Obeležje svečano postavljeno na stogodišnjicu rođenja velikog srpskog mislioca i prosvetitelja nakratko je uklonjeno zbog proceduralnih pitanja, ali će uskoro ponovo zauzeti svoje mesto uz zvanično odobrenje.
Na stotu godišnjicu rođenja Vladete Jerotića, jednog od najcenjenijih srpskih intelektualaca i pravoslavnih mislilaca, postavljena je spomen-ploča na zgradi u kojoj je proveo svoje poslednje godine, u Zadarskoj ulici u Beogradu. Iako je ploča ubrzo morala biti uklonjena zbog neizdavanja potrebnih saglasnosti, profesor Branko Mišić, dugogodišnji prijatelj Vladete Jerotića i inicijator postavljanja ovog obeležja, u razgovoru za „Religiju“ približio je detalje ovog poduhvata.
Profesor Mišić, predavač na Građevinskom i Šumarskom fakultetu, čtec u Patrijaršiji i parohijanin Hrama Svetog Marka, otkriva kako je ovaj značajni projekat započeo s blagoslovom patrijarha Porfirija i podrškom stanara. Sa setom se prisetio perioda kada je Vladeta redovno prisustvovao liturgijama, a potom, zajedno sa suprugom Jelenom, obilazio svetinje širom zemlje.
Printscreen/Youtube/TV Hram, Printscreen/Youtube
Spomen-ploča koja je 2. avgusta bila postavljena na zid pored ulaza u dom u kome je živeo Vladeta Jerotić
- Vladeta Jerotić je živeo u Kumanovskoj ulici, nadomak mog fakulteta. Njegovo prisustvo na liturgijama u Hramu Svetog Marka bilo je neizostavno, osim kad bi bio na pokloničkom putovanju. Posle liturgije imali smo običaj da zajedno idemo kod mene ili u kabinet, gde bismo čitali i razgovarali o pravoslavnim i teološkim temama. Kada se približavala stogodišnjica Vladetinog rođenja, odlučio sam da pokrenem inicijativu za postavljanje spomen-ploče na zgradu u kojoj je živeo, u Zadarskoj ulici. Svi stanari zgrade su s oduševljenjem podržali tu ideju, a patrijarh Porfirije je lično blagoslovio tekst ploče - istakao je Mišić.
Međutim, uprkos velikom trudu i dobroj volji, nedostatak potrebnih saglasnosti i promene u gradskim upravama doveli su do toga da spomen-ploča bude postavljena 2. avgusta, ali ubrzo i uklonjena.
- Svi smo bili uvereni da će dozvola stići pre tog datuma. Kada smo videli da saglasnost nije izdata na vreme, odlučili smo da ipak postavimo ploču na stogodišnjicu Vladetinog rođenja. Tog dana, ploča je krasila zgradu u Zadarskoj ulici, ali nam je iz Skupštine grada sugerisano da, iako nema loše namere, neko može postaviti pitanje čije smo saglasnosti imali. Zato smo odlučili da povučemo ploču dok ne dobijemo zvaničnu dozvolu - pojasnio je profesor Mišić.
Na godišnjicu Vladetinog upokojenja, 4. septembra, u vreme dok je u Crkvi Ružica služen parastos Vladeti Jerotiću, profesor Mišić primio je usmeno obaveštenje da je saglasnost konačno odobrena. Iako se zvanična dokumentacija još uvek čeka, Mišić izražava nadu da će ploča biti vraćena na svoje mesto u narednim nedeljama.
- Na dan parastosa, stigla mi je poruka da je naša molba konačno pozitivno rešena. Očekujem da ćemo uskoro, za nedelju ili dve, dobiti i pismenu potvrdu, nakon čega ćemo ploču postaviti trajno, na radost svih koji su poštovali lik i delo Vladete Jerotića - zaključio je profesor Mišić, s verom da će se ovaj čin sećanja na velikog mislioca i duhovnika konačno ostvariti na pravi način.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Od neuropsihijatra do teologa, Jerotić je svojim delom i učenjem obasjavao put ka ljubavi, toleranciji i obrazovanju. Mnogi ga smatraju najvećim našim prosvetiteljem na raskršću 20. i 21. veka, a posebno su ga uvažavali srpski patrijarsi.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.