Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Uoči praznika Svetih apostola Petra i Pavla – Petrovdana (12. jul), srpska sela i gradovi, posebno u zapadnoj Srbiji, ali i širom srpskih zemalja, oživljavaju starim običajem lilanja. Ovaj drevni ritual, koji spaja paganske korene i hrišćansku simboliku, okuplja decu, mlade i starije oko vatre, gde se pale lile – štapovi obloženi suvom korom trešnje ili breze.
Zašto se pale lile u petrovdanskoj noći
Kada padne noć, dim i plamen lila uzdižu se ka nebu, ne samo da bi oterali – zle duhove i uroke – kako narod veruje, već i da bi zaštitili stoku, useve i celu zajednicu. Nije bez razloga nastala izreka: – Lila gori, žito rodi – verovanje da vatra priziva plodnost i blagostanje.
Lilanje danas – od sela do festivala
U većim mestima, poput Loznice, lilanje je preraslo u javno okupljanje i festival LilaLo, sa stotinama upaljenih štapova, muzikom i vatrometom, dok se u manjim selima i dalje organizuju takmičenja – čija će lila duže goreti i praviti veći plamen. Domaćini tom prilikom daruju decu jajima, kajmakom i kolačima.
Poreklo običaja i hrišćansko tumačenje
Koreni ovog običaja sežu u predhrišćansko doba, u kult vatre i drveta, ali ga je hrišćanstvo nadogradilo simbolikom mučeništva svetih apostola Petra i Pavla, stradalih u vreme rimskih progona. Srpska pravoslavna crkva prepoznaje njegovu vrednost kao dela narodne tradicije, ali ga nastoji uskladiti sa hrišćanskim učenjem.
Foto: Republika.rs
Lilanje, Brčko 2025.
Stav sveštenika o lilanju
Sveštenik Miloš Petrović iz Loznice ističe da lilanje ima i duboki pedagoški smisao:
– Paljenje petrovskih lila simbolizuje radnje koje imaju zaštitni karakter. Važno je da se deca saberu oko hrama i da ponesu utiske koje stariji nose iz svog detinjstva – naglašava otac Miloš.
Zvaničan stav Srpske pravoslavne crkve
Zvaničan stav Srpske pravoslavne crkve, kao i drugih autokefalnih crkava, jeste da lilanje nije deo kanonskih obreda, ali se ne osuđuje kada služi jačanju zajedništva, očuvanju kulturnog nasleđa i veri u zaštitničku moć svetitelja. Crkveni autoriteti podstiču da se ovaj običaj izvodi organizovano i bezbedno, u portama hramova i na trgovima, uz prisustvo sveštenika i poštovanje pravila – što festival LilaLo u Loznici uspešno sprovodi. Oci Crkve, ipak, upozoravaju da se treba kloniti tumačenja vatre koja – prevazilazi pobožnu intenciju – poput veštičarenja ili zlih namera.
U sećanjima naroda lilanje je radost detinjstva
Na forumima, običaj lilanja opisuje se kao radosna uspomena iz detinjstva:
– Kod nas u zapadnoj Srbiji se uoči Petrovdana i dalje pale lile. Zapali se velika vatra i deca trče i igraju se oko nje.
– Jedan od meni omiljenih običaja je lilanje… suva trešnjina kora… daje se deci da ‘mlataraju’ tamo-amo dok u potpunosti ne izgori.
Lilanje kao deo identiteta i vere
Lilanje uoči Petrovdana ostaje živa tradicija koja neguje kolektivno pamćenje, poštovanje prirodnih ciklusa i zaštitu svetitelja. Srpska pravoslavna crkva čuva tu ravnotežu – podržava duh običaja, ali ga usmerava kroz prizmu hrišćanskog blagoslova i zajedničke molitve, kako bi ostao bezbedan, vaspitan i smislen za sve generacije.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Jedan od prvih koji su uočili požar bio je Miloš Popović iz povratničkog sela Koš. Sa svojim prijateljem bio je na putu ka Osojanu kada je primetio vatru koja je već gutala kuću Baneta Đurića.
Na praznik Prepodobnog Davida Solunskog, mitropolit šumadijski Jovan služio je Liturgiju i poručio da ljubav prema bližnjima ne postoji bez ljubavi prema Bogu, a tokom bogosluženja uručio je i visoka crkvena odlikovanja.
Dok Srbija prolazi kroz društvene podele i talas protesta, profesor Bogoslovskog fakulteta i šef Grupe za biblistiku upozorava na opasnost zloupotrebe Biblije za dnevnopolitičke borbe i pozive na neposlušnost Crkvi.
Porodice koje su se posle rata vratile na svoja ognjišta ostale su bez domova i uspomena – monahinje i meštani rizikovali živote da spasu selo od potpunog uništenja.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Roditelji, supruga i prijatelji mladog veroučitelja Stefana Đokića (30) slomljeni bolom dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve u dirljivoj besedi govorio o smrti koja para srca i o veri koja jedina može da uteši.
Dok Srbija prolazi kroz društvene podele i talas protesta, profesor Bogoslovskog fakulteta i šef Grupe za biblistiku upozorava na opasnost zloupotrebe Biblije za dnevnopolitičke borbe i pozive na neposlušnost Crkvi.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Na Petrovdan, episkop valjevski služio je liturgiju povodom slave crkve u selu Stave nadomak Valjeva, a posle blagosiljanja slavskih darova održao je nadahnutu besedu.
Kroz molitvenu poruku prvoapostolima, koji su najznačajniji stubovi hrišćanstva, podsećamo se duhovne snage i blagodati koja dolazi kroz veru, udaljavajući se od iskušenja koja sujeverje donosi.
U dobroj nameri, ali i u neznanju, neki vernici posežu za običajima, čak i ritualnim radnjama koje ih odvajaju od vere, a vode u sujeverje. Sveti vladika Nikolaj Velimirović je rekao da su takvi daleko od istine po Jevanđelju, ako traže pomoć od sebi nepoznatih sila.
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Porodice koje su se posle rata vratile na svoja ognjišta ostale su bez domova i uspomena – monahinje i meštani rizikovali živote da spasu selo od potpunog uništenja.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.