Od neuropsihijatra do teologa, Jerotić je svojim delom i učenjem obasjavao put ka ljubavi, toleranciji i obrazovanju. Mnogi ga smatraju najvećim našim prosvetiteljem na raskršću 20. i 21. veka, a posebno su ga uvažavali srpski patrijarsi.
Na današnji dan pre tačno sto godina, 2. avgusta 1924. godine, rođen je jedan od najistaknutijih srpskih intelektualaca i duhovnika, akademik Vladeta Jerotić. Kao sin jedinac u činovničkoj porodici u Beogradu, Vladeta je odrastao u okruženju koje je negovalo vrednosti pravoslavlja i patriotizma, što je oblikovalo njegov životni put. Još u ranoj mladosti, tokom školovanja u Drugoj muškoj gimnaziji, Jerotić je pokazao duboko interesovanje za istoriju i teologiju, predmete koje je slušao sa posebnim zadovoljstvom.
Ljubav prema pravoslavlju i rodoljublju nastavila se tokom njegovog školovanja na Medicinskom fakultetu u Beogradu, gde je specijalizirao neuropsihijatriju 1957. godine. Dalje usavršavanje ga je odvelo u Švajcarsku, Nemačku i Francusku, gde je između 1958. i 1961. godine specijalizirao psihoterapiju.
youtube/printscreen/Agape - Aleksandar Gajšek
Akademik Vladeta Jerotić
Svoje prvo zaposlenje našao je na Univerzitetskoj nervnoj klinici u Beogradu, gde je radio kao asistent do 1963. godine. Nakon toga prelazi u bolnicu "Dr Dragiša Mišović", gde je radio na prvom psihoterapeutskom odeljenju u Jugoslaviji, pod rukovodstvom primarijusa dr Vladislava Klajna.
Tokom gotovo dve decenije, koliko je bio načelnik ovog odeljenja, Jerotić je stekao veliko iskustvo u radu sa pacijentima, postao primarijus i značajno doprineo razvoju psihoterapije u Srbiji. Ipak, Jerotićeva znatiželja i istraživački duh vodili su ga dalje, van granica medicine, ka kulturnoj antropologiji i teologiji.
Od 1985. godine, predaje na Teološkom pravoslavnom fakultetu u Beogradu, gde je osnovao Katedru za pastirsku psihologiju i medicinu. Napustivši rad u bolnici, u potpunosti se posvetio pedagoškom radu, predajući nove generacije studenata i šireći znanja iz oblasti religije, psihoterapije, sociologije, filozofije i psihijatrije.
youtube/printscreen/Agape - Aleksandar Gajšek
Akademik Vladeta Jerotić iza sebe je ostavio preko 70 knjiga i nekoliko stotina naučnih članaka
Jerotić je iza sebe ostavio bogato stvaralaštvo koje obuhvata preko 70 knjiga i nekoliko stotina naučnih članaka. Njegova predavanja širom Jugoslavije i Srbije okupljala su veliki broj slušalaca, kojima je nesebično prenosio svoje znanje i duhovne poruke.
Njegova reč bila je svetionik u vremenima tame, pozivajući na toleranciju, razumevanje, ljubav i obrazovanje utemeljeno na moralnim načelima. Vladeta Jerotić je 1994. godine izabran za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a 2000. godine postao je redovni član. Bio je član Udruženja književnika Srbije i redovni član Akademije medicinskih nauka.
Njegov rad i društveni doprinos prepoznati su brojnim priznanjima i nagradama. Upokojio se 4. septembra 2018. godine u Beogradu, ostavljajući za sobom veliki trag u srpskoj nauci i kulturi.
youtube/printscreen/ Телевизија Храм
Akademik Vladeta Jerotić upokojio se 4. septembra 2018.
- Dočekao je da naš narod bude oslobođen okova i žestokih represija koje su nametale bezbožne vlasi. Često je dolazio u Crkvu Ružicu na Kalimegdanu, da se moli Bogu i da se druži sa onima koji su se tu sabirali. Naša molitva je najmanje moguće uzdarje za sve ono što je Vladeta učinio za svoj narod, ali i za mnoge od nas pojedinačno, kao jedan od retkih intelektualaca iz našeg naroda - rekao je patrijarh srpski Porfirije u svojoj besedi na pomenu Vladeti Jerotiću. Potom je dodao:
- Prosvećivao je naš narod svuda i na svakom mestu kroz prizmu sabranih znanja iz različitih oblasti kojima se u užem smislu reči bavio, ali koje su ga u širem smislu interesovale kao čoveka. Kao ekstrakt iz svega što je sabirao u znanjima, pružao je slatki med koji je tešio i lečio naš narod od unutrašnjih konflikata i spoljašnjih podela.
Neka uspomena na Vladetu Jerotića i njegovo delo ostane večna inspiracija svima nama, podsećajući nas na važnost duhovnog obrazovanja, ljubavi prema bližnjem i nepokolebljive vere u Boga.
U srcu Beograda, blizu srpske Patrijaršije i Saborne crkve, svečano je otkrivena ploča koja odaje počast velikanu, čiji je pedagoški i duhovni rad ostavio neizbrisiv trag na mnoge generacije.
Na Ilindan, kada su poštovaoci dela ovog velikana iskazali ljubav prema njemu postavivši spomen-ploču na njegov dom, prisetimo se šta je on govorio o ovoj emociji koja oblikuje naš život i dušu.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Iako se smatra vrhuncem liturgijskog života, među vernicima ima i onih koji pričešću pristupaju olako, ne obraćajući dovoljno pažnje na duhovnu pripremu.
Iz knjige „Pravoslavni posni kuvar“ Nade Marković donosimo recept za drugačiji posni obrok na ulju, u kojem se prokelj obavijen hrskavim testom pretvara u ukusno jelo jednostavne pripreme.
Božić, Vaskrs, Bogojavljenje i druge velike praznike prate brojna narodna tumačenja i običaji, ali crkveno učenje njihov smisao vidi u duhovnoj poruci, a ne u predskazanjima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U čast stogodišnjice rođenja velikana čiji su pedagoški i duhovni rad ostavili neizbrisiv trag na brojne generacije, u Gradskoj biblioteci Čačka biće održana tribina sa uglednim stručnjacima koji će osvetliti njegov jedinstveni doprinos srpskoj kulturi, duhovnosti i psihoterapiji.
Iako se smatra vrhuncem liturgijskog života, među vernicima ima i onih koji pričešću pristupaju olako, ne obraćajući dovoljno pažnje na duhovnu pripremu.
Božić, Vaskrs, Bogojavljenje i druge velike praznike prate brojna narodna tumačenja i običaji, ali crkveno učenje njihov smisao vidi u duhovnoj poruci, a ne u predskazanjima.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima Sveti Kololaj Ohridski i Žički podseća da se ljudska moć, bogatstvo i slava pretvaraju u prah, dok dela zasnovana na pravdi i veri ostavljaju trag koji nadživljava i najmoćnija carstva.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
U besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima Sveti Kololaj Ohridski i Žički podseća da se ljudska moć, bogatstvo i slava pretvaraju u prah, dok dela zasnovana na pravdi i veri ostavljaju trag koji nadživljava i najmoćnija carstva.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.