U tišini ove svetinje, podignute na imanju koje je pobožni bračni par Lacković darovao Crkvi, krikovi se pretvaraju u molitve, a svedočanstva o čudesnim isceljenjima svakim danom su sve brojnija.
Negde u tišini mačvanskog sela Očage, podno gustih krošnji i nadomak plodnih njiva, uzdiže se skromna, ali duhovno snažna svetinja - manastir posvećen Svetom proroku Iliji, poznat u narodu jednostavno kao Ilinje. Tu, gde se zemaljsko susreće s nebeskim, od 1983. godine stoji mesto koje mnogi nazivaju - manastirom čuda.
Sagrađen na imanju pobožnog bračnog para Lacković, koji je svoj posed darovao Crkvi, manastir je godinama stajao u tišini, sve dok se, voljom Božijom, 2006. godine u njega nije nastanio iguman Isaija Jokić - monah blage reči, strogog pogleda i srca otvorenog za svaku ljudsku bol.
Wikipedia/Zmaj123
Manastir Ilinje
Dolaskom oca Isaije, život u Ilinju je procvetao. Počela je izgradnja i obnova, ali još važnije - pokrenut je duhovni preporod.
- Mi se molimo, lekari leče, a Gospod izlečuje - često kaže otac Isaija, ne poričući značaj medicine, ali ne ostavljajući sumnju da najveći Lekar ostaje Gospod, prenosi portal Stil.
Manastir koji leči dušu i telo
Svake druge subote, putevi ka manastiru zakrčeni su automobilima i autobusima. Vernici dolaze iz cele Srbije, Republike Srpske, Crne Gore, Bugarske, pa čak i Severne Makedonije. Svi sa jednom molbom: da pronađu isceljenje.
U crkvi, pod svetlom kandila i mirisom tamjana, odvija se Sveta tajna jeleosvećenja. Obred koji se u Pravoslavnoj crkvi vezuje za isceljenje, u Ilinju poprima posebnu snagu. Sedam puta čitaju se molitve, sedam puta vernici bivaju pomazani svetim uljem i iscrtavaju im se krstovi na čelu, prsima i rukama. Sedam puta padaju na kolena, tvoreći živi lanac nade i vere.
- Ja čitam molitvu, ali samo Bog može da učini čudo. Radimo isto što i ostali sveštenici, ali smo možda uporniji i usrdniji - kaže iguman Isaija, dok pogledom nežno prati kolonu bolesnih i zabrinutih.
Krici, mir i čudesna isceljenja
Dok sveštenici mole, crkvom se šire krici, zapomaganja, nekontrolisani glasovi. Jedna žena iz Banjaluke, Marija, ispričala je da ju je muž doveo u manastir jer joj se godinama smenjuju depresivne i afektivne faze.
- Ovde sam prvi put. Molitve izuzetno snažno deluju na mene. Osećam se mnogo bolje. Nastaviću da dolazim svake druge subote.
Jedan drugi svedok, majstor iz Bosne, danas nastanjen u Somboru, prepričava:
- Bivša supruga išla je kod hodže da bi me kontrolisala. Postao sam izgubljen, na rubu očaja. U manastiru sam se preporodio. Danas imam drugi brak - srećniji, jači. A otac Isaija? Njega doživljavam kao živog sveca.
Wikipedia/Zmaj123
Manastir Ilinje
Duhovni oporavak onih koji su pali duboko
Manastir Ilinje nije samo mesto za telesno ozdravljenje. On je i duhovna bolnica za one koji su dotakli dno — bivše narkomane, zavisnike, osobe sa teškim duševnim problemima.
U okviru konaka živi i do dvadesetak mladih ljudi na duhovnoj rehabilitaciji. Sa njima se svakodnevno razgovara, mole se, poste, pomažu u ekonomiji manastira.
- Lečenje ne prestaje kada odu, ono tada tek počinje - kaže otac Isaija, prenosi portal Stil..
Otac Gerasim podseća na narodnu mudrost:
- Dokolica je đavolje igralište. Ako um nije zauzet molitvom i radom, biće zauzet pomislima koje vode u propast.
Dodir nevidljivog
Mnoga svedočanstva ostaju nezaboravna. Vernica Milica na forumu ana.rs opisala je kako je njen muž, oboleo od agresivnog karcinoma, došao po pomoć. Tokom molitve, otac Isaija mu je rekao:
- Nađi grobno mesto.
Reči koje su zvučale strašno, a zapravo su bile duboko duhovne.
- Znači li to da je kraj? - upitala ga je.
- Bog čini čuda, a na nama je da nikad ne odustanemo. Svako od nas treba da ima svoje grobno mesto. Svi ćemo umreti kad-tad. Sad idite kući sa Božjom pomoći i radujte se - odgovorio je otac Isaija, otvarajući vrata nade tamo gde ih više niko nije video.
Wikipedia/Zmaj123
Manastir Ilinje
Svetinja nade i vere
Ilinje je danas je više od običnog manastira. On je svedočanstvo da vera, kada je iskrena i usrdna, može dotaći i one duboko ranjene, izgubljene, očajne. U ovom svetilištu vernici ne dolaze po magiju — dolaze po smirenje, pokajanje i veru u čudo koje dolazi odozgo.
I zato, ako vam je potrebna tišina koja govori više od reči, molitva koja miluje srce i pogled starca koji vas vidi dublje nego što i sami sebe poznajete - krenite ka Ilinju. Možda nećete pronaći ono što ste tražili, ali ćete sigurno dobiti ono što vam je zaista potrebno.
Ovo narod veruje od pamtiveka, a nikada nije bilo tačno: svetac je iz Starog zaveta, a svetica iz vremena Rimskog carstva. Njih ne spajaju krvne veze, već samo narodna mašta i mitski strah od groma i ognja.
Kratka i snažna, molitva Proroku Iliji vekovima se prenosila usmenim predanjem, ali je tokom vremena često bila skraćivana i menjana. Donosimo autentične reči koje monasi uznose pred tron Božiji u tišini manastira Ostrog.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.