Smisao slave nije u bogatstvu slavske trpeze, ističe otac Slobodan.
Krsna slava predstavlja jedan od najvažnijih porodičnih praznika u pravoslavnoj tradiciji. To je dan kada se proslavlja zaštitnik doma, svetitelj kojem se porodica moli i čiju zaštitu priziva iz generacije u generaciju.
Za pravoslavce, smisao slave nije u spoljašnjem sjaju, već u molitvi, zahvalnosti i zajedništvu. To je trenutak kada se porodica okuplja, kada se pozivaju prijatelji i komšije, ali pre svega – dan kada se obeležava duhovna veza sa svetiteljem zaštitnikom i sa Bogom.
Printscreen/Youtube/misionarljubavi
Slava se obeležava s poštovanjem, ali i u duhu skromnosti
Upravo zbog toga se slava smatra svetinjom doma, praznikom koji se obeležava sa poštovanjem, ali i u duhu skromnosti.
Međutim, savremena praksa često odstupa od tradicionalnog i duhovnog smisla. Mnogi domaćini danas najveću pažnju posvećuju obilju trpeze, raznovrsnim jelima i bogatom posluženju. Neretko se dešava da ljudi, želeći da ispoštuju običaje na način za koji misle da se od njih očekuje, dižu kredite i finansijski se zadužuju kako bi slavska trpeza bila što bogatija.
Protojerej-stavrofor Slobodan Jokić upozorava da ovakva praksa nije u skladu sa suštinom slave.
Printscreen mitropolija
Otac Slobodan Jokić
- Danas smo svedoci tog preterivanja u trpezi, gde se zadužujemo, gde se dižu krediti, gde porodica oseća finansijske posledice dugo posle slave. To ne treba da radimo i smisao slave nije u tome. Izneti sa toplinom doma bilo šta i koliko možemo, to je suština. Biće ljudi zadovoljni i srećni, jer nisu došli samo zbog toga (hrane), već zbog vas, zbog ljubavi prema vama i neka bude da se posluže onako kako možemo - istakao je otac Slobodan za RTNK.
On naglašava i važnost hrišćanskog činjenja dobrih dela, podsećajući da je greh da se hrana baca, naročito u vremenima kada mnogi jedva sastavljaju kraj s krajem.
- Apelujem, ono što ostane sa slave da se to podeli, da ne propada, da se ne baca. Greh je baciti bilo šta pored toliko ljudi kojima je danas potrebna i hrana, i piće, i odeća, i obuća..., a mi u toj našoj raskoši da se ne izgubimo, već da podelimo. Imamo narodne kuhinje, porodice koje nemaju taj dan da ozbiljan obrok daju svojoj deci, a da ne pričam dalje - poručuje protojerej-stavrofor Slobodan Jokić.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Jednostavne, zlatne i aromatične – ove pogačice ne samo da osvajaju ukusom, već pričaju priču o zajedništvu, strpljenju i ljubavi prema svakom detalju.
Hiljade vernika sa ikonama u rukama prošlo je ulicama grada, a iz Sabornog hrama odjeknule su reči koje podsećaju da se vera ne brani samo istorijom, već pogledom na čoveka kao živu sliku Božju.
Od jednostavnog testa i sezonskog povrća do mirisa bosiljka iz rerne - donosimo detaljan recept za lagano, zdravo jelo bez mrsnih namirnica koje se priprema brzo, a nestaje sa stola još brže.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
U Mršincima kraj Čačka kapija doma Klisarića širom se otvara za miris slavskog kolača, decu koja uče običaje svojih predaka i priče koje povezuju prošlost sa sadašnjošću.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Tumačeći događaj iz Jevanđelja o Jairovoj kćeri, veliki srpski duhovnik govori o veri koja razbija sumnju, o zabludi onih koji se podsmevaju Hristovim rečima i o jedinoj sigurnosti koja nadživljuje grob.
Veliki pravoslavni duhovnik i teolog 20. veka objasnio je zašto Gospod ne gleda na naša dobročinstva, ni zla dela, već prepoznaje sliku svoje ikone u čoveku.
Jedan mladić je pred svetogorskim starcem napisao nadimak umesto punog krštenog imena, a odgovor koji je dobio otkrio je duboku poruku pravoslavne vere o tome kako se čovek upisuje i prepoznaje pred Bogom.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Tumačeći događaj iz Jevanđelja o Jairovoj kćeri, veliki srpski duhovnik govori o veri koja razbija sumnju, o zabludi onih koji se podsmevaju Hristovim rečima i o jedinoj sigurnosti koja nadživljuje grob.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teodora Tirona po starom i Svetog Teodota Kirinejskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Čada od Mercije, muslimani su u svetom mesecu ramazanu, dok u judaizmu započinje Purim.
Veliki pravoslavni duhovnik i teolog 20. veka objasnio je zašto Gospod ne gleda na naša dobročinstva, ni zla dela, već prepoznaje sliku svoje ikone u čoveku.