ČITANJE JEVANĐELJA ZA 20. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za utorak pete sedmice po Vaskrsu
Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama, pa prođe između njih i tako otide.
Iako se praznik ove svetiteljke obeležava 29. septembra, na dan kada je mučenički postradala, danas se molitveno sećamo i proslavljamo čudotvorstvo njenih moštiju projavljeno za vreme održavanja Četvrtog vaseljenskog sabora u Halkidonu 451. godine.
Ime Svete velikomučenice Efimije izgovara se s velikom ljubavlju i zahvalnošću, jer ona predstavlja simbol vere i čuda koja prevazilaze ljudsko poimanje. Praznovanje Svete Efimije pada 29. septembra, na dan kada je skončala ovozemaljski život, a 24. jula SPC i njeni vernici obeležavaju čudotvorstvo njenih svetih moštiju projavljeno za vreme održavanja Četvrtog vaseljenskog sabora u Halkidonu 451. godine.
U vreme cara Markijana i carice Pulherije, sabor je sazvan da bi se suzbile jeresi koje su unosile razdor u crkvu. Dioskor, patrijarh aleksandrijski, i Evtihije, arhimandrit carigradski, širili su lažno učenje da u Gospodu postoji samo jedna, božanska priroda. Na ovom Saboru, najveću ulogu igrali su patrijarh carigradski Anatolije i patrijarh jerusalimski Juvenalije.
Pošto se prepirkama i dokazivanjima koje su iznosile obe strane nije moglo doći do rešenja, patrijarh Anatolije predložio je da i pravoslavni i jeretici napišu svoje veroispovedanje i polože ih na grudi svete Efimije. Nakon tri dana posta i molitve, otvoren je kovčeg s moštima svetiteljke. Pravoslavno veroispovedanje nađeno je u njenoj desnoj ruci, dok je jeretičko ležalo pod njenim nogama. Ovim čudom, Božja sila potvrdila je ispravnost pravoslavlja.
U doba cara Iraklija, mošti Svete Efimije prenete su iz Halkidona u Carigrad, u crkvu koja joj je posvećena. Tokom vladavine ikonobornog cara Lava Isavrjanina, mošti su bačene u more, ali su čudotvorno dospele na ostrvo Limnos, gde su pronađene i položene u Crkvu Svetog mučenika Glikerija. Za vreme carice Irine, mošti su vraćene u Carigrad na svoje prvobitno mesto. Iz ovih svetih moštiju povremeno je tekla krv koja je donosila isceljenje obolelima i spas onima koji bi se našli u nekoj nevolji.
Proslava Svete velikomučenice Efimije danas nije samo sećanje na prošle događaje, već i živa potvrda vere koja nas vodi ka svetlosti i istini. Vernici se okupljaju u hramovima, pale sveće i mole se za zdravlje, mir i blagoslov. Pominju ime ove svetice, koje odjekuje kao podsetnik na moć vere i Božju milost koja nas vodi kroz sve životne izazove.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Zanatlija iz okoline Nikšića, koji je odbacivao postojanje Boga, suočen s paralizom bez leka, doživeo je susret sa svetiteljem koji mu je zauvek promenio život — a potom je svom sinu dao ime Vasilije.
Priča o svetom Jakovu otkriva kako izgledaju trenuci kada se nebeska pomoć zaista i pojavi — i kako da i mi pozovemo svetitelje u pomoć kad nam najviše zatrebaju.
Svi oni koji su sumnjali u Sina Božjeg u velikom strahu i divljenju su posmatrali to nebesko znamenje, koje je sijalo neopisivom svetlošću, jačom od sunčeve.
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
Jov se smatra uzorom trpeljivog podnošenja svakog stradanja, koje Bog na nas šalje, i praobrazom stradajućeg Gospoda Isusa.
Kada je odbila da se uda, toliko je naljutila svoga oca da je hteo da je muči, ali čudesnim načinom ona ga je prevela u hrišćanstvo.
Da se portal religija.rs čita i u Švedskoj svedoči naš sagovornik, fitnes instruktor iz Beograda, koji već četvrtu godinu taj deo Skandinavije zove drugi dom.
Ovaj duhovni običaj ustanovili su ruski monasi u manastiru Tumane još pre Drugog svetskog rata, a obnovljen je 2017. godine dolaskom novog bratstva. Od tada, nedelja po Spasovdanu tradicionalno okuplja mnoštvo vernika.
Za oca Zosima, monaha u Manastiru Tumane, ova ikona je najveća svetinja.
Jednom prilikom Danilo Lazović se podsetio neobičnog razgovora, koji je vodio sa svojim ocem u porti manastira Mileševa.
Za oca Zosima, monaha u Manastiru Tumane, ova ikona je najveća svetinja.
Dr Alan Džozefson, psihijatar sa Univerziteta u Luizvilu, javno je govorio protiv nepovratnih zahvata nad maloletnicima i zbog toga izgubio posao. Posle godina borbe, istina mu je donela i pravdu - i 1,6 miliona dolara.
Nekada pripremana u manastirima za goste, danas simbol domaće kuhinje i snalažljivosti – otkrivamo recept i priču iza starog balkanskog paprikaša koji je sačuvao duh tradicije.