Bogosluženjima u manastiru Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji i manastiru Svetog Ilije na Jabuci kod Prijepolja, praznik je obeležen molitvenim zanosom, pastirskim poukama i porukom nade – Crkva, iako kušana od sveta, ostaje jedinstvena i živa.
Dok se nad Pribojskom Banjom spuštala tišina blagodati pred praznik Svetog proroka Ilije, u manastiru Svetog Nikolaja uznosila se molitva – tiha, ali ognjena, kao i život ovog starozavetnog proroka. U toj večernjoj tišini, bogato prožetoj duhovnim sadržajem, praznično večernje sa petohlebnicom služio je mitropolit mileševski Atanasije, sabravši vernike na mestu gde se nebo i zemlja neraskidivo dotiču.
Foto: Eparhija mileševska
U navečerje Ilindana, vladika mileševski Atanasije služio je večernje sa petohlebnicom u manastiru Svetog Nikolaja
Prorok ognja kao svetionik duhovne postojanosti
Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Marko Papić i jerej Nenad Tešić, a sabrani narod s verom je prinosio svoje srce Bogu, slušajući reči svog pastira koje su duboko prodirale u dušu.
– Sveti ugodnici Božiji imaju to glavno obeležje da su revnovali za Slavu Božiju. Oni su revnovali, trudili se za Slavu Božiju, da za to žive i da to celog života stiču kao najbitnije, najvažnije, najdostojnije – slaviti Boga – poručio je vladika, osvetljavajući lik proroka Ilije kao svetionik u vremenu koje ne zna za smer.
Upozorenje svetu: Udaljavanje od Boga vodi u bezličnost
U svom pastirskom obraćanju, mitropolit je ukazao na duboki raskol između sveta koji se udaljuje od Tvorca i onih koji, poput Ilije, ostaju verni Zajednici sa Bogom.
– Ljudi su, u svom egocentrizmu, u tom iskušenju da sebe prvo otkinu od Boga, pa sebe onda ističu i onda se potpuno odmetnu, udalje se, i podivlja život njihov, izgube ljudske osobine na taj način – istakao je vladika mileševski Atanasije.
Foto: Eparhija mileševska
Ilindansko sabranje u manastiru Svetog proroka Ilije na Jabuci kod Prijepolja
Tako pripremljeni duhovno, vernici su dočekali sam praznik Svetog proroka Ilije – Ilindan, u manastiru posvećenom upravo ovom Božijem ognjonoši, na Jabuci kod Prijepolja. Svetu arhijerejsku Liturgiju služio je mitropolit Atanasije, a sasluživali su sveštenici iz Eparhije mileševske i gosti iz Moldavske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata, što je ovom događaju dalo i duboku saborno-pravoslavnu dimenziju.
Crkva je živa i nepokolebljiva: Gospod nas ne napušta
Liturgijski činovi, bogosluženje, molitveni ophod oko svetinje, osvećenje slavskih darova i lomljenje slavskog kolača – sve je bilo protkano nadom, verom i odlučnošću da se ostane na putu koji vodi ka Bogu. Domaćini slave, Odbor za podizanje Krsta na Titerovcu, prineli su svoje darove Gospodu i Crkvi, ne samo u vidu hleba i vina, već i kroz ljubav i trud, kroz služenje koje ne traži zahvalnost.
U svojoj besedi, mitropolit Atanasije osvetlio je suštinu prorokove misije i našeg odnosa prema Crkvi:
– Gospod naš želi da mi budemo zajedno, pošto pripadamo Telu Njegovome, Crkvi Njegovoj, a ona je jedna, cela, puna i zdrava... Gospod ne odustaje od Svoje naklonosti i Svoga pravila da Crkvu uceljuje, da ona ponovo bude cela, jedinstvena, da sve obuhvata i da sve ozdravljuje.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije je osveštao slvske darove
Pokajanje kao temelj duhovnog opstanka
Njegove reči bile su vapaj za jedinstvom, ali i podsećanje da Gospod neprestano poziva, ne da bi zapovedao, već da bi nas vratio Sebi – Izvoru Života.
