Hrabrost i nepokolebljiva ljubav u vreme progona za Hrista postali večni simboli vere, s kojima nas Srpska pravoslavna crkva podseća i danas, na praznik ovih svetitelja.
Srpska pravoslavna crkva 28. jula proslavlja Svete mučenike Kirika i njegovu majku Julitu - dva imena koja već vekovima svetle kao svedočanstvo nepokolebljive vere, bezuslovne ljubavi i hrabrosti jače od smrti.
Majčina ljubav i dečja vera u doba progona
U vremenu kada je car Dioklecijan naredio strašna gonjenja hrišćana, jedna žena, plemenitog roda i još plemenitijeg srca, pokazala je svetu šta znači biti majka u Hristu. Julita, rano ostavši bez muža, svu svoju ljubav, snagu i nadu uložila je u vaspitanje svog sina Kirika. Još kao novorođenče, Kirik je kršten, a sa tri godine već je znao da se moli, izgovara Ime Isusovo i razlikuje istinu od laži.
Hrabrost koja je iznenadila progonitelje
Njihova vera nije ostala samo u krugu doma. Julita je uhapšena kao hrišćanka i izvedena pred sudiju. Kada je pokušala da odbrani istinu i ljubav prema Hristu, sudija joj je oteo sina iz naručja, nadajući se da će time slomiti njenu volju.
Tada se dogodilo nešto što nijedan progonitelj nije mogao očekivati - mali Kirik, dete koje bi po ljudskoj meri trebalo da ćuti i boji se, povikao je: "Ja sam hrišćanin! Pusti me materi!"
Počeo je rukama da grebe sudiju, okrećući lice od njega s gađenjem. U gnevu i sramoti, sudija ga je bacio na kamene stepenice, gde je dete izdahnulo. Julita, videvši mučeničku smrt svog sina, nije poklekla. Naprotiv, još hrabrije i odlučnije ispovedila je Hrista. Posle brojnih muka, i ona je posečena mačem.
Printscreen/Youtube/Evdoki Aftano
Sveti Kirik i Julita
Vera koja nadilazi godine i položaj
Ova dva sveta imena, Kirik i Julita, svedoče da vera nije stvar starosti, položaja ili telesne snage - već čistote srca i istine koju živimo. Kirik, iako dete, postao je svetitelj jer je razumeo i prihvatio Hrista srcem, ne razumujući zakone zemaljskog carstva, već živeći po zakonima Carstva nebeskog.
Čudotvorne mošti i večna pouka
Njihove svete mošti i danas čine čuda, a jedan njihov deo počiva u Ohridu, u Crkvi Presvete Bogorodice Bolničke - kao tihi i sveti podsetnik da Bog i u detetu i u majci podjednako prebiva kada je vera čista, a ljubav jača od svakog straha.
Povratak jednostavnosti i snazi vere
U vremenu u kojem živimo, kada se često zaboravlja ko su istinski uzori i vrednosti, priča o Kiriku i Juliti poziva nas da se vratimo jednostavnosti evanđelske vere. Da budemo kao dete - čisti, iskreni, bez kalkulacija, ali i kao majka - stameni, postojani, spremni da se žrtvujemo za istinu.
Neka njihova žrtva podseti svakog od nas da su istinska snaga i dostojanstvo u Hristu, i da ni smrt nije kraj, već novo rađanje u večnosti.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Njegov život, od susreta sa Hristom i apostolom Petrom, pa do mučeničke smrti, svedoči o tome da istinska molitva ima snagu da sačuva čitav narod i porazi tamu ovoga sveta.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Jedna navika koju mnogi smatraju bezazlenom može da donese svađe, udaljavanje i unutrašnji nemir, a svetogorski starac pokazuje kako se kroz tišinu i pažljivo birane reči čuva duhovna snaga.
Grčki pevač bio je gost u Patrijaršijskom dvoru, a razgovor nije ostao samo na muzici i predstojećem koncertu. Dotakli su se vere, umetnosti i vrednosti koje povezuju bratske narode.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
Praznik koji Pravoslavna crkva ove godine obeležava 10. maja podseća na trenutak kada je Hristos prvi put otvoreno rekao da je Mesija, ali i na snažnu poruku o veri, praštanju i duhovnoj žeđi koja traje vekovima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Lukilijana i druge s njim po starom, i Svetog Tihona Amatuntskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Franje Regisa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Nikifora po starom i Svetog proroka Amosa po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Vida, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.