Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Kotežu i poslao snažnu poruku o veri, različitostima i rasporedu vrednosti koje određuju naš život.
Na Petrovdan, praznik posvećen Svetim apostolima Petru i Pavlu, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu Liturgiju u hramu posvećenom ovim prvovrhovnim apostolima u beogradskom naselju Kotež.
SPC
Crkva Sveti apostola Petra i Pavla u Kotežu
Hram Svetih apostola u Kotežu ispunjen vernicima
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Kotežu, podignuta 2009. godine, bila je ispunjena vernicima koji su došli da na ovaj veliki praznik prime blagoslov i čuju pastirsku reč patrijarha Porfirija. Sasluživali su mu protojereji-stavrofor Radomir Radovanović i Vidan Tomanić, protonamesnik Aleksandar Lučić, jereji Vladimir i Nemanja Radovanović, kao i đakon Vasilije Perić.
SPC
Patrijarh je rukopoložio đakona Nemanju Radovanovića u čin jereja
Novo rukopoloženje: Đakon Nemanja Radovanović postao jerej
Tokom Liturgije, patrijarh je rukopoložio đakona Nemanju Radovanovića u čin jereja, a u svojoj besedi vernicima je poručio da su Sveti Petar i Pavle primer istinske vere, ali i međusobnog poštovanja u različitosti.
Šta je vera: Patrijarh Porfirije o ključevima Carstva Nebeskog
– Apostoli Petar i Pavle nam pokazuju šta je to vera. Ko ima veru, istinsku, pravu i duboku veru, ima i ključeve od Carstva Nebeskog. Šta on bude rekao biće, po daru Božjem, po sili Njegovoj – naglasio je patrijarh.
SPC
Patrijarh Porfirije na Petrovdan je služio liturgiju u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Kotežu
Sloboda u Hristu: Neslaganja apostola nisu slabost
Govoreći o njihovom odnosu, patrijarh je ukazao da njihova neslaganja nisu bila znak slabosti, već znak istinske slobode u Hristu.
– Važnije od svega jeste i primer dvojice apostola za našu svakodnevicu, primer koji polazi upravo od činjenice da su različiti do te mere da su se svađali oko veoma važnih stvari, stvari koje se tiču života i stvari koje se tiču vere. Time pokazuju da ne žive u diktatorskom jednoumlju, nego da različito misle, ali da, budući da su ljudi vere i pokajanja, pokazuju i jednodušnost – poručio je patrijarh Porfirije.
SPC
Folklor na Petrovdan u porti crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Kotežu
Jednodušnost, a ne jednoumlje: poruka Crkve
Naglasio je da niko u Crkvi ne traži jednoumlje, već upravo jednodušnost – istinsko jedinstvo u ljubavi i pokajanju.
– Mi možemo da budemo i jesmo različiti i niko ne traži jednoumlje, naročito ne u domu Božjem, u Crkvi Hristovoj. Ali svakog od nas cilj treba da bude da smo jednodušni, a to znači da hoćemo da budemo jedno, bez obzira na to što smo drugačiji i različiti, što drugačije mislimo, govorimo i delamo. Način da to realizujemo, opet, je primer dvojice apostola, a to je pokajanje. To je da praštamo jedni drugima, da ištemo proštanje jedni od drugih – rekao je patrijarh.
SPC
Patrijarh Porfirije sa vernicima
Ključ poretka u životu
Na kraju, patrijarh Porfirije pozvao je vernike da im Hristos uvek bude na prvom mestu, jer će tada i svi ostali aspekti njihovog života doći na svoje mesto.
– Neka bi Gospod dao da slavimo dvojicu prvovrhovnih apostola, Petra i Pavla, i da živimo verom Hristovom i Jevanđeljem. Kad nam Gospod bude prvi i najvažniji i toga budemo svesni, toga se držali, sve ćemo znati. I šta treba da govorimo i da činimo. I kad nam On bude prvi, sve će nam biti na svom mestu. Ako bilo šta dođe na Njegovo mesto, sve ostalo će biti na pogrešnom mestu. I to znajte, niko umesto vas, niko umesto tebe, niko umesto mene, ne može da se izbori za taj raspored na tabeli važnosti u našem životu – poručio je patrijarh Porfirije.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na Petrovdan, hiljade vernika sa mitropolitima Metodijem i Atanasijem koračali su ulicama Bijelog Polja, noseći mošti, ikone i uznoseći molitve za spas naroda, dok je mitropolit Metodije poslao snažnu poruku da Crkvu ne mogu zaustaviti ni barikade ni sile ovog sveta.
Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, Cetinjski manastir bio je ispunjen molitvom i suzama radosnicama dok je mitropolit Joanikije služio Liturgiju i rukopoložio novog jerođakona pred okupljenim narodom.
Dok su vernici slavili praznik Svetih apostola Petra i pala, košarkaš Luka Vildoza kršten je pod svodovima najvećeg srpskog hrama – evo zbog čega je odlučio da promeni veru i kako je njegova odluka ganula Beograd.
Na Petrovdan, episkop valjevski služio je liturgiju povodom slave crkve u selu Stave nadomak Valjeva, a posle blagosiljanja slavskih darova održao je nadahnutu besedu.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.