OVO JE JEDINA REČ IZ BIBLIJE, PORED "AMIN", KOJU SE NIJEDAN PREVODILAC NIJE USUDIO DA PREVEDE: Veuje se da ju je inspirisao sam Bog, mnogi je izgovaraju, a da pojma nemaju ni šta znači!
U Otkrivenju Jovanovom ovu reč susrećemo četiri puta, uvek u smislu slavoslovljenja i uvek u veoma očiglednom liturgijskom okviru.
Jedini izraz iz Biblije, pored reči "amin", koji se nijedan prevodilac nije usudio da prevede jeste "aliluja" (aleluja), kao sveta reč slavljenja Boga.
U hrišćanstvu, reč aliluja (ili aleluja) potiče iz hebrejskog izraza "hallelu Yah", što znači "Hvalite Gospoda“ ili "Slavite Jahvea“.
Jahve je jedno od najstarijih imena za Boga u judeo-hrišćanskoj tradiciji. Ova reč se u Starom zavetu često pojavljuje u Psalama, naročito u pesmama hvale, a u hrišćanskom bogosluženju zauzima posebno mesto kao izraz radosti, zahvalnosti i duhovnog ushićenja. To je, zapravo, kratka pesma koja pobuđuje verne da proslavljaju Boga zbog njegovog velikog milosrđa prema ljudima.
U Otkrivenju Jovanovom ovu reč susrećemo četiri puta, uvek u smislu slavoslovljenja i uvek u veoma očiglednom liturgijskom okviru (Otkr. 19, 1.3.4.6: "I posle ovoga čuh kao glas silni naroda mnogoga na nebu gde govori: Aliluja! Spasenje i slava i čast i sila Bogu našemu… I ponovo rekoše: Aliluja!… i pokloniše se Bogu koji sedi na prestolu, govoreći: Amin! Aliluja!… I čuh kao glas naroda mnogoga, i kao glas voda mnogih, i kao glas gromova silnih, gde govore: Aliluja! Jer se zacari Gospod Bog Svedržitelj. Radujmo se i veselimo se i dajmo slavu Njemu…“).
Foto: Eparhija mileševska
Aliluja se peva i posle pričešća
Ona je najčešće završni pripev za vreme čitanja psalamskih katizmi na jutarnjoj službi, posle psalama za vreme službe časova, tokom molebana, parastosa, i uglavnom se čita ili peva po tri puta u čast Presvete Trojice, sa dodatkom "Slava Tebi, Bože!“.
Ovog dodataka nema na službama običnih dana u toku Velikog posta, i u dane subotnje, kad je pomen pokojnika, kada se peva samostalno umesto "Bog je Gospod“.
Uključena je u hrišćansko bogosluženje od davnina i ponavlja se tri puta u slavu Svete Trojice, pošto se odnosi na svaku od ličnosti Svete Trojice.
Tokom bogosluženja, "Aliluja“ se peva u posebno značajnim trenucima,primera radi, na liturgiji ili misi: na Malom vhodu ili Vhodu (procesija sa Jevanđeljem pre službe reči), u Heruvimskoj himni (hipna prikazivanja tokom prenosa darova na početku evharistijskog bogosluženja), pre čitanja Jevanđelja, posle pričešća.
Prema rečima ruskog teologa profesora Mihaila Skabalanoviča reč "aliluja" je sam Bog inspirisao pa otud nikad nije ni prevođena.
- Pored reči amin, aliluja je jedini jevrejski izraz koga se prevodilačka ruka nije usudila da dotakne, ostavljajući ga u onim zvucima u kojima ga je sam Bog inspirisao - objasnio je on.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Monahinja manastira Rukumija u knjizi „Ko posti, dušu gosti“ deli tajnu skromnog, ali izuzetno ukusnog paprikaša, koji svaki zalogaj pretvara u trenutak pažnje, topline i harmonije tokom dana posta.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
U besedi za petak 4. sedmice velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako se ista izdaja Hrista ponavlja i danas, kroz svakodnevne postupke, reči i odluke koje mnogi i ne primećuju.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Monahinja manastira Rukumija u knjizi „Ko posti, dušu gosti“ deli tajnu skromnog, ali izuzetno ukusnog paprikaša, koji svaki zalogaj pretvara u trenutak pažnje, topline i harmonije tokom dana posta.
U besedi za petak 4. sedmice velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako se ista izdaja Hrista ponavlja i danas, kroz svakodnevne postupke, reči i odluke koje mnogi i ne primećuju.