Hrabrost i nepokolebljiva ljubav u vreme progona za Hrista postali večni simboli vere, s kojima nas Srpska pravoslavna crkva podseća i danas, na praznik ovih svetitelja.
Srpska pravoslavna crkva 28. jula proslavlja Svete mučenike Kirika i njegovu majku Julitu - dva imena koja već vekovima svetle kao svedočanstvo nepokolebljive vere, bezuslovne ljubavi i hrabrosti jače od smrti.
Majčina ljubav i dečja vera u doba progona
U vremenu kada je car Dioklecijan naredio strašna gonjenja hrišćana, jedna žena, plemenitog roda i još plemenitijeg srca, pokazala je svetu šta znači biti majka u Hristu. Julita, rano ostavši bez muža, svu svoju ljubav, snagu i nadu uložila je u vaspitanje svog sina Kirika. Još kao novorođenče, Kirik je kršten, a sa tri godine već je znao da se moli, izgovara Ime Isusovo i razlikuje istinu od laži.
Hrabrost koja je iznenadila progonitelje
Njihova vera nije ostala samo u krugu doma. Julita je uhapšena kao hrišćanka i izvedena pred sudiju. Kada je pokušala da odbrani istinu i ljubav prema Hristu, sudija joj je oteo sina iz naručja, nadajući se da će time slomiti njenu volju.
Tada se dogodilo nešto što nijedan progonitelj nije mogao očekivati - mali Kirik, dete koje bi po ljudskoj meri trebalo da ćuti i boji se, povikao je: "Ja sam hrišćanin! Pusti me materi!"
Počeo je rukama da grebe sudiju, okrećući lice od njega s gađenjem. U gnevu i sramoti, sudija ga je bacio na kamene stepenice, gde je dete izdahnulo. Julita, videvši mučeničku smrt svog sina, nije poklekla. Naprotiv, još hrabrije i odlučnije ispovedila je Hrista. Posle brojnih muka, i ona je posečena mačem.
Printscreen/Youtube/Evdoki Aftano
Sveti Kirik i Julita
Vera koja nadilazi godine i položaj
Ova dva sveta imena, Kirik i Julita, svedoče da vera nije stvar starosti, položaja ili telesne snage - već čistote srca i istine koju živimo. Kirik, iako dete, postao je svetitelj jer je razumeo i prihvatio Hrista srcem, ne razumujući zakone zemaljskog carstva, već živeći po zakonima Carstva nebeskog.
Čudotvorne mošti i večna pouka
Njihove svete mošti i danas čine čuda, a jedan njihov deo počiva u Ohridu, u Crkvi Presvete Bogorodice Bolničke - kao tihi i sveti podsetnik da Bog i u detetu i u majci podjednako prebiva kada je vera čista, a ljubav jača od svakog straha.
Povratak jednostavnosti i snazi vere
U vremenu u kojem živimo, kada se često zaboravlja ko su istinski uzori i vrednosti, priča o Kiriku i Juliti poziva nas da se vratimo jednostavnosti evanđelske vere. Da budemo kao dete - čisti, iskreni, bez kalkulacija, ali i kao majka - stameni, postojani, spremni da se žrtvujemo za istinu.
Neka njihova žrtva podseti svakog od nas da su istinska snaga i dostojanstvo u Hristu, i da ni smrt nije kraj, već novo rađanje u večnosti.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Njegov život, od susreta sa Hristom i apostolom Petrom, pa do mučeničke smrti, svedoči o tome da istinska molitva ima snagu da sačuva čitav narod i porazi tamu ovoga sveta.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Običaj koji nema uporište u crkvenim knjigama, ali ima snagu da spoji porodicu oko stola - donosimo provereni recept za domaće perece čiji ukus pretvara kuću u mesto topline i zajedništva.
Marko Jevtić objašnjava kako bogoslužbeni poredak, a ne puka računica datuma, određuje kada svetitelj zaista dobija svoje mesto u kalendaru i zašto je u tom izboru suština važnija od forme.
U besedi za utorak sedmice mitara i fariseja otkriva se skriveno Carstvo Božje, gde prolazna moć ovih zemaljskih vladara ne znači ništa, a pravednici uživaju večnu slavu.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Savu po starom kalendaru i Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po novom. Katolici obeležavaju spomendan Svete Anđele Meriči, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Ako želite da na slavsku trpezu donesete novo jelo koje spaja jednostavnost i bogat ukus, ova brza salata biće vaš najbolji saveznik – oduševiće i najzahtevnije goste.
Srpska pravoslavna crkva 10. novembra proslavlja ovu svetiteljku, poznatu po snazi molitve i nepokolebljivoj veri, kojom je prkosila caru i mučiteljima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Savu po starom kalendaru i Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po novom. Katolici obeležavaju spomendan Svete Anđele Meriči, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Pravoslavni vernici danas slave Svete mučenike Jermila i Stratonika po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava spomen na prepodobne Ksenofonta, Mariju i njihove sinove Arkadija i Jovana. Katolici danas slave Svete Timoteja i Tita, dok u judaizmu i islamu nema velikog verskog praznika
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Bračni par Tomas u Velsu kupio je staru crkvu iz 12. veka da u njoj napravi dom, a onda su radovi otvorili priču koju je vreme čuvalo vekovima i postavili pitanje: može li se živeti iznad tuđe večnosti?
Posle trijumfa u Beogradskoj areni i osvajanja titule prvaka Evrope, reprezentativci Srbije posetili su patrijarha srpskog Porfirija - u susretu koji nije bio o golovima, već o onome što pobeda nosi sa sobom i kada aplauzi utihnu.