrejskom, neki delovi (poput knjige proroka Danila) na aramejskom, a ceo Novi zavet na grčkom jeziku, koji je tada bio lingua franca.
Većina tekstova napisana je u današnjem Izraelu (Azija), pojedini delovi u Egiptu (Afrika), a poslanice Novog zaveta i u gradovima Evrope.
Iako se tradicionalno autorstvo pripisuje figurama poput Mojsija ili proroka Isaije, nauka ukazuje na to da su mnoge knjige delo više ruku kroz duži vremenski period. Neke knjige, poput Poslanice Jevrejima, ni danas nemaju potvrđenog autora.
Preko tri četvrtine Biblije čini Stari zavet, koji su pisali hebrejski proroci i pisari. I autori većine novozavetnih spisa bili su hrišćani jevrejskog porekla.
Iako se katoličke i pravoslavne Biblije razlikuju po broju knjiga u odnosu na protestantske, sve velike hrišćanske tradicije priznaju 66 knjiga koje se nalaze u protestantskoj verziji kao kanonske. Interesantno je da je Stari zavet protestantske Biblije sadržinski identičan jevrejskoj Tanah zbirci, čiji je kanon judaizam uspostavio tek vekovima nakon nastanka hrišćanstva.
Prvi hrišćani koristili su prevod jevrejskih svetih knjiga na grčki, poznat kao Septuaginta. Ovaj prevod sadržao je i spise koji nisu kasnije ušli u jevrejski kanon, poput knjiga o Tobitu i Juditi. Te knjige su vekovima bile deo hrišćanske biblijske tradicije i nalazile su se u starim rukopisima i liturgijskoj upotrebi.
Tokom reformacije u 16. veku, Martin Luter je pokrenuo pitanje kanona i zagovarao povratak na knjige koje su Jevreji priznali kao izvorne. Knjige koje nisu bile deo hebrejskog kanona nazvane su deuterokanonskim („drugi kanon“) i pomerene su na kraj Starog zaveta u ranim protestantskim izdanjima. Kasnije su u većini protestantskih izdanja potpuno izostavljene.
Ipak, te knjige i danas ostaju deo katoličkog i pravoslavnog Svetog pisma, gde se i dalje čitaju, tumače i koriste u bogosluženju.
Prvobitne biblijske knjige nisu bile podeljene na poglavlja i stihove. Ova podela uvedena je da bi se lakše navodili i pronalazili odlomci.
Neke knjige (npr. Tužbalice) nastaju kao odgovor na istorijske tragedije, dok druge (npr. Priče Solomunove) nude mudre savete za život.
Originalni svici nisu sačuvani. Današnji tekstovi Biblije potiču iz prepisivačke tradicije - kopija kopije. Ipak, osnovna poruka je ostala verno sačuvana.
U prevodima broj reči varira. Na primer, engleska verzija obično ima više reči zbog načina prevođenja, dok je broj u srpskom takođe drugačiji.
Biblija ne prati linearan tok događaja. Knjige su grupisane po žanrovima, a ne po istorijskom redosledu.
Svaka knjiga Biblije napisana je nezavisno, sa sopstvenim ciljevima i u drugačijem kontekstu. Zajednički identitet dobile su tek kasnijim kanonizovanjem.
Pošto se brojanje smatra micvom, svako veče se, pre brojanja, izgovara posebni blagoslov.
"Vezaćeš ih kao znak na svojoj ruci, i oni će biti podsetnik između tvojih očiju".
Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja.
U Knjizi o Jovu (28,18) kristali i dragoceni kamenovi upoređuju se s mudrošću - i pokazuje se da je mudrost dragocenija i vrednija od svih dragulja.
Deci u školama besplatno dele „Biblije” koje sadrže skrivene poruke – evo zašto pravoslavni stručnjaci upozoravaju na ovu tihu, ali veliku opasnost.
Jedan je bio nagao ribar iz Galileje, drugi učeni farisej iz Tarsa. Ipak, zajedno su promenili svet.
Dok Srbija prolazi kroz društvene podele i talas protesta, profesor Bogoslovskog fakulteta i šef Grupe za biblistiku upozorava na opasnost zloupotrebe Biblije za dnevnopolitičke borbe i pozive na neposlušnost Crkvi.
Suosnivač PayPal-a tvrdi da planetom upravljaju moćne strukture koje namerno zaustavljaju nauku i medicinu kako bi čovečanstvo pretvorile u poslušne robove spremne za totalitarizam i moć Zla.
Deci u školama besplatno dele „Biblije” koje sadrže skrivene poruke – evo zašto pravoslavni stručnjaci upozoravaju na ovu tihu, ali veliku opasnost.
Čin krštenja se odigrao u Crnoj Gori u istorijskom manastiru Kom, u Crnoj Gori.
Dok su druga deca maštala o lutkama, Mihaela Đurović je pisala stihove svetiteljki – njena molitva pretvorena je u spot koji su vernici dočekali u suzama i tišini poštovanja
Niko ne može da potkupi Gospoda ili njegov Sveti sud, kaže se na sajtu poznatog srpskog manastira.
Dok su druga deca maštala o lutkama, Mihaela Đurović je pisala stihove svetiteljki – njena molitva pretvorena je u spot koji su vernici dočekali u suzama i tišini poštovanja
Uvođenjem ovakve svakodnevne rutine, svakodnevna briga može postati izvor duhovne snage.
Porodice koje su se posle rata vratile na svoja ognjišta ostale su bez domova i uspomena – monahinje i meštani rizikovali živote da spasu selo od potpunog uništenja.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Dete je dar Božiji. I ako Gospod ne daje decu, to znači da za to postoji njegov promisao koji treba prihvatiti, a ne padati u očaj ili misliti da se život završio, kaže otac Valerije.
Iako pravoslavna crkva 12. jula proslavlja i Svetog Petra i Svetog Pavla, u narodu je ovaj praznik poznatiji kao Petrovdan. Zašto je to tako?
U današnjoj besedi, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je strah Božji jedini koji čoveka ne zarobljava, već ga spašava od gordosti i praznine, čineći ga smirenim, čistim i snažnim pred licem Onoga Koji ga je stvorio.