OVO JE JEDINA REČ IZ BIBLIJE, PORED "AMIN", KOJU SE NIJEDAN PREVODILAC NIJE USUDIO DA PREVEDE: Veuje se da ju je inspirisao sam Bog, mnogi je izgovaraju, a da pojma nemaju ni šta znači!
U Otkrivenju Jovanovom ovu reč susrećemo četiri puta, uvek u smislu slavoslovljenja i uvek u veoma očiglednom liturgijskom okviru.
Jedini izraz iz Biblije, pored reči "amin", koji se nijedan prevodilac nije usudio da prevede jeste "aliluja" (aleluja), kao sveta reč slavljenja Boga.
U hrišćanstvu, reč aliluja (ili aleluja) potiče iz hebrejskog izraza "hallelu Yah", što znači "Hvalite Gospoda“ ili "Slavite Jahvea“.
Jahve je jedno od najstarijih imena za Boga u judeo-hrišćanskoj tradiciji. Ova reč se u Starom zavetu često pojavljuje u Psalama, naročito u pesmama hvale, a u hrišćanskom bogosluženju zauzima posebno mesto kao izraz radosti, zahvalnosti i duhovnog ushićenja. To je, zapravo, kratka pesma koja pobuđuje verne da proslavljaju Boga zbog njegovog velikog milosrđa prema ljudima.
U Otkrivenju Jovanovom ovu reč susrećemo četiri puta, uvek u smislu slavoslovljenja i uvek u veoma očiglednom liturgijskom okviru (Otkr. 19, 1.3.4.6: "I posle ovoga čuh kao glas silni naroda mnogoga na nebu gde govori: Aliluja! Spasenje i slava i čast i sila Bogu našemu… I ponovo rekoše: Aliluja!… i pokloniše se Bogu koji sedi na prestolu, govoreći: Amin! Aliluja!… I čuh kao glas naroda mnogoga, i kao glas voda mnogih, i kao glas gromova silnih, gde govore: Aliluja! Jer se zacari Gospod Bog Svedržitelj. Radujmo se i veselimo se i dajmo slavu Njemu…“).
Foto: Eparhija mileševska
Aliluja se peva i posle pričešća
Ona je najčešće završni pripev za vreme čitanja psalamskih katizmi na jutarnjoj službi, posle psalama za vreme službe časova, tokom molebana, parastosa, i uglavnom se čita ili peva po tri puta u čast Presvete Trojice, sa dodatkom "Slava Tebi, Bože!“.
Ovog dodataka nema na službama običnih dana u toku Velikog posta, i u dane subotnje, kad je pomen pokojnika, kada se peva samostalno umesto "Bog je Gospod“.
Uključena je u hrišćansko bogosluženje od davnina i ponavlja se tri puta u slavu Svete Trojice, pošto se odnosi na svaku od ličnosti Svete Trojice.
Tokom bogosluženja, "Aliluja“ se peva u posebno značajnim trenucima,primera radi, na liturgiji ili misi: na Malom vhodu ili Vhodu (procesija sa Jevanđeljem pre službe reči), u Heruvimskoj himni (hipna prikazivanja tokom prenosa darova na početku evharistijskog bogosluženja), pre čitanja Jevanđelja, posle pričešća.
Prema rečima ruskog teologa profesora Mihaila Skabalanoviča reč "aliluja" je sam Bog inspirisao pa otud nikad nije ni prevođena.
- Pored reči amin, aliluja je jedini jevrejski izraz koga se prevodilačka ruka nije usudila da dotakne, ostavljajući ga u onim zvucima u kojima ga je sam Bog inspirisao - objasnio je on.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kornilija po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti apostol i jevanđelista Jovan Bogoslov i Prepodobni Nil Kalabrijski. Katolička crkva obeležava Svete Kozmu i Damjana, dok Jevreji danas praznuju prvi dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.