– Nama je najvažnije da ne odstupimo od Boga, nego da budemo uvek sa Njim u Zajednici. To je bio glavni zadatak proročki, da ljude vraćaju u tu Zajednicu – besedio je vladika.
Ističući da je Ilija bio prorok koji je delima pokazivao silu Božiju, mitropolit je naglasio i važnost pokajanja, pozivajući se na Jevanđelje:
– Ako se ne pokajete, kažem vam, da ćete svi izginuti... Gospod nam daje Duha Svojega da bismo mogli hoditi kroz ovaj život.
Ilindan kao svedočanstvo vere, nade i neustrašivosti
Njegove reči nisu bile samo sveštena pouka, već živo Jevanđelje u ovom vremenu punom sumnje i straha, svetionik svima koji se bore da sačuvaju lice Božje u sebi.
Slavsko veselje nastavilo se trpezom ljubavi, gde su se hleb i reč delili jednakom merom – u miru i radosti. U toj jednostavnosti evharistijskog zajedništva, Ilindan u Eparhiji mileševskoj nije bio samo praznik prošlosti, već živo proroštvo za budućnost: ako ostanemo sa Bogom, bićemo celoviti, bićemo Njegovi.
U glasovima sabranih, u molitvenom tihovanju i slavljenju proroka ognja, moglo se čuti ono najvažnije: da ni plamen, ni suša, ni vreme, ni svet – ne mogu ništa onome ko stoji uz Boga, kao što je i Sveti Ilija stajao – nepokolebljiv, ognjen, neustrašiv.
Dvojica mitropolita, sveštenstvo i vernici iz više eparhija proslavili su slavu svetinje u kojoj vekovima zrači sila Imena Hristovog i isceljuju se ranjene duše.
U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo.
U besedi izgovorenoj 2. avgusta 1974. godine u manastiru Ćelije, Prepodobni Justin Ćelijski govorio je o tome zašto je Ilija ognjeni prorok, kako je vaskrsavao mrtve, spalio vodu i zaključao nebo – ali i zašto će se ponovo pojaviti pred drugi dolazak Hristov.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju 42 mučenika iz Amoreje po starom po novom i svete mučenike Hrizanta i Dariju po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Josipa, muslimani su u mesecu ramazana, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kratka i snažna, molitva Proroku Iliji vekovima se prenosila usmenim predanjem, ali je tokom vremena često bila skraćivana i menjana. Donosimo autentične reči koje monasi uznose pred tron Božiji u tišini manastira Ostrog.
Na praznik Svetog proroka Ilije i 101. godišnjicu rođenja slavnog duhovnog mislioca, ploča koja je morala da bude uklonjena prošlog leta konačno je ponovo osvanula na ulazu njegove zgrade u Zadarskoj ulici.
Svi običaju vezani za proroka Iliju zapravo su potekli iz onoga što su ljudi nekada davno primetili da se dešava u prirodi i to se dalje prenosilo, kaže otac Ivan za portal religija.rs.
U tišini ove svetinje, podignute na imanju koje je pobožni bračni par Lacković darovao Crkvi, krikovi se pretvaraju u molitve, a svedočanstva o čudesnim isceljenjima svakim danom su sve brojnija.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
Na liturgiji pređeosvećenih darova u Manastiru Tresije, mitropolit šumadijski govorio o pričešću kao stvarnom susretu sa Bogom, značaju praštanja i postu kao putu ka unutrašnjem preobražaju.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Konona Isavrijskog po starom i Svetog Kirila Jerusalimskog po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Ćirila Jeruzalemskog, muslimani su u mesecu ramazana, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svaka reč besede Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu 4. sedmice Velikog posta pokazuje da bez prisustva Spasitelja, ni najveći trud ne donosi plod – a s Njim, i najdublja mora postaju izvor blagoslova.