REČI KOJE VERNICI IZGOVARAJU KADA IM JE NAJTEŽE: Čudotvorna molitva Bogorodici
Ova kratka molitva Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu smiruje srce i donosi nadu u teškim trenucima – pročitajte je u celosti.
U duhovnoj pesmi koja plamti kao sama vera mučenice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opevao je duhovnu snagu ove svetiteljke – kao primer nepokolebljive ljubavi prema Hristu i trijumfa nad zlom kroz molitvu i trpljenje.
U dubokom prožimanju vere i pesničkog nadahnuća, Sveti vladika Nikolaj Velimirović ostavio je snažno svedočanstvo o duhovnom podvigu Svete Marine – mučenice koja je u narodu poznata kao Ognjena Marija. Njegova pesma o njoj nije samo poetska obrada njenog stradanja, već uzvišena molitva u stihu, isklesana iz duhovnog ognja koji je sagorevao sve što nije bilo dostojno Carstva nebeskog.
Kroz stihove u kojima Sveta Marina govori Hristu u trenutku najtežeg stradanja, vladika Nikolaj ne prikazuje samo istorijsku scenu, već arhetipski čin predanosti. Ona se ne moli za oslobođenje od muka, već da bude osnažena da ih podnese. Njena molitva nije krik očajanja, već tih, postojan glas mučeničke vere:
„Budi blizu mene, snago mučenika,
U ovoj pesmi Sveta mučenica Marina je „kao ovca pred gladnim vucima“, „kao riba bedna, mrežom uhvaćena“, ali njena slabost pred svetom jeste upravo njena snaga pred Bogom. U tome se ogleda pravoslavno shvatanje mučeništva – ne kao poraza, već kao najvišeg oblika pobede kroz Hrista.
Pesma se završava molitvenim usklikom koji bi mogao biti i epitaf svakog hrišćanskog mučenika:
„Na svemu Ti hvala, Gospode i Spase,
Što svakom pomažeš, ko u Te uzda se.“
Ovi stihovi vladike Nikolaja nisu samo pesma o jednoj svetiteljki – oni su putokaz svakome ko trpi, svakome ko veruje, svakome ko se nada u Boga i u Njegovu pravdu. U vremenu kada se istina često zamenjuje za korist, a vera za kompromis, pesma o Ognjenoj Mariji podseća da najčistija svetlost izbija iz tame stradanja.
Marina se sveta Gospodu moljaše,
I suzama toplim molitvu jačaše:
– Gospode Isuse, Bože moj i Spase,
Ti svakom pomažeš, ko u Te uzda se.
Budi blizu mene, blizu moje duše,
Kad neverni počnu telo mi da ruše,
Budi blizu mene, snago mučenika,
Da podnesem muke bez straha i krika.
Kao ovca stojim pred gladnim vucima,
K’o samotna ptica pred mnogim lovcima,
Kao riba bedna, mrežom uhvaćena –
No ja u Te gledam, Gospode spasenja!
Nek rastržu telo k’o jevtinu vreću,
Ja se Tebe, Hriste, otkazati neću;
Volim muke s Tobom no sve trule slasti,
Ja se klanjam, Spase, samo Tvojoj vlasti.
Pobedniče smrti, đavola i ada,
Kroza me ponovi te pobede sada!
Na svemu Ti hvala, Gospode i Spase,
Što svakom pomažeš, ko u Te uzda se.
U narodu je Ognjena Marija poštovana s posebnim strahopoštovanjem. Vladika Nikolaj tom verovanju daje dubinu: oganj Ognjene Marije nije oganj kazne, već oganj očišćenja i vere.
Njegova pesma je istovremeno i ikona u reči – pred njom se ne staje samo da bi se pročitala, već da bi se, kao pred svetinjom, zastalo i pomolilo. Ona je plamen koji greje, a ne sagoreva, koji vodi, a ne zaslepljuje. Plamen mučeničke ljubavi.
Ova kratka molitva Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu smiruje srce i donosi nadu u teškim trenucima – pročitajte je u celosti.
Ruska novinarka Aleksandra Gripas otkriva kako joj je molitva, iako tada još nije bila krštena, spasla ćerku od sigurne smrti i zauvek promenila njen život i veru.
Jedna ruka Svete Marine nalazi se u manastiru Vatopedu na Svetoj Gori.
Ovo narod veruje od pamtiveka, a nikada nije bilo tačno: svetac je iz Starog zaveta, a svetica iz vremena Rimskog carstva. Njih ne spajaju krvne veze, već samo narodna mašta i mitski strah od groma i ognja.
Kad je odbio zadatak da obnovi razoreni manastir, jeromonah Kiprijan nije ni slutio da će iste noći doživeti susret sa Svetom Marinom, koja će mu preneti poruku s neba i otkriti izvor vode „za ceo Andros“.
Sveta Marina rođena je krajem trećeg veka tokom vladavine cara Dioklecijana u Južnoj Anadoliji, u Antiohiji.
Sveta mučenica Marina, koja je među narodom poznata kao Ognjena Marija, ubraja se među velike hrišćanske svetice, a njen dan je u crkvenom kalendaru označen crnim slovom, što govori o posebnom poštovanju koje joj se ukazuje.
Prezviter dr Oliver Subotić podelio je snažno iskustvo sa prisutnima na duhovnoj tribini u Parohijskom domu hrama Svetog Aleksandra Nevskog – kako je, umesto leka iz apoteke, pronašao mir i olakšanje kroz reči iz Svetog pisma.
U drugom delu ekskluzivnog intervjua za religija.rs, starešina manastira Svetih arhangela govori o godinama borbe bez mržnje, o veri koja ne traži osvetu, već snagu za oproštaj, i otkriva zašto Srbi na Kosovu nisu zaboravili ko su – ni kome pripadaju.
Posle potresa jačine 8,8 stepeni i razornih talasa koji su pogodili Kamčatku i Kurilska ostrva, naučnici upozoravaju na mogući još jači zemljotres u narednih 30 dana, dok Ruska Pravoslavna Crkva spasava monahe i svetinje iz poplavljenih hramova.
Kad je odbio zadatak da obnovi razoreni manastir, jeromonah Kiprijan nije ni slutio da će iste noći doživeti susret sa Svetom Marinom, koja će mu preneti poruku s neba i otkriti izvor vode „za ceo Andros“.
Rabini i jevrejski naučnici iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, EU-a i Izraela potpisali su otvoreno pismo tvrdeći da se "jevrejski narod suočava s ozbiljnom moralnom krizom".
Prezviter dr Oliver Subotić podelio je snažno iskustvo sa prisutnima na duhovnoj tribini u Parohijskom domu hrama Svetog Aleksandra Nevskog – kako je, umesto leka iz apoteke, pronašao mir i olakšanje kroz reči iz Svetog pisma.
U drugom delu ekskluzivnog intervjua za religija.rs, starešina manastira Svetih arhangela govori o godinama borbe bez mržnje, o veri koja ne traži osvetu, već snagu za oproštaj, i otkriva zašto Srbi na Kosovu nisu zaboravili ko su – ni kome pripadaju.
Sveta Marina rođena je krajem trećeg veka tokom vladavine cara Dioklecijana u Južnoj Anadoliji, u Antiohiji.
Ovo narod veruje od pamtiveka, a nikada nije bilo tačno: svetac je iz Starog zaveta, a svetica iz vremena Rimskog carstva. Njih ne spajaju krvne veze, već samo narodna mašta i mitski strah od groma i ognja.
Takođe, snimak prikazuje preplašene stanovnike kako izlaze iz svojih domova na ulice, dok stakla na okolnim zgradama podrhtavaju.
U besedi za sredu 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da istina nije sezonska stvar – ona se mora čuti, primiti i ponovo slušati, baš kao što se svakoga dana ore zemlja, ide putem i jede hleb. Bez tog ritma, duša ostaje prazna.