Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Tridesetak godina nakon upokojenja Svetog Sergija Radonješkog desilo se prvo od brojnih čuda ovog ugodnika Božjeg. Prema svedočenju objavljenom u knjizi "Sveti Sergije Radonješki" (izdanje I. M. Paraklito), u blizini lavre Svete Trojice u gradu Sergijev Posad, koji je smešten oko 70 km severoistočno od Moskve, živeo je pobožan hrišćanin koji je poštovao ovog sveca i često dolazio na njegov grob kako bi se molio i duhom se uznosio ka Bogu.
Sveti Sergije mu se ukazao u snu
Jedne noći, dok je počivao u snu, Sveti Sergije mu se ukazao i rekao:
– Idi i pitaj igumana Lavre zašto me toliko dugo ostavljaju u grobu, među vodama.
Čovek se probudio ispunjen strahom, ali i radošću. Odmah u zoru otišao je u manastir i ispričao svoj san igumanu Nikon. Iguman je odmah sazvao bratstvo i na sabranju odlučili su da časne mošti Svetog Sergija prenesu na novo mesto večnog počinka.
Credit: Dani Salvà / VWPics / Profimedia
Lavra Svete Trojice
Sveti događaj prenosa moštiju – okupljanje vernika u Lavri
Na dan prenosa moštiju, 18. jula 1422. godine, mnoštvo vernika okupilo se u Lavri da prisustvuje ovom svetom činu.
Među okupljenima bio je i vladar Sveniogoroda, Jurij Dmitrijević, koji je Svetog Sergija smatrao svojim duhovnim ocem i pokazivao veliku brigu za manastir.
Telo i odeća Svetog Sergija ostali neoštećeni
Čim su otvorili grob, prostorom se raširio predivan miomiris, koji je ispunio sve prisutne. Sa divljenjem i čuđenjem, narod je video telo Svetog Sergija, koje ne samo da je ostalo netaknuto, već je i odeća na njemu bila neoštećena.
Sa radošću svi prisutni slavili su Gospoda, koji je u svojoj milosti udelio toliku blagodat svom vernom sluzi. Sa dubokim poštovanjem, svete mošti prenete su u novi kivot, kako bi bile trajno dostojno čuvane i kako bi slavljenje kroz čudo netaknute svetosti Svetog Sergija nastavilo da inspiriše vernike.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Izuzetno duhovno nasleđe prvog monaha SPC koji je kročio na tlo SAD potvrđeno je njegovom netruležnošću više od 80 godina nakon upokojenja. Mesto na kojem je podigao prvu srpsku svetinju na američkom kontinentu i dalje je najveće središte Srba u Americi.
Mihail Meleh tvrdi da se pravoslavne svetinje iznose iz Ukrajine radi preprodaje, dok pojedini stručnjaci sumnjaju da bi mogle služiti i za plaćanje zapadnog oružja.
Privedeni Viktorija i Igor tvrdili su da nisu znali da je takav čin zabranjen u nekadašnjoj hrišćanskoj svetinji, dok turske vlasti proveravaju okolnosti događaja i odlučuju o eventualnim daljim merama.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.