Mitropolit crnogorsko-primorski besedio je o snazi molitve za bližnje, važnosti praštanja i svakodnevnim delima ljubavi koja vode ka spasenju.
U svetlosti Božanske liturgije, na temeljima vekovnog predanja i molitvene tišine Manastira Ćelija Piperska, blagodat se izlila među sabrane vernike dok je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije služio arhijerejsku liturgiju. Uz sasluženje više jedeja i jerononaha.
Na kraju svete službe, mitropolit je izgovorio nadahnuto slovo i osveštao slavski kolač u čast imendana sestara Piperske obitelji, podsetivši sabrane na reči Svetog apostola Pavla: „A dobročinstvo i zajedništvo ne zaboravljajte, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu“ i pojasnio da dobročinstvo treba shvatiti u svoj svojoj širini. Ne samo u smislu dobrih dela: da gladnog nahranimo, bolesnog posetimo i utešimo, izmirimo se sa nekim i pokažemo ljubav, nego i da dobročinstvo podrazumeva molitvu za bližnje, jer je to velika žrtva pred Bogom.
Poruka mitropolita Joanikija o molitvi i dobročinstvu
- Kada se neko istinski moli za bližnjeg svog, to vam je kao da proliva svoju krv za njega. To je prava i istinska žrtva. Naravno, velika je žrtva i to kada smo sa nekim u lošem odnosu, u nesporazumu, u sukobu, pa da učinimo sav napor da to prevaziđemo. I onoga koga smo bili izgubili kao brata ili sestru da opet dobijemo i to u još bližem odnosu i još većoj ljubavi - kazao je mitropolit i dodao:
- Kada smo uvereni da smo prevazišli sve nesporazume koje smo imali i kada sagledamo koliko se đavo umešao i koliko se tu naslađivao, a sve to prezremo, kao i naše ljudske slabosti, i to prevaziđemo uz pomoć Božje blagodati i milosti, onda vidimo koliko je to veliko delo i veliko dobročinstvo. Koliko je to dobročinstvo i za onoga kome je upućeno, s kojim smo imali sukob i nesporazum, ali koliko smo time učinili i za svoje spasenje i za svoju dušu. Sami smo se preporodili i uvideli svoju zabludu - istakao je mitropolit Joanikije.
Foto: SPC
Mitropolit Joanikije
Značaj svakodnevnih dobrih dela i zajedništva
Mitropolit je naglasio da smo svakog dana u prilici da činimo dobra dela i da zajedništvo moramo stalno obnavljati i konkretizovati, jer nas hrišćane zajedništvo obogaćuje.
- Svakog dana smo u izazovu da učinimo neko dobročinstvo i imamo priliku. Ako nije prilika da svaki dan hranimo gladne ili nekom potrebnom nešto damo, onda je prilika da svaki dan uputimo dobru misao, lepu reč, da prihvatimo bližnjeg svog i malo prevaziđemo svoj egoizam. Eto, već jedna mala žrtva. A kada se naviknemo da činimo te male žrtve u slavu Božiju, Božija blagodat će nas stalno ukrepljivati. Onaj ko je navikao da čini male žrtve ubrzo će se osposobiti da čini i velike, i da zadivi mnoge onim što može učiniti - besedio je mitropolit, a potom nastavio o žrtvovanju:
- Kaže da se takvim žrtvama ugađa Bogu: dobročinstvom i zajedništvom. Naravno, zajedništva nema bez dobročinstva i stalnog pokazivanja ljubavi - ali na delu, ne samo na rečima. Jer ako je samo na rečima, onda je to prazno, lažno i obmanljivo. Ali ako je i na rečima i na delima, na takav način se utvrđuje zajedništvo i važno je da čovek prevazilazi sebe i sasluša drugog - naglasio je mitropolit.
Svetlost vere kroz dela milosrđa
Mitropolit Joanikije podsetio je na Hristove reči: „Tako da se svetli svetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra dela i da proslave Oca našega na nebesima.“
Poučio je da svetlost vere i ljubavi ne može zasvetleti bez milosrđa, dobrote i dobrih dela.
Na kraju, čestitao je imendan monahinjama Sari, Emilijani i Nikodimi, i poželeo da ih njihovi sveti zastupnici, kao i sve nas, rukovode prema Carstvu nebeskom.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, Cetinjski manastir bio je ispunjen molitvom i suzama radosnicama dok je mitropolit Joanikije služio Liturgiju i rukopoložio novog jerođakona pred okupljenim narodom.
Dok smo suočeni s talasom zločina, nesreća i duhovne tame, mitropolit crnogorsko-primorski u snažnoj poruci poziva na povratak Bogu kao jedini izlaz iz sve dublje društvene krize.
Od Biblije i Talmuda do kabale i hrišćanske tradicije, izvori nude različita tumačenja: od Božijeg sluge i nebeskog protivnika do simbola unutrašnjeg nagona i sile tame koja oblikuje razumevanje dobra i zla.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Nakon požara koji je progutao unutrašnjost doma i pričinio veliku materijalnu štetu, vatrogasci su među gareži i urušenim stvarima pronašli potpuno očuvanu ikonu, dok je brza intervencija sprečila tragediju i omogućila da svi izađu bez povreda.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na Starom aerodromu svečano obavljen čin koji je okupio stotine vernika i dece – buduća svetinja dobila vidljive znakove vere, a mitropolit poručio da zajedništvo Crkve i škole vodi narod putem Hrista i svetosavskog predanja.
U nedelju, 1. marta, biće osveštani krstovi i zvona hrama Svetog Save na Starom aerodromu, u prisustvu mitropolita Joanikija i brojnih vernika, čime izgradnja ulazi u posebno svečanu fazu.
Nakon ukidanja pritvora i kućnog nadzora, crkveni velikodostojnik je svojim izjavama poslao jaku poruku o pravdi, dostojanstvu i moralnoj odgovornosti, izazivajući talas komentara u društvu.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.