Kratka i snažna, molitva Proroku Iliji vekovima se prenosila usmenim predanjem, ali je tokom vremena često bila skraćivana i menjana. Donosimo autentične reči koje monasi uznose pred tron Božiji u tišini manastira Ostrog.
U narodu se Sveti prorok Ilija poštuje kao silan i ognjeni svetitelj, Božiji ugodnik koji svojim zagovorom donosi munje, gromove, ali i zaštitu u najtežim trenucima. Nije slučajno što mnogi pravoslavni vernici upravo njemu upućuju najiskrenije molitve kada se nađu pred duhovnim, životnim ili prirodnim olujama.
Među tim molitvama posebno mesto zauzima kratka, ali duboko nadahnuta Molitva Svetom proroku Iliji, za koju mnogi kažu da je – najmoćnija.
Tokom vremena razvilo se više verzija ove molitve koje kruže internetom, od kojih mnoge ne odražavaju u potpunosti dubinu i sadržaj izvorne molitve. Često je reč o varijantama koje su dodatno skraćivane, dopunjavane ili stilizovane mimo crkvenog duha, što može zbuniti one koji žele da se mole iz srca i u duhu pravoslavne vere.
Zato portal religija.rs, u želji da doprinese duhovnoj pouzdanosti i istinitosti, donosi autentičnu verziju molitve koja se i danas čita u manastiru Ostrog, jednom od najposećenijih svetilišta pravoslavnog sveta.
Molitva Svetom proroku Iliji
SPC
Ikona Svetog Ilije
„O prehvalni i predivni proroče Božiji Ilija, koji si zasijao na zemlji životom ravnoangelskim, vatrenom revnošću prema Gospodu Bogu Svedržitelju, znamenjima i preslavnim čudima, zatim po uzvišenoj Božijoj milosti prema tebi nadprirodno uznesen telom na nebo na ognjenim kolima, udostojivši se govoriti sa Spasiteljem sveta preobraženom na Tavoru, i sada stalno prebivaš u raju i stojiš pred prestolom Nebeskog Cara.
Usliši nas, grešne i nekorisne, koji sada stojimo pred tvojom svetom ikonom i usrdno pribegavamo tvome zastupništvu. Moli za nas čovekoljupca Boga da nam daruje duh pokajanja i oproštaj naših grehova i svojom svesilnom blagodaću da nam pomogne da ostavimo put greha, da se izbavimo od svakog zla, telesnog i duhovnog, i da u miru i pokajanju provedemo ostatak zemaljskog života i zadobijemo Carstvo Nebesko, da bismo i mi sa svima svetima slavili presveto ime Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.“
Mnogi koji su se molili ovom molitvom svedoče o isceljenjima, duhovnom miru, pa čak i o iznenadnim rešenjima problema za koje su verovali da nemaju izlaz. Njena snaga ne leži u broju reči, već u dubini vere i čistoći obraćanja Svetitelju, čiji glas – kako kaže predanje – Gospod uvek čuje.
U današnje vreme, kada su ljudi suočeni s burnim okolnostima, kako spoljnim, tako i unutrašnjim, ova molitva Svetom Iliji postaje sigurno utočište za sve koji traže Božiji dodir.
Zato je od izuzetne važnosti vraćati se izvornim tekstovima – onima koji su provereni, osveštani i kojima Crkva daje svoj blagoslov.
Na dan kada Crkva slavi Ilindan – 2. avgusta po novom, odnosno 20. jula po starom kalendaru – neka se ova molitva ponovo vine nebu iz srca mnogih. Jer, kako narod kaže: „Gde Ilija prođe, tu se zemlja zatresa, ali i srce zatreperi – u veri i u nadi.“
Pravoslavna molitva prenosi se vekovima i donosi mir, slogu i nežnost u dom – evo kako ona zvuči i zašto bi trebalo svakodnevno da je izgovarate zajedno sa voljenom osobom.
Danas je praznik ikone Presvete Bogorodice Trojeručice – otkrivamo kako da joj se pomolite za isceljenje najtežih bolesti i utehu u bezizlaznim situacijama.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bogosluženjima u manastiru Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji i manastiru Svetog Ilije na Jabuci kod Prijepolja, praznik je obeležen molitvenim zanosom, pastirskim poukama i porukom nade – Crkva, iako kušana od sveta, ostaje jedinstvena i živa.
U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo.
U besedi izgovorenoj 2. avgusta 1974. godine u manastiru Ćelije, Prepodobni Justin Ćelijski govorio je o tome zašto je Ilija ognjeni prorok, kako je vaskrsavao mrtve, spalio vodu i zaključao nebo – ali i zašto će se ponovo pojaviti pred drugi dolazak Hristov.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Biblije i Talmuda do kabale i hrišćanske tradicije, izvori nude različita tumačenja: od Božijeg sluge i nebeskog protivnika do simbola unutrašnjeg nagona i sile tame koja oblikuje razumevanje dobra i zla.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.