Bogosluženjima u manastiru Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji i manastiru Svetog Ilije na Jabuci kod Prijepolja, praznik je obeležen molitvenim zanosom, pastirskim poukama i porukom nade – Crkva, iako kušana od sveta, ostaje jedinstvena i živa.
Dok se nad Pribojskom Banjom spuštala tišina blagodati pred praznik Svetog proroka Ilije, u manastiru Svetog Nikolaja uznosila se molitva – tiha, ali ognjena, kao i život ovog starozavetnog proroka. U toj večernjoj tišini, bogato prožetoj duhovnim sadržajem, praznično večernje sa petohlebnicom služio je mitropolit mileševski Atanasije, sabravši vernike na mestu gde se nebo i zemlja neraskidivo dotiču.
Foto: Eparhija mileševska
U navečerje Ilindana, vladika mileševski Atanasije služio je večernje sa petohlebnicom u manastiru Svetog Nikolaja
Prorok ognja kao svetionik duhovne postojanosti
Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Marko Papić i jerej Nenad Tešić, a sabrani narod s verom je prinosio svoje srce Bogu, slušajući reči svog pastira koje su duboko prodirale u dušu.
– Sveti ugodnici Božiji imaju to glavno obeležje da su revnovali za Slavu Božiju. Oni su revnovali, trudili se za Slavu Božiju, da za to žive i da to celog života stiču kao najbitnije, najvažnije, najdostojnije – slaviti Boga – poručio je vladika, osvetljavajući lik proroka Ilije kao svetionik u vremenu koje ne zna za smer.
Upozorenje svetu: Udaljavanje od Boga vodi u bezličnost
U svom pastirskom obraćanju, mitropolit je ukazao na duboki raskol između sveta koji se udaljuje od Tvorca i onih koji, poput Ilije, ostaju verni Zajednici sa Bogom.
– Ljudi su, u svom egocentrizmu, u tom iskušenju da sebe prvo otkinu od Boga, pa sebe onda ističu i onda se potpuno odmetnu, udalje se, i podivlja život njihov, izgube ljudske osobine na taj način – istakao je vladika mileševski Atanasije.
Foto: Eparhija mileševska
Ilindansko sabranje u manastiru Svetog proroka Ilije na Jabuci kod Prijepolja
Tako pripremljeni duhovno, vernici su dočekali sam praznik Svetog proroka Ilije – Ilindan, u manastiru posvećenom upravo ovom Božijem ognjonoši, na Jabuci kod Prijepolja. Svetu arhijerejsku Liturgiju služio je mitropolit Atanasije, a sasluživali su sveštenici iz Eparhije mileševske i gosti iz Moldavske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata, što je ovom događaju dalo i duboku saborno-pravoslavnu dimenziju.
Crkva je živa i nepokolebljiva: Gospod nas ne napušta
Liturgijski činovi, bogosluženje, molitveni ophod oko svetinje, osvećenje slavskih darova i lomljenje slavskog kolača – sve je bilo protkano nadom, verom i odlučnošću da se ostane na putu koji vodi ka Bogu. Domaćini slave, Odbor za podizanje Krsta na Titerovcu, prineli su svoje darove Gospodu i Crkvi, ne samo u vidu hleba i vina, već i kroz ljubav i trud, kroz služenje koje ne traži zahvalnost.
U svojoj besedi, mitropolit Atanasije osvetlio je suštinu prorokove misije i našeg odnosa prema Crkvi:
– Gospod naš želi da mi budemo zajedno, pošto pripadamo Telu Njegovome, Crkvi Njegovoj, a ona je jedna, cela, puna i zdrava... Gospod ne odustaje od Svoje naklonosti i Svoga pravila da Crkvu uceljuje, da ona ponovo bude cela, jedinstvena, da sve obuhvata i da sve ozdravljuje.
Foto: Eparhija mileševska
Vladika Atanasije je osveštao slvske darove
Pokajanje kao temelj duhovnog opstanka
Njegove reči bile su vapaj za jedinstvom, ali i podsećanje da Gospod neprestano poziva, ne da bi zapovedao, već da bi nas vratio Sebi – Izvoru Života.
– Nama je najvažnije da ne odstupimo od Boga, nego da budemo uvek sa Njim u Zajednici. To je bio glavni zadatak proročki, da ljude vraćaju u tu Zajednicu – besedio je vladika.
Ističući da je Ilija bio prorok koji je delima pokazivao silu Božiju, mitropolit je naglasio i važnost pokajanja, pozivajući se na Jevanđelje:
– Ako se ne pokajete, kažem vam, da ćete svi izginuti... Gospod nam daje Duha Svojega da bismo mogli hoditi kroz ovaj život.
Ilindan kao svedočanstvo vere, nade i neustrašivosti
Njegove reči nisu bile samo sveštena pouka, već živo Jevanđelje u ovom vremenu punom sumnje i straha, svetionik svima koji se bore da sačuvaju lice Božje u sebi.
Slavsko veselje nastavilo se trpezom ljubavi, gde su se hleb i reč delili jednakom merom – u miru i radosti. U toj jednostavnosti evharistijskog zajedništva, Ilindan u Eparhiji mileševskoj nije bio samo praznik prošlosti, već živo proroštvo za budućnost: ako ostanemo sa Bogom, bićemo celoviti, bićemo Njegovi.
U glasovima sabranih, u molitvenom tihovanju i slavljenju proroka ognja, moglo se čuti ono najvažnije: da ni plamen, ni suša, ni vreme, ni svet – ne mogu ništa onome ko stoji uz Boga, kao što je i Sveti Ilija stajao – nepokolebljiv, ognjen, neustrašiv.
Dvojica mitropolita, sveštenstvo i vernici iz više eparhija proslavili su slavu svetinje u kojoj vekovima zrači sila Imena Hristovog i isceljuju se ranjene duše.
U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo.
U besedi izgovorenoj 2. avgusta 1974. godine u manastiru Ćelije, Prepodobni Justin Ćelijski govorio je o tome zašto je Ilija ognjeni prorok, kako je vaskrsavao mrtve, spalio vodu i zaključao nebo – ali i zašto će se ponovo pojaviti pred drugi dolazak Hristov.
Posle smrti roditelja donela je odluku koja je obeležila čitav njen život - razdelila je celokupno porodično imanje siromašnima, odrekla se zemaljskog bogatstva i zamonašila se.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Biblijski opis ognjenih kola i uznesenja velikog starozavetnog proroka vekovima privlači pažnju vernika: kakvo je to "nebo", gde se nalazi raj i zašto Crkva ovaj događaj vidi kao praobraz Hristovog Vaznesenja?
Kratka i snažna, molitva Proroku Iliji vekovima se prenosila usmenim predanjem, ali je tokom vremena često bila skraćivana i menjana. Donosimo autentične reči koje monasi uznose pred tron Božiji u tišini manastira Ostrog.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Mitropolit crnogorsko-primorski osveštao je zvono za obnovljeni hram Svetog Georgija u Gorovićima, poručivši da ono okuplja narod na molitvu i donosi duhovni mir.
Praznik Svetih prebilovačkih i ostalih hercegovačkih mučenika okupio je Crkvu i narod u selu koje je prošlo kroz najteža iskušenja 1941. godine, ali je iz pepela ponovo vaskrslo kao simbol vere, nade i nepokolebljivog pamćenja.
Na praznik Blage Marije mitropolit Atanasije osveštao je zemljište za budući hram i poručio da će ova svetinja biti svedočanstvo Hristove pobede nad smrću i mesto okupljanja budućih pokolenja.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Praznik Svetih prebilovačkih i ostalih hercegovačkih mučenika okupio je Crkvu i narod u selu koje je prošlo kroz najteža iskušenja 1941. godine, ali je iz pepela ponovo vaskrslo kao simbol vere, nade i nepokolebljivog pamćenja.