Od neuropsihijatra do teologa, Jerotić je svojim delom i učenjem obasjavao put ka ljubavi, toleranciji i obrazovanju. Mnogi ga smatraju najvećim našim prosvetiteljem na raskršću 20. i 21. veka, a posebno su ga uvažavali srpski patrijarsi.
Na današnji dan pre tačno sto godina, 2. avgusta 1924. godine, rođen je jedan od najistaknutijih srpskih intelektualaca i duhovnika, akademik Vladeta Jerotić. Kao sin jedinac u činovničkoj porodici u Beogradu, Vladeta je odrastao u okruženju koje je negovalo vrednosti pravoslavlja i patriotizma, što je oblikovalo njegov životni put. Još u ranoj mladosti, tokom školovanja u Drugoj muškoj gimnaziji, Jerotić je pokazao duboko interesovanje za istoriju i teologiju, predmete koje je slušao sa posebnim zadovoljstvom.
Ljubav prema pravoslavlju i rodoljublju nastavila se tokom njegovog školovanja na Medicinskom fakultetu u Beogradu, gde je specijalizirao neuropsihijatriju 1957. godine. Dalje usavršavanje ga je odvelo u Švajcarsku, Nemačku i Francusku, gde je između 1958. i 1961. godine specijalizirao psihoterapiju.
youtube/printscreen/Agape - Aleksandar Gajšek
Akademik Vladeta Jerotić
Svoje prvo zaposlenje našao je na Univerzitetskoj nervnoj klinici u Beogradu, gde je radio kao asistent do 1963. godine. Nakon toga prelazi u bolnicu "Dr Dragiša Mišović", gde je radio na prvom psihoterapeutskom odeljenju u Jugoslaviji, pod rukovodstvom primarijusa dr Vladislava Klajna.
Tokom gotovo dve decenije, koliko je bio načelnik ovog odeljenja, Jerotić je stekao veliko iskustvo u radu sa pacijentima, postao primarijus i značajno doprineo razvoju psihoterapije u Srbiji. Ipak, Jerotićeva znatiželja i istraživački duh vodili su ga dalje, van granica medicine, ka kulturnoj antropologiji i teologiji.
Od 1985. godine, predaje na Teološkom pravoslavnom fakultetu u Beogradu, gde je osnovao Katedru za pastirsku psihologiju i medicinu. Napustivši rad u bolnici, u potpunosti se posvetio pedagoškom radu, predajući nove generacije studenata i šireći znanja iz oblasti religije, psihoterapije, sociologije, filozofije i psihijatrije.
youtube/printscreen/Agape - Aleksandar Gajšek
Akademik Vladeta Jerotić iza sebe je ostavio preko 70 knjiga i nekoliko stotina naučnih članaka
Jerotić je iza sebe ostavio bogato stvaralaštvo koje obuhvata preko 70 knjiga i nekoliko stotina naučnih članaka. Njegova predavanja širom Jugoslavije i Srbije okupljala su veliki broj slušalaca, kojima je nesebično prenosio svoje znanje i duhovne poruke.
Njegova reč bila je svetionik u vremenima tame, pozivajući na toleranciju, razumevanje, ljubav i obrazovanje utemeljeno na moralnim načelima. Vladeta Jerotić je 1994. godine izabran za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a 2000. godine postao je redovni član. Bio je član Udruženja književnika Srbije i redovni član Akademije medicinskih nauka.
Njegov rad i društveni doprinos prepoznati su brojnim priznanjima i nagradama. Upokojio se 4. septembra 2018. godine u Beogradu, ostavljajući za sobom veliki trag u srpskoj nauci i kulturi.
youtube/printscreen/ Телевизија Храм
Akademik Vladeta Jerotić upokojio se 4. septembra 2018.
- Dočekao je da naš narod bude oslobođen okova i žestokih represija koje su nametale bezbožne vlasi. Često je dolazio u Crkvu Ružicu na Kalimegdanu, da se moli Bogu i da se druži sa onima koji su se tu sabirali. Naša molitva je najmanje moguće uzdarje za sve ono što je Vladeta učinio za svoj narod, ali i za mnoge od nas pojedinačno, kao jedan od retkih intelektualaca iz našeg naroda - rekao je patrijarh srpski Porfirije u svojoj besedi na pomenu Vladeti Jerotiću. Potom je dodao:
- Prosvećivao je naš narod svuda i na svakom mestu kroz prizmu sabranih znanja iz različitih oblasti kojima se u užem smislu reči bavio, ali koje su ga u širem smislu interesovale kao čