Kratka i snažna, molitva Proroku Iliji vekovima se prenosila usmenim predanjem, ali je tokom vremena često bila skraćivana i menjana. Donosimo autentične reči koje monasi uznose pred tron Božiji u tišini manastira Ostrog.
U narodu se Sveti prorok Ilija poštuje kao silan i ognjeni svetitelj, Božiji ugodnik koji svojim zagovorom donosi munje, gromove, ali i zaštitu u najtežim trenucima. Nije slučajno što mnogi pravoslavni vernici upravo njemu upućuju najiskrenije molitve kada se nađu pred duhovnim, životnim ili prirodnim olujama.
Među tim molitvama posebno mesto zauzima kratka, ali duboko nadahnuta Molitva Svetom proroku Iliji, za koju mnogi kažu da je – najmoćnija.
Tokom vremena razvilo se više verzija ove molitve koje kruže internetom, od kojih mnoge ne odražavaju u potpunosti dubinu i sadržaj izvorne molitve. Često je reč o varijantama koje su dodatno skraćivane, dopunjavane ili stilizovane mimo crkvenog duha, što može zbuniti one koji žele da se mole iz srca i u duhu pravoslavne vere.
Zato portal religija.rs, u želji da doprinese duhovnoj pouzdanosti i istinitosti, donosi autentičnu verziju molitve koja se i danas čita u manastiru Ostrog, jednom od najposećenijih svetilišta pravoslavnog sveta.
Molitva Svetom proroku Iliji
SPC
Ikona Svetog Ilije
„O prehvalni i predivni proroče Božiji Ilija, koji si zasijao na zemlji životom ravnoangelskim, vatrenom revnošću prema Gospodu Bogu Svedržitelju, znamenjima i preslavnim čudima, zatim po uzvišenoj Božijoj milosti prema tebi nadprirodno uznesen telom na nebo na ognjenim kolima, udostojivši se govoriti sa Spasiteljem sveta preobraženom na Tavoru, i sada stalno prebivaš u raju i stojiš pred prestolom Nebeskog Cara.
Usliši nas, grešne i nekorisne, koji sada stojimo pred tvojom svetom ikonom i usrdno pribegavamo tvome zastupništvu. Moli za nas čovekoljupca Boga da nam daruje duh pokajanja i oproštaj naših grehova i svojom svesilnom blagodaću da nam pomogne da ostavimo put greha, da se izbavimo od svakog zla, telesnog i duhovnog, i da u miru i pokajanju provedemo ostatak zemaljskog života i zadobijemo Carstvo Nebesko, da bismo i mi sa svima svetima slavili presveto ime Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.“
Mnogi koji su se molili ovom molitvom svedoče o isceljenjima, duhovnom miru, pa čak i o iznenadnim rešenjima problema za koje su verovali da nemaju izlaz. Njena snaga ne leži u broju reči, već u dubini vere i čistoći obraćanja Svetitelju, čiji glas – kako kaže predanje – Gospod uvek čuje.
U današnje vreme, kada su ljudi suočeni s burnim okolnostima, kako spoljnim, tako i unutrašnjim, ova molitva Svetom Iliji postaje sigurno utočište za sve koji traže Božiji dodir.
Zato je od izuzetne važnosti vraćati se izvornim tekstovima – onima koji su provereni, osveštani i kojima Crkva daje svoj blagoslov.
Na dan kada Crkva slavi Ilindan – 2. avgusta po novom, odnosno 20. jula po starom kalendaru – neka se ova molitva ponovo vine nebu iz srca mnogih. Jer, kako narod kaže: „Gde Ilija prođe, tu se zemlja zatresa, ali i srce zatreperi – u veri i u nadi.“
Pravoslavna molitva prenosi se vekovima i donosi mir, slogu i nežnost u dom – evo kako ona zvuči i zašto bi trebalo svakodnevno da je izgovarate zajedno sa voljenom osobom.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Spor u parohiji Sabornog hrama Svetog Save u Klivlendu prerastao je u višemesečni sukob zbog smene sveštenika i pitanja finansijske odgovornosti u Eparhiji istočnoameričkoj.
Osvećeno znamenje koje je potonulo pre plivanja pronađeno je dan kasnije i sada se čuva u hramu Svete Trojice, gde mu vernici prilaze na poklonjenje i celivanje.
Bez pompe i velikih reči, u molitvi i sabranosti, Sabor Svetog Jovana Krstitelja u ostroškoj svetinji protekao je kao retka prilika da se vera ne objašnjava - već doživi.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Bogosluženjima u manastiru Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji i manastiru Svetog Ilije na Jabuci kod Prijepolja, praznik je obeležen molitvenim zanosom, pastirskim poukama i porukom nade – Crkva, iako kušana od sveta, ostaje jedinstvena i živa.
U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo.
U besedi izgovorenoj 2. avgusta 1974. godine u manastiru Ćelije, Prepodobni Justin Ćelijski govorio je o tome zašto je Ilija ognjeni prorok, kako je vaskrsavao mrtve, spalio vodu i zaključao nebo – ali i zašto će se ponovo pojaviti pred drugi dolazak Hristov.
Osvećeno znamenje koje je potonulo pre plivanja pronađeno je dan kasnije i sada se čuva u hramu Svete Trojice, gde mu vernici prilaze na poklonjenje i celivanje.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Preteča Gospodnji jedini je svetac koji se u Pravoslavnoj crkvi proslavlja čak sedam puta godišnje – kroz praznike koji prate njegov život, služenje, stradanje i čudesnu istoriju njegove najveće svetinje.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.