Duhovna riznica 02.08.2025 | 15:28

VLADIKA NIKOLAJ OTKRIO ŠTA ĆE SE DOGODITI KADA SE SVETI ILIJA VRATI MEĐU LJUDE: Stihovi koji gore kao oganj sa neba

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
VLADIKA NIKOLAJ OTKRIO ŠTA ĆE SE DOGODITI KADA SE SVETI ILIJA VRATI MEĐU LJUDE: Stihovi koji gore kao oganj sa neba
Shutterstock/Adam Jan Figel, spc

U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo.

U duhovnom nasleđu koje nam je ostavio Sveti vladika Nikolaj Velimirović, biser među njegovim pesničkim delima svakako je pesma posvećena Svetom proroku Iliji – onome koji zatvara nebo, s neba oganj svodi, vaskrsava mrtve i pred kojim ni car ni carica nemaju poslednju reč.

U ovoj pesmi vladika Nikolaj ne govori samo o biblijskoj ličnosti, već kroz svaku strofu otkriva dubine duhovne revnosti, vernosti Bogu i hrabrosti koja ne poznaje ljudski strah. Sveti Ilija je za njega pralik pravog muža vere – prorok koji ne ugađa ljudima, već ugađa Bogu, i to revnošću toliko silnom da postaje uzor svim pokolenjima.

“Ti karaše ljude zbog vere im mlake, ti revnova silno za Boga Živoga…”, piše Nikolaj, slikajući proroka kao plamen vere usred mlakosti sveta.

Pesma je više od obične hagiografske pohvale — ona je pesnička liturgija. Vladika koristi jednostavan, ali snažan jezik, bogat biblijskim aluzijama i slikama koje verniku odzvanjaju kao reči Svetog pisma. Ilija postaje ne samo istorijska ličnost, već i arhetip onoga koji ide do kraja za Gospoda.

Pesma o Svetom Iliji

SPC
Ikona Svetog proroka Ilije

 

Ognjeni čoveče, proroče Ilija, 

Što na zemlji sjajem nebesnim prosija 
I molitvom svojom Gospodu ugodi – 
Ta zatvara nebo, s neba oganj svodi, 
Sve pomoću Božje desnice prejake: 
Ti karaše ljude zbog vere im mlake: 
Ti revnova silno za Boga Živoga – 
Pa te Crkva slavi k’o proroka svoga. 
 
Car te ne ustraši, carica još manje, 
Gospod Bog je tvoj car, i tvoje imanje. 
Nit o jelu brinu niti o pijenju, 
Ti sav predan beše Božjem Proviđenju. 
Bez straha od nikog, ti strah beše svima. 
K’o lav silni što je strah malim mišima. 
Ti revnova silno za Boga Živoga – 
Pa te Crkva slavi k’o proroka svoga. 
 
Proslavi te Gospod kao malo koga 
Jer i ti proslavi Gospoda Živoga: 
Oganj Bog ti posla da upališ žrtve; 
Silu On ti dade da vaskrsneš mrtve. 
Dela tvoja moćna sav svet zadiviše, 
Proročanstva tvoja sva se ispuniše, 
Ti dušom i telom beše živ i ceo, 
Zato smrt nemaše u tebi udeo. 
 
Proroče ognjeni, i duhom i telom – 
Slava! kličemo ti sa dušom veselom.

Zanimljivo je da Sveti Nikolaj u pesmi ne pravi razliku između Ilijinog duhovnog i telesnog uznesenja. On proroka naziva živim i celim, u telu i duši, i time nas podseća na veru da Ilija nije umro, već da će se – kako predanje kaže – vratiti pred sam kraj vremena, kao svedok i revnitelj istine u svetu koji više neće želeti da je čuje.

Kao što prorok Ilija “u ognju beše uzet” tako i pesma o njemu nosi oganj: oganj jezika proroka, oganj poezije svetitelja i oganj revnosti koji i danas gori u srcima onih koji traže Boga ne polovično, već celim bićem.

U vremenu kada mnogi traže tišinu i blagost, ova pesma dolazi kao grom sa neba – ne da poruši, već da probudi. Da nas podseti da je Ilija strah svima, ali ne zato što kažnjava, već zato što nosi istinu koja peče.

Sveti Ilija, pesmom vladike Nikolaja, nije samo prorok iz daleke prošlosti. On je vatra u savesti svakog verujućeg čoveka.