ZAŠTO SE VERUJE DA ĆE SE SVETI ILIJA VRATITI PRED KRAJ SVETA: Sveti oci i svetogorski starci otkrivaju šta nas tada čeka
Živeo je kao ognjeni svedok istine, uzneo se na nebo bez smrti i, prema predanju, čuva se za poslednje dane.
Na praznik Svetog proroka Ilije i 101. godišnjicu rođenja slavnog duhovnog mislioca, ploča koja je morala da bude uklonjena prošlog leta konačno je ponovo osvanula na ulazu njegove zgrade u Zadarskoj ulici.
Na Ilindan, kada se u pravoslavnom narodu proslavlja Sveti prorok Ilija, a ove godine obeležava i 101. godišnjica rođenja akademika Vladete Jerotića, na njegovom nekadašnjem domu u Zadarskoj ulici u Beogradu ponovo je postavljena spomen-ploča koja slavi njegovo duhovno i naučno nasleđe.
Ova ploča, koja je prvobitno postavljena 2024. godine, ubrzo je uklonjena zbog nedovršenih birokratskih procedura. Danas, godinu dana kasnije, vraćena je na isto mesto, uz blagoslov i simboličnu snagu prazničnog dana.
Spomen-ploča predstavlja omaž jednom od najvoljenijih pravoslavnih mislilaca 20. i 21. veka — psihijatru, književniku, hrišćanskom filozofu, predavaču na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu i osnivaču Katedre za pastirsku psihologiju i medicinu u Beogradu, koji je ostavio neizbrisiv trag u duhovnom životu Srbije.
U ime inicijatora ovog poduhvata, za portal religija.rs govorio je profesor Branko Mišić, predavač na Građevinskom i Šumarskom fakultetu i parohijanin Hrama Svetog Marka:
– Konačno su završene sve birokratske procedure koje su bile neophodne da bismo ponovo postavili spomen-ploču, što smo i učinili. Blagodarni smo svima koji su dali doprinos da ovo obeležje ponovo zablista na ulazu zgrade u kojoj je Jerotić živeo. U planu je još nekoliko značajnih aktivnosti kroz koje ćemo oživeti sećanje na Vladetu Jerotića, ali bićemo strpljivi i obavestićemo javnost kada za to dođe vreme.
Zgrada u Zadarskoj ulici, nedaleko od Patrijaršije i Saborne crkve, danas nosi više od istorijskog značenja — ona je tiho svedočanstvo života čoveka koji je most između nauke i vere gradio iz dana u dan. Njegove reči, predavanja i knjige oblikovale su duhovni horizont mnogih pravoslavnih vernika i tragača za smislom.
Povratak ploče na isto mesto gde je nekada stajala doživljen je ne samo kao ispravka formalne nepravde, već i kao čin dubljeg duhovnog ispravljenja — svedočenje poštovanja koje ne zavisi od spoljašnjih okolnosti, već od unutrašnje istine.
- Vladeta Jerotić je živeo u Kumanovskoj ulici, nadomak mog fakulteta. Njegovo prisustvo na liturgijama u Hramu Svetog Marka bilo je neizostavno, osim kad bi bio na pokloničkom putovanju. Posle liturgije imali smo običaj da zajedno idemo kod mene ili u kabinet, gde bismo čitali i razgovarali o pravoslavnim i teološkim temama. Kada se približavala stogodišnjica Vladetinog rođenja, odlučio sam da pokrenem inicijativu za postavljanje spomen-ploče na zgradu u kojoj je živeo, u Zadarskoj ulici. Svi stanari zgrade su s oduševljenjem podržali tu ideju, a patrijarh Porfirije je lično blagoslovio tekst ploče - istakao je Mišić za portal religija.rs, prošle godine kada je spomen-ploča morala da bude uklonjena..
Da baš na praznik Svetog Ilije — ognjenog proroka koji se nije bojao istine — bude vraćena ploča Vladeti Jerotiću, nije doživljeno kao slučajnost među prisutnima. Jerotićev životni put bio je tih, ali proročki: razotkrivao je duhovne zakone života, govorio o pokajanju, o potrebi čoveka da traži smisao u veri, i učio generacije da je najdublja sloboda u istini Hristovoj.
Ovaj čin vraćanja spomen-ploče, skroman u svojoj formi, ali snažan po značaju, istovremeno je i poziv — da ne zaboravimo duhovne proroke među nama. Da ih ne slavimo samo rečima, već delima — kroz podsećanje, učenje i molitveno sećanje.
U tom duhu, spomen-ploča Vladeti Jerotiću ne stoji samo kao znak prošlosti, već kao svetionik za sve one koji traže put tihe, ali čvrste vere – vere koja povezuje um i srce, nauku i Jevanđelje.
Živeo je kao ognjeni svedok istine, uzneo se na nebo bez smrti i, prema predanju, čuva se za poslednje dane. Kratka i snažna, molitva Proroku Iliji vekovima se prenosila usmenim predanjem, ali je tokom vremena često bila skraćivana i menjana. Donosimo autentične reči koje monasi uznose pred tron Božiji u tišini manastira Ostrog. U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo. U besedi izgovorenoj 2. avgusta 1974. godine u manastiru Ćelije, Prepodobni Justin Ćelijski govorio je o tome zašto je Ilija ognjeni prorok, kako je vaskrsavao mrtve, spalio vodu i zaključao nebo – ali i zašto će se ponovo pojaviti pred drugi dolazak Hristov.

Obnovljeno obeležje duhovne prisutnosti
Blagoslov patrijarha

Ilindan i duhovna poruka tišine
VIDEO
ZAŠTO SE VERUJE DA ĆE SE SVETI ILIJA VRATITI PRED KRAJ SVETA: Sveti oci i svetogorski starci otkrivaju šta nas tada čeka
KAŽU DA JE MOLITVA SVETOM ILIJI NAJMOĆNIJA: Religija.rs donosi izvornu verziju koja se čita u manastiru Ostrog
VLADIKA NIKOLAJ OTKRIO ŠTA ĆE SE DOGODITI KADA SE SVETI ILIJA VRATI MEĐU LJUDE: Stihovi koji gore kao oganj sa neba
ZAŠTO SE SVETI ILIJA SMATRA NAJNEOBIČNIJIM PROROKOM: Ava Justin otkrio istinu koju svaki hrišćanin mora da zna
Obeležje svečano postavljeno na stogodišnjicu rođenja velikog srpskog mislioca i prosvetitelja nakratko je uklonjeno zbog proceduralnih pitanja, ali će uskoro ponovo zauzeti svoje mesto uz zvanično odobrenje.
Veliki ruski svetitelj na jednostavan način osvetljava tešku istinu: sve što se meri slavom i bogatstvom gubi smisao pred delima učinjenim drugome.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Biblije i Talmuda do kabale i hrišćanske tradicije, izvori nude različita tumačenja: od Božijeg sluge i nebeskog protivnika do simbola unutrašnjeg nagona i sile tame koja oblikuje razumevanje dobra i zla.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.