U vremenu kada se istina sve češće relativizuje, a svedočanstvo obesmišljava, reči Svetog vladike Nikolaja zvuče kao grom iz vedra neba – jasno, silovito i spasonosno. U današnjoj besedi, koja nas vodi na svetu goru Tavor, on nas podseća da vera hrišćanska nije zasnovana na mitovima ni nagađanjima, već na ličnom doživljaju apostola koji su videli i čuli samoga Boga.
Apostol Petar ne iznosi filozofiju, već krvavo potvrđeno svedočanstvo: „Ovo je Sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji.“ U ovim rečima sabrana je sva sila neba i opomena svakome od nas – da se svakim danom opredeljujemo: za istinu ili za njene dželate.
Beseda o ličnom svedočanstvu apostola
„Ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji.“
Ovaj glas mi čusmo gdje siđe s neba kad bijasmo
s njim na svetoj gori. (II Pet. 1,17-18)
Čujmo svedoke vernog i istinitog, koji na krst bi raspet zbog svedočanstva svoga. Čujmo apostola Petra, koji što ne može dokazati rečima dokaza smrću svojom krvavom na krstu budući raspet naopako od neznabožaca. On svedoči da je bio na svetoj gori, t. j. gori Tavorskoj, onda kada se Gospod preobrazio, kada se javio Mojsej s Ilijom, i kada se čuo glas s nebesa: „Ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji.“
Na ovome mestu apostol ne govori šta su on i njegovi drugovi videli na gori svetoj – to je rečeno u Jevanđelju – nego ponavlja samo ono što su čuli. Ono što su čuli isto je tako važno kao i ono što su videli. Neka čuju, dakle, narodi, da apostoli videše Gospoda Isusa preobražena u čudesnoj svetlosti nebeskoj i neka znaju da je On – Sin Božji.
Neka čuju još narodi da apostoli videše žive Mojseja i Iliju, i neka znaju da postoji život posle smrti i Sud Božji. Neka čuju još da je Gospod Isus nazvan Sinom Božjim ne od ljudi, nego od samoga Boga Oca.
Verni su i istiniti svedoci, koji ovo govore narodima i saopštavaju ono što njihove oči videše i njihove uši čuše. Ko ne veruje apostolima, taj veruje Judi, Kajafi, Irodu i Neronu, goniteljima apostola i izdajnicima istine. Ko ne veruje pravednicima, tome ne ostaje drugo nego poverovati nepravednicima. Ko ne veruje čistima, taj mora poverovati nečistima. Ko ne veruje stradalnicima za istinu, taj mora poverovati mučiteljima i razvratnicima.
Dan svaki ne sviće ni zašto drugo nego da se ljudi opredele za jedne ili za druge.
O Gospode spasitelju i Prosvetitelju naš, prosveti duše naše rečima Tvojim svetim, za koje apostoli Tvoji postradaše. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Dok sanjamo o venčanjima, krunama i slavi, možda upravo ova noć bude poslednja – beseda Svetog Nikolaja Velimirovića za utorak 5. sedmice po Duhovima uči nas kako da živimo svaki dan kao da je poslednji.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako da um prestane da luta i postane put ka Bogu, slobodi i unutrašnjem spokoju.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da bez smirenja i poslušnosti nema ljubavi, sabornosti ni spasenja – a upravo to je ono čega se današnji čovek najmanje želi odreći.
U pouci za subotu 7. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je trezvenost najjače oružje protiv zla i kako da na vreme osetimo njegov smrad pre nego što nas zavede i odvede u propast.
U snažnoj besedi za četvrtak 8. sedmice po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika našeg naroda poručuje: telo je samo privremeni omotač, a duša ono s čime ćemo stati pred Boga. Da li smo spremni za taj susret?
U snažnoj besedi za petak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o apostolskoj ljubavi koja ne prestaje ni nakon smrti, o tajanstvenim javljanjima i silama koje i danas utiču na naše živote.