ZAŠTO SRBI PETROVDAN NAZIVAJU PO SVETOM PETRU, A NE PO PAVLU: Misterija naziva praznika dvojice apostola
Iako pravoslavna crkva 12. jula proslavlja i Svetog Petra i Svetog Pavla, u narodu je ovaj praznik poznatiji kao Petrovdan. Zašto je to tako?
Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, Cetinjski manastir bio je ispunjen molitvom i suzama radosnicama dok je mitropolit Joanikije služio Liturgiju i rukopoložio novog jerođakona pred okupljenim narodom.
Na Cetinju je praznik Svetih apostola Petra i Pavla – Petrovdan, tradicionalno proslavljen u znaku sabornosti, molitve i duhovne radosti. Vernici su se okupili u Cetinjskom manastiru, gde je uoči praznika služeno praznično bdenije.
Bdenije je služio episkop dioklijski Pajsije, uz molitveno učešće mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tokom bogosluženja, brat Radoje je obučen u poslušnika, što je uvek radostan događaj za bratstvo manastira i vernike. Ovu svetinju podigao je gospodar Zete Ivan Crnojević, koji je 1482. godine premestio prestonicu sa Oboda (blizu današnjeg Rijeke Crnojevića) na Cetinje i započeo izgradnju manastira i dvorca.
Liturgija i litija na Petrovdan
Na sam dan praznika, svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit Joanikije, uz sasluženje episkopa Pajsija, sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske. Liturgiji je prethodila svečana litija od manastira do crkve na Ćipuru, u kojoj su vernici sa ikonama i barjacima hodili u čast dvojice stubova Crkve – apostola Petra i Pavla.
Rukopoloženje novog jerođakona
Posebnu radost sabora uvećalo je rukopoloženje sabrata Cetinjskog manastira, Teodora (Šljivančanina), u čin jerođakona, koje je izvršio mitropolit Joanikije tokom svete liturgije.
Snaga vere i tradicije na Cetinju
Petrovdanski sabor na Cetinju i ove godine, kao i svih prethodnih, sabrao je verni narod u molitvi i pokazao snagu vere i tradicije koja se kroz vekove čuva na ovom svetom mestu.
Iako pravoslavna crkva 12. jula proslavlja i Svetog Petra i Svetog Pavla, u narodu je ovaj praznik poznatiji kao Petrovdan. Zašto je to tako?
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Kotežu i poslao snažnu poruku o veri, različitostima i rasporedu vrednosti koje određuju naš život.
Dok su vernici slavili praznik Svetih apostola Petra i pala, košarkaš Luka Vildoza kršten je pod svodovima najvećeg srpskog hrama – evo zbog čega je odlučio da promeni veru i kako je njegova odluka ganula Beograd.
Godinu dana posle masakra koji je potresao Crnu Goru, liturgija i molitveno sećanje u drevnoj svetinji postali su mesto sabranja bola, vere i opomene da se zlo ne prećutkuje.
U Cetinjskom manastiru služena je sveta liturgija i pomen junacima Vučedolske bitke, uz snažne duhovne poruke mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o značaju molitve, slobode, jedinstva i kosovskog zaveta.
Na Petrovdan, hiljade vernika sa mitropolitima Metodijem i Atanasijem koračali su ulicama Bijelog Polja, noseći mošti, ikone i uznoseći molitve za spas naroda, dok je mitropolit Metodije poslao snažnu poruku da Crkvu ne mogu zaustaviti ni barikade ni sile ovog sveta.
Jedan je bio nagao ribar iz Galileje, drugi učeni farisej iz Tarsa. Ipak, zajedno su promenili svet.
U manastiru Suvodol služeno je opelo dugogodišnjem nastojatelju kome su se vernici oprostili uz molitvu i sećanja na skroman i predan put koji je ostavio dubok trag u narodu i manastirskoj obitelji.
Nepoznati počinioci razvalili su vrata crkve u Gornjoj Gušterici i odneli priloge vernika, što je među preostalim Srbima na Kosmetu izazvalo novu zabrinutost zbog bezbednosti njihovih mesta molitve.
Vernici prikupljaju 90.000 evra za nekadašnju kapelu kod Korka koja bi postala drugo stalno bogoslužbeno mesto Srpske pravoslavne crkve na irskom ostrvu.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Meletija po starom i Svetog Tarasija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Viktorina, dok su muslimani u mesecu ramazanu, a u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Strah od sopstvene dubine mnoge udaljava od mira, ali duhovno iskustvo pokazuje da se upravo iza unutrašnje borbe krije put ka isceljenju i blagodat koja menja čovekov život.
U razgovoru koji je zapisao Sergej Nilus, optinski starac dao je neobično jednostavno molitveno pravilo i poručio da se vernik ne boji nečistih napada, jer onaj ko se drži psalama i molitve zadobija sigurnost koju strah ne može da slomi.