Neirfy/ShutterstockKirherova ilustracija izgleda Nojeve barke
U Knjizi o Jovu (28,18) kristali i dragoceni kamenovi upoređuju se s mudrošću - i pokazuje se da je mudrost dragocenija i vrednija od svih dragulja.
Kristali se u Svetom pismu pominju kao jedno od mnogih lepih Božjih stvorenja. U Otkrivenju Jovanovom (21, 9–27), nebeski grad - Novi Jerusalim - opisan je kao mesto koje blista „slavom Božijom“, sjajeći se „kao dragi kamen, kao jaspis, sjajan kao kristal“ (stih 11).
U Knjizi o Jovu (28,18) kristali i dragoceni kamenovi upoređuju se s mudrošću - i pokazuje se da je mudrost dragocenija i vrednija od svih dragulja.
Kristal u Svetom pismu
Kristal, oblik providnog kvarca, u Bibliji se koristi i u doslovnom i u simboličkom smislu. U Novom zavetu često se poredi s vodom: „I pred prestolom beše nešto kao stakleno more, nalik kristalu“ (Otkrivenje 4,6).
U viziji proroka Jezekilja, Božji presto je viđen kao veličanstveno prostranstvo koje „liči na zastrašujući kristal“ (Jezekilj 1,22). Kristali se često pominju u vezi s vodom jer se u drevnim vremenima verovalo da kristali nastaju kada se voda zamrzne na velikoj hladnoći.
Otkrivenje takođe opisuje „reku vode života, bistru kao kristal, koja teče od prestola Božijeg i Jagnjetovog“ (Otkrivenje 22,1).
Hebrejska reč qeraḥ, koja se prevodi kao „led“ u Jov 6,16; 37,10 i 38,29, u Jov 28,18 prevedena je kao „kristal“ - i svrstava se među drago kamenje i bisere.
Drago kamenje u Bibliji
U Bibliji se po imenu pominje najmanje 22 različita draga kamena: adamant, ahat, ćilibar, ametist, beril, karbunkul, halkedon, hrisolit, hrizopras, koral, kristal, dijamant, smaragd, hijacint, jaspis, ligur, oniks, rubin, safir, sardijus, sardoniks i topaz.
Dvanaest dragulja krasilo je naprsnik prvosveštenika Arona, a dva su bila na ramenima njegovog oplećka. Devet dragih kamenova opisuje se u odevanju cara Tira, dok je dvanaest ugrađeno u temelje zidova Novog Jerusalima.
U Izlasku (39,10–13) opisuje se naprsnik levitskog prvosveštenika, u koji su bila ugrađena dvanaest dragulja – po jedan za svako pleme Izrailjevo: „I postaviše četiri reda kamenja...“
Kristal koji se u nekim prevodima naziva „dijamant“ verovatno zapravo označava mekši dragi kamen, jer su ti kamenovi bili urezivani, što ne bi bilo moguće kod pravog dijamanta.
Kristali u drugim duhovnim učenjima
Triff/Shutterstock
U Bibliji se kristali i drago kamenje gotovo isključivo pominju kao nakit, ukrasi ili simboli lepote i bogatstva – nikada kao duhovni alati s posebnim moćima. Upotreba kristala u magijskim ritualima i duhovnim terapijama potiče iz paganske tradicije i nije deo hrišćanskog učenja.
U starim vremenima narodi koji nisu poznavali Boga koristili su amajlije, talismane i „svete kamenove“ u pokušaju da komuniciraju s duhovnim silama i ostvare isceljenje ili prosvetljenje. Takva praksa Bogu je odvratna i strogo zabranjena.
Da li hrišćani treba da koriste kristale za isceljenje?
Wirestock Creators/Shutterstock
Kristali su deo Božije tvorevine i mogu se ceniti zbog svoje lepote, nositi kao nakit ili koristiti u umetnosti i dekoraciji. Međutim, kada im se pripisuje nadprirodna moć – ulazi se u oblast okultnog.
U središtu svakog okultnog postupka - bio to kristaloterapija, proricanje sudbine, kontakt s duhovima ili čitanje iz dlanova nalazi se pokušaj da se manipuliše natprirodnim silama mimo Božije volje. To je idolopoklonstvo i greh.
Svetopisamski Bog je jedini pravi Iscelitelj. On leči telo, dušu i um. Gospod Isus Hristos, Božiji sin, isceljivao je sve koji su mu s verom prilazili.
Zato, umesto da se oslanjamo na kristale i druge predmete, hrišćani su pozvani da svoju veru i nadu polažu u Hrista - jedinog pravog lekara duše i tela.
BONUS VIDEO: „U hramu gde je kršten patrijarh Pavle, danas ga slavimo kao sveca“ : Sveštenik Dragan Gaćeša
Naučnici su otkrili izuzetno retku biljku iz pećine severno od Jerusalima, staru ceo milenijum. Iako još nije donela ni cvet ni plod, njena lekovita svojstva već otkrivaju neprocenjivo blago drevnih vremena i Božijeg promisla.
Otkriće drevne hrišćanske svetinje u Izraelu pruža ne samo uvid u istoriju vere, već i u jedinstveno umetničko nasleđe koje datira iz vremena rimskog i vizantijskog perioda, sa značajnim simbolima i blagoslovima sa svetih stranica Biblije.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.
Od Luke i Lazara do Pavla, Stefana i Jakova, ova imena povezana su sa važnim ličnostima Svetog pisma i zauzimaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.