Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Kotežu i poslao snažnu poruku o veri, različitostima i rasporedu vrednosti koje određuju naš život.
Na Petrovdan, praznik posvećen Svetim apostolima Petru i Pavlu, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu Liturgiju u hramu posvećenom ovim prvovrhovnim apostolima u beogradskom naselju Kotež.
SPC
Crkva Sveti apostola Petra i Pavla u Kotežu
Hram Svetih apostola u Kotežu ispunjen vernicima
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Kotežu, podignuta 2009. godine, bila je ispunjena vernicima koji su došli da na ovaj veliki praznik prime blagoslov i čuju pastirsku reč patrijarha Porfirija. Sasluživali su mu protojereji-stavrofor Radomir Radovanović i Vidan Tomanić, protonamesnik Aleksandar Lučić, jereji Vladimir i Nemanja Radovanović, kao i đakon Vasilije Perić.
SPC
Patrijarh je rukopoložio đakona Nemanju Radovanovića u čin jereja
Novo rukopoloženje: Đakon Nemanja Radovanović postao jerej
Tokom Liturgije, patrijarh je rukopoložio đakona Nemanju Radovanovića u čin jereja, a u svojoj besedi vernicima je poručio da su Sveti Petar i Pavle primer istinske vere, ali i međusobnog poštovanja u različitosti.
Šta je vera: Patrijarh Porfirije o ključevima Carstva Nebeskog
– Apostoli Petar i Pavle nam pokazuju šta je to vera. Ko ima veru, istinsku, pravu i duboku veru, ima i ključeve od Carstva Nebeskog. Šta on bude rekao biće, po daru Božjem, po sili Njegovoj – naglasio je patrijarh.
SPC
Patrijarh Porfirije na Petrovdan je služio liturgiju u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Kotežu
Sloboda u Hristu: Neslaganja apostola nisu slabost
Govoreći o njihovom odnosu, patrijarh je ukazao da njihova neslaganja nisu bila znak slabosti, već znak istinske slobode u Hristu.
– Važnije od svega jeste i primer dvojice apostola za našu svakodnevicu, primer koji polazi upravo od činjenice da su različiti do te mere da su se svađali oko veoma važnih stvari, stvari koje se tiču života i stvari koje se tiču vere. Time pokazuju da ne žive u diktatorskom jednoumlju, nego da različito misle, ali da, budući da su ljudi vere i pokajanja, pokazuju i jednodušnost – poručio je patrijarh Porfirije.
SPC
Folklor na Petrovdan u porti crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Kotežu
Jednodušnost, a ne jednoumlje: poruka Crkve
Naglasio je da niko u Crkvi ne traži jednoumlje, već upravo jednodušnost – istinsko jedinstvo u ljubavi i pokajanju.
– Mi možemo da budemo i jesmo različiti i niko ne traži jednoumlje, naročito ne u domu Božjem, u Crkvi Hristovoj. Ali svakog od nas cilj treba da bude da smo jednodušni, a to znači da hoćemo da budemo jedno, bez obzira na to što smo drugačiji i različiti, što drugačije mislimo, govorimo i delamo. Način da to realizujemo, opet, je primer dvojice apostola, a to je pokajanje. To je da praštamo jedni drugima, da ištemo proštanje jedni od drugih – rekao je patrijarh.
SPC
Patrijarh Porfirije sa vernicima
Ključ poretka u životu
Na kraju, patrijarh Porfirije pozvao je vernike da im Hristos uvek bude na prvom mestu, jer će tada i svi ostali aspekti njihovog života doći na svoje mesto.
– Neka bi Gospod dao da slavimo dvojicu prvovrhovnih apostola, Petra i Pavla, i da živimo verom Hristovom i Jevanđeljem. Kad nam Gospod bude prvi i najvažniji i toga budemo svesni, toga se držali, sve ćemo znati. I šta treba da govorimo i da činimo. I kad nam On bude prvi, sve će nam biti na svom mestu. Ako bilo šta dođe na Njegovo mesto, sve ostalo će biti na pogrešnom mestu. I to znajte, niko umesto vas, niko umesto tebe, niko umesto mene, ne može da se izbori za taj raspored na tabeli važnosti u našem životu – poručio je patrijarh Porfirije.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na snagu njenog „da“ Bogu, istakavši da nam Majka Božja svojim primerom otkriva kako se prihvatanjem Njegove volje dolazi do istinske slobode i spasenja.
Na Veliku Gospojinu u Derventi proslavljena je hramovna slava Sabornog hrama i slava grada, a mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o stradanju, odbrani naroda i značaju molitve za upokojene.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Jedan od najpoštovanijih praznika Pravoslavne crkve otkriva priču o dvojici Hristovih apostola čije je propovedanje promenilo svet, ali i o narodnim običajima koji su se sačuvali do danas uz molitvu, liturgiju i sećanje na sveto predanje.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na snagu njenog „da“ Bogu, istakavši da nam Majka Božja svojim primerom otkriva kako se prihvatanjem Njegove volje dolazi do istinske slobode i spasenja.
Na Veliku Gospojinu u Derventi proslavljena je hramovna slava Sabornog hrama i slava grada, a mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o stradanju, odbrani naroda i značaju molitve za upokojene.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je parastos u beogradskoj crkvi Svetog Marka i govorio o teškim decenijama u kojima je Crkva bila izložena snažnim pritiscima, kao i o veri, smirenju, trpljenju.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.