Mitropolit crnogorsko-primorski besedio je o snazi molitve za bližnje, važnosti praštanja i svakodnevnim delima ljubavi koja vode ka spasenju.
U svetlosti Božanske liturgije, na temeljima vekovnog predanja i molitvene tišine Manastira Ćelija Piperska, blagodat se izlila među sabrane vernike dok je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije služio arhijerejsku liturgiju. Uz sasluženje više jedeja i jerononaha.
Na kraju svete službe, mitropolit je izgovorio nadahnuto slovo i osveštao slavski kolač u čast imendana sestara Piperske obitelji, podsetivši sabrane na reči Svetog apostola Pavla: „A dobročinstvo i zajedništvo ne zaboravljajte, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu“ i pojasnio da dobročinstvo treba shvatiti u svoj svojoj širini. Ne samo u smislu dobrih dela: da gladnog nahranimo, bolesnog posetimo i utešimo, izmirimo se sa nekim i pokažemo ljubav, nego i da dobročinstvo podrazumeva molitvu za bližnje, jer je to velika žrtva pred Bogom.
Poruka mitropolita Joanikija o molitvi i dobročinstvu
- Kada se neko istinski moli za bližnjeg svog, to vam je kao da proliva svoju krv za njega. To je prava i istinska žrtva. Naravno, velika je žrtva i to kada smo sa nekim u lošem odnosu, u nesporazumu, u sukobu, pa da učinimo sav napor da to prevaziđemo. I onoga koga smo bili izgubili kao brata ili sestru da opet dobijemo i to u još bližem odnosu i još većoj ljubavi - kazao je mitropolit i dodao:
- Kada smo uvereni da smo prevazišli sve nesporazume koje smo imali i kada sagledamo koliko se đavo umešao i koliko se tu naslađivao, a sve to prezremo, kao i naše ljudske slabosti, i to prevaziđemo uz pomoć Božje blagodati i milosti, onda vidimo koliko je to veliko delo i veliko dobročinstvo. Koliko je to dobročinstvo i za onoga kome je upućeno, s kojim smo imali sukob i nesporazum, ali koliko smo time učinili i za svoje spasenje i za svoju dušu. Sami smo se preporodili i uvideli svoju zabludu - istakao je mitropolit Joanikije.
Foto: SPC
Mitropolit Joanikije
Značaj svakodnevnih dobrih dela i zajedništva
Mitropolit je naglasio da smo svakog dana u prilici da činimo dobra dela i da zajedništvo moramo stalno obnavljati i konkretizovati, jer nas hrišćane zajedništvo obogaćuje.
- Svakog dana smo u izazovu da učinimo neko dobročinstvo i imamo priliku. Ako nije prilika da svaki dan hranimo gladne ili nekom potrebnom nešto damo, onda je prilika da svaki dan uputimo dobru misao, lepu reč, da prihvatimo bližnjeg svog i malo prevaziđemo svoj egoizam. Eto, već jedna mala žrtva. A kada se naviknemo da činimo te male žrtve u slavu Božiju, Božija blagodat će nas stalno ukrepljivati. Onaj ko je navikao da čini male žrtve ubrzo će se osposobiti da čini i velike, i da zadivi mnoge onim što može učiniti - besedio je mitropolit, a potom nastavio o žrtvovanju:
- Kaže da se takvim žrtvama ugađa Bogu: dobročinstvom i zajedništvom. Naravno, zajedništva nema bez dobročinstva i stalnog pokazivanja ljubavi - ali na delu, ne samo na rečima. Jer ako je samo na rečima, onda je to prazno, lažno i obmanljivo. Ali ako je i na rečima i na delima, na takav način se utvrđuje zajedništvo i važno je da čovek prevazilazi sebe i sasluša drugog - naglasio je mitropolit.
Svetlost vere kroz dela milosrđa
Mitropolit Joanikije podsetio je na Hristove reči: „Tako da se svetli svetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra dela i da proslave Oca našega na nebesima.“
Poučio je da svetlost vere i ljubavi ne može zasvetleti bez milosrđa, dobrote i dobrih dela.
Na kraju, čestitao je imendan monahinjama Sari, Emilijani i Nikodimi, i poželeo da ih njihovi sveti zastupnici, kao i sve nas, rukovode prema Carstvu nebeskom.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, Cetinjski manastir bio je ispunjen molitvom i suzama radosnicama dok je mitropolit Joanikije služio Liturgiju i rukopoložio novog jerođakona pred okupljenim narodom.
Dok smo suočeni s talasom zločina, nesreća i duhovne tame, mitropolit crnogorsko-primorski u snažnoj poruci poziva na povratak Bogu kao jedini izlaz iz sve dublje društvene krize.
Bez moralizovanja i utešnih reči, ova pouka razotkriva uzrok porodičnih lomova, životnih zastoja i unutrašnjeg nemira koji se često pogrešno pripisuju okolnostima, a ne sopstvenom odnosu prema roditeljima.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
Srpska pravoslavna crkva u Australiji poziva verni narod na molitvu za stradale i isceljenje ranjenih, ističući važnost mira, ljubavi i zajedništva u trenucima tuge.
Performans ispred katedrale Svetog Pavla otvorio je oštru raspravu o granicama hrišćanske poruke, političkog aktivizma i dubokog sukoba levice i desnice u Britaniji.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Potpisi mitropolita Joanikija i predsednika opštine Nikole Jovanovića otvorili su put projektu koji spaja predanje i savremeni razvoj, uz planiranu donaciju od milion evra, izradu dokumentacije i uređenje prostora za buduću svetinju.
U selu Višnjeva – Donji Grbalj, u obnovljenom hramu iz vremena Nemanjića, na praznik Svetog mučenika Nestora služena je prva liturgija posle više od jednog veka.
U porti Crkve Svetog Dimitrija sada stoji bronzana skulptura mitropolita Amfilohija — visoka 2,3 metra, sa krstom i episkopskom patericom u rukama. Delo vajara Zorana Ivanovića.
Srpska pravoslavna crkva u Australiji poziva verni narod na molitvu za stradale i isceljenje ranjenih, ističući važnost mira, ljubavi i zajedništva u trenucima tuge.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Inicijativa da se na mestu porušene crkve izgradi ugostiteljski objekat otvorila je dubok sukob između urbanističkih odluka i crkvenog sećanja na žrtvu srpskih vojnika.
Susret patrijarha Porfirija i princa Gazija na obali Jordana i sećanje na kosovsko-metohijsku svetinju otvorili su put daru bez presedana - odluci jordanskog kralja da SPC ustupi zemljište na prostoru od izuzetnog značaja za hrišćane.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.