Smisao slave nije u bogatstvu slavske trpeze, ističe otac Slobodan.
Krsna slava predstavlja jedan od najvažnijih porodičnih praznika u pravoslavnoj tradiciji. To je dan kada se proslavlja zaštitnik doma, svetitelj kojem se porodica moli i čiju zaštitu priziva iz generacije u generaciju.
Za pravoslavce, smisao slave nije u spoljašnjem sjaju, već u molitvi, zahvalnosti i zajedništvu. To je trenutak kada se porodica okuplja, kada se pozivaju prijatelji i komšije, ali pre svega – dan kada se obeležava duhovna veza sa svetiteljem zaštitnikom i sa Bogom.
Printscreen/Youtube/misionarljubavi
Slava se obeležava s poštovanjem, ali i u duhu skromnosti
Upravo zbog toga se slava smatra svetinjom doma, praznikom koji se obeležava sa poštovanjem, ali i u duhu skromnosti.
Međutim, savremena praksa često odstupa od tradicionalnog i duhovnog smisla. Mnogi domaćini danas najveću pažnju posvećuju obilju trpeze, raznovrsnim jelima i bogatom posluženju. Neretko se dešava da ljudi, želeći da ispoštuju običaje na način za koji misle da se od njih očekuje, dižu kredite i finansijski se zadužuju kako bi slavska trpeza bila što bogatija.
Protojerej-stavrofor Slobodan Jokić upozorava da ovakva praksa nije u skladu sa suštinom slave.
Printscreen mitropolija
Otac Slobodan Jokić
- Danas smo svedoci tog preterivanja u trpezi, gde se zadužujemo, gde se dižu krediti, gde porodica oseća finansijske posledice dugo posle slave. To ne treba da radimo i smisao slave nije u tome. Izneti sa toplinom doma bilo šta i koliko možemo, to je suština. Biće ljudi zadovoljni i srećni, jer nisu došli samo zbog toga (hrane), već zbog vas, zbog ljubavi prema vama i neka bude da se posluže onako kako možemo - istakao je otac Slobodan za RTNK.
On naglašava i važnost hrišćanskog činjenja dobrih dela, podsećajući da je greh da se hrana baca, naročito u vremenima kada mnogi jedva sastavljaju kraj s krajem.
- Apelujem, ono što ostane sa slave da se to podeli, da ne propada, da se ne baca. Greh je baciti bilo šta pored toliko ljudi kojima je danas potrebna i hrana, i piće, i odeća, i obuća..., a mi u toj našoj raskoši da se ne izgubimo, već da podelimo. Imamo narodne kuhinje, porodice koje nemaju taj dan da ozbiljan obrok daju svojoj deci, a da ne pričam dalje - poručuje protojerej-stavrofor Slobodan Jokić.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Jednostavne, zlatne i aromatične – ove pogačice ne samo da osvajaju ukusom, već pričaju priču o zajedništvu, strpljenju i ljubavi prema svakom detalju.
Njegova poruka ne govori o vraćanju onih koji su otišli, već o tome kako da sačuvate mir, prepoznate ljude koji su bili uz vas kada je bilo najteže i ne rasipate srce na prazna obećanja.
Život ovog velikog učitelja Crkve obeležili su nepokolebljiva odbrana pravoslavne vere, brojna duhovna dela i Veliki kanon, koji i danas vernike vodi putem iskrenog pokajanja i susreta sa Hristom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u pismu učesnicima konferencije govorio je o izazovima savremenog sveta, miru u Svetoj zemlji i potrebi da u drugome prepoznamo bližnjeg.
Grkinja Teano, koja živi u Nemačkoj, ispričala je kako je njena porodica prošla kroz najteže trenutke nakon rođenja ćerke Nektarije, kada su strah i neizvesnost zamenjeni verom, molitvom i nadom u Božju pomoć.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Podnaslov: Nastala kao venčani dar 1902. godine, decenijama je bila nepoznata javnosti, a sada prvi put otkriva deo istorije Srba u Sentandreji i rada velikog srpskog umetnika.
Njegova poruka ne govori o vraćanju onih koji su otišli, već o tome kako da sačuvate mir, prepoznate ljude koji su bili uz vas kada je bilo najteže i ne rasipate srce na prazna obećanja.
Grkinja Teano, koja živi u Nemačkoj, ispričala je kako je njena porodica prošla kroz najteže trenutke nakon rođenja ćerke Nektarije, kada su strah i neizvesnost zamenjeni verom, molitvom i nadom u Božju pomoć.
Protojerej Oleg Stenjajev objašnjava zbog čega se ponedeljak vezuje za anđele i podseća na pobožnu praksu koja pomaže verniku da produbi svoj molitveni život.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Krompir, sir i brašno dovoljni su da nastane pita koja je nekada okupljala porodice širom Hercegovine i bila jednako prisutna u domovima različitih vera.