ZAŠTO SE VERUJE DA ĆE SE SVETI ILIJA VRATITI PRED KRAJ SVETA: Sveti oci i svetogorski starci otkrivaju šta nas tada čeka
Živeo je kao ognjeni svedok istine, uzneo se na nebo bez smrti i, prema predanju, čuva se za poslednje dane.
U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo.
U duhovnom nasleđu koje nam je ostavio Sveti vladika Nikolaj Velimirović, biser među njegovim pesničkim delima svakako je pesma posvećena Svetom proroku Iliji – onome koji zatvara nebo, s neba oganj svodi, vaskrsava mrtve i pred kojim ni car ni carica nemaju poslednju reč.
U ovoj pesmi vladika Nikolaj ne govori samo o biblijskoj ličnosti, već kroz svaku strofu otkriva dubine duhovne revnosti, vernosti Bogu i hrabrosti koja ne poznaje ljudski strah. Sveti Ilija je za njega pralik pravog muža vere – prorok koji ne ugađa ljudima, već ugađa Bogu, i to revnošću toliko silnom da postaje uzor svim pokolenjima.
“Ti karaše ljude zbog vere im mlake, ti revnova silno za Boga Živoga…”, piše Nikolaj, slikajući proroka kao plamen vere usred mlakosti sveta.
Pesma je više od obične hagiografske pohvale — ona je pesnička liturgija. Vladika koristi jednostavan, ali snažan jezik, bogat biblijskim aluzijama i slikama koje verniku odzvanjaju kao reči Svetog pisma. Ilija postaje ne samo istorijska ličnost, već i arhetip onoga koji ide do kraja za Gospoda.

Ognjeni čoveče, proroče Ilija,
Zanimljivo je da Sveti Nikolaj u pesmi ne pravi razliku između Ilijinog duhovnog i telesnog uznesenja. On proroka naziva živim i celim, u telu i duši, i time nas podseća na veru da Ilija nije umro, već da će se – kako predanje kaže – vratiti pred sam kraj vremena, kao svedok i revnitelj istine u svetu koji više neće želeti da je čuje.
Kao što prorok Ilija “u ognju beše uzet” tako i pesma o njemu nosi oganj: oganj jezika proroka, oganj poezije svetitelja i oganj revnosti koji i danas gori u srcima onih koji traže Boga ne polovično, već celim bićem.
U vremenu kada mnogi traže tišinu i blagost, ova pesma dolazi kao grom sa neba – ne da poruši, već da probudi. Da nas podseti da je Ilija strah svima, ali ne zato što kažnjava, već zato što nosi istinu koja peče.
Sveti Ilija, pesmom vladike Nikolaja, nije samo prorok iz daleke prošlosti. On je vatra u savesti svakog verujućeg čoveka.
Živeo je kao ognjeni svedok istine, uzneo se na nebo bez smrti i, prema predanju, čuva se za poslednje dane.
Kratka i snažna, molitva Proroku Iliji vekovima se prenosila usmenim predanjem, ali je tokom vremena često bila skraćivana i menjana. Donosimo autentične reči koje monasi uznose pred tron Božiji u tišini manastira Ostrog.
Svi običaju vezani za proroka Iliju zapravo su potekli iz onoga što su ljudi nekada davno primetili da se dešava u prirodi i to se dalje prenosilo, kaže otac Ivan za portal religija.rs.
U besedi izgovorenoj 2. avgusta 1974. godine u manastiru Ćelije, Prepodobni Justin Ćelijski govorio je o tome zašto je Ilija ognjeni prorok, kako je vaskrsavao mrtve, spalio vodu i zaključao nebo – ali i zašto će se ponovo pojaviti pred drugi dolazak Hristov.
Kako je nastalo verovanje da prorok Ilija upravlja gromovima i munjama i šta o njegovom uznesenju govori Stari zavet.
Biblijski opis ognjenih kola i uznesenja velikog starozavetnog proroka vekovima privlači pažnju vernika: kakvo je to "nebo", gde se nalazi raj i zašto Crkva ovaj događaj vidi kao praobraz Hristovog Vaznesenja?
Bogosluženjima u manastiru Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji i manastiru Svetog Ilije na Jabuci kod Prijepolja, praznik je obeležen molitvenim zanosom, pastirskim poukama i porukom nade – Crkva, iako kušana od sveta, ostaje jedinstvena i živa.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Vernici često zanemare kako prilaze Svetoj čaši.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Patrijarh srpski služio svetu Liturgiju u Mirijevu na praznik Svetog Pantelejmona i besedio o veri, molitvi „Gospode, pomiluj“ i čovekovom odnosu prema Bogu.
Starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave ističe da krst u automobilu može biti izraz vere, ali ne i amajlija, dok bezbednost vozača uvek mora biti na prvom mestu.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.