REČI KOJE VERNICI IZGOVARAJU KADA IM JE NAJTEŽE: Čudotvorna molitva Bogorodici
Ova kratka molitva Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu smiruje srce i donosi nadu u teškim trenucima – pročitajte je u celosti.
U duhovnoj pesmi koja plamti kao sama vera mučenice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opevao je duhovnu snagu ove svetiteljke – kao primer nepokolebljive ljubavi prema Hristu i trijumfa nad zlom kroz molitvu i trpljenje.
U dubokom prožimanju vere i pesničkog nadahnuća, Sveti vladika Nikolaj Velimirović ostavio je snažno svedočanstvo o duhovnom podvigu Svete Marine – mučenice koja je u narodu poznata kao Ognjena Marija. Njegova pesma o njoj nije samo poetska obrada njenog stradanja, već uzvišena molitva u stihu, isklesana iz duhovnog ognja koji je sagorevao sve što nije bilo dostojno Carstva nebeskog.
Kroz stihove u kojima Sveta Marina govori Hristu u trenutku najtežeg stradanja, vladika Nikolaj ne prikazuje samo istorijsku scenu, već arhetipski čin predanosti. Ona se ne moli za oslobođenje od muka, već da bude osnažena da ih podnese. Njena molitva nije krik očajanja, već tih, postojan glas mučeničke vere:
„Budi blizu mene, snago mučenika,

U ovoj pesmi Sveta mučenica Marina je „kao ovca pred gladnim vucima“, „kao riba bedna, mrežom uhvaćena“, ali njena slabost pred svetom jeste upravo njena snaga pred Bogom. U tome se ogleda pravoslavno shvatanje mučeništva – ne kao poraza, već kao najvišeg oblika pobede kroz Hrista.
Pesma se završava molitvenim usklikom koji bi mogao biti i epitaf svakog hrišćanskog mučenika:
„Na svemu Ti hvala, Gospode i Spase,
Što svakom pomažeš, ko u Te uzda se.“
Ovi stihovi vladike Nikolaja nisu samo pesma o jednoj svetiteljki – oni su putokaz svakome ko trpi, svakome ko veruje, svakome ko se nada u Boga i u Njegovu pravdu. U vremenu kada se istina često zamenjuje za korist, a vera za kompromis, pesma o Ognjenoj Mariji podseća da najčistija svetlost izbija iz tame stradanja.

Marina se sveta Gospodu moljaše,
I suzama toplim molitvu jačaše:
– Gospode Isuse, Bože moj i Spase,
Ti svakom pomažeš, ko u Te uzda se.
Budi blizu mene, blizu moje duše,
Kad neverni počnu telo mi da ruše,
Budi blizu mene, snago mučenika,
Da podnesem muke bez straha i krika.
Kao ovca stojim pred gladnim vucima,
K’o samotna ptica pred mnogim lovcima,
Kao riba bedna, mrežom uhvaćena –
No ja u Te gledam, Gospode spasenja!
Nek rastržu telo k’o jevtinu vreću,
Ja se Tebe, Hriste, otkazati neću;
Volim muke s Tobom no sve trule slasti,
Ja se klanjam, Spase, samo Tvojoj vlasti.
Pobedniče smrti, đavola i ada,
Kroza me ponovi te pobede sada!
Na svemu Ti hvala, Gospode i Spase,
Što svakom pomažeš, ko u Te uzda se.
U narodu je Ognjena Marija poštovana s posebnim strahopoštovanjem. Vladika Nikolaj tom verovanju daje dubinu: oganj Ognjene Marije nije oganj kazne, već oganj očišćenja i vere.
Njegova pesma je istovremeno i ikona u reči – pred njom se ne staje samo da bi se pročitala, već da bi se, kao pred svetinjom, zastalo i pomolilo. Ona je plamen koji greje, a ne sagoreva, koji vodi, a ne zaslepljuje. Plamen mučeničke ljubavi.
Ova kratka molitva Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu smiruje srce i donosi nadu u teškim trenucima – pročitajte je u celosti.
Ruska novinarka Aleksandra Gripas otkriva kako joj je molitva, iako tada još nije bila krštena, spasla ćerku od sigurne smrti i zauvek promenila njen život i veru.
Jedna ruka Svete Marine nalazi se u manastiru Vatopedu na Svetoj Gori.
Ovo narod veruje od pamtiveka, a nikada nije bilo tačno: svetac je iz Starog zaveta, a svetica iz vremena Rimskog carstva. Njih ne spajaju krvne veze, već samo narodna mašta i mitski strah od groma i ognja.
U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo.
Kad je odbio zadatak da obnovi razoreni manastir, jeromonah Kiprijan nije ni slutio da će iste noći doživeti susret sa Svetom Marinom, koja će mu preneti poruku s neba i otkriti izvor vode „za ceo Andros“.
Sveta Marina rođena je krajem trećeg veka tokom vladavine cara Dioklecijana u Južnoj Anadoliji, u Antiohiji.
Sveta mučenica Marina, koja je među narodom poznata kao Ognjena Marija, ubraja se među velike hrišćanske svetice, a njen dan je u crkvenom kalendaru označen crnim slovom, što govori o posebnom poštovanju koje joj se ukazuje.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Sveti oci vekovima upozoravaju da se istina ne nameće silom niti se izgovara u trenutku kada druga strana nije spremna da je prihvati.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Bez jaja i mlečnih proizvoda, ovaj kremasti namaz može biti idealan izbor za dane posta na ulju, kao predjelo ili dodatak omiljenim jelima.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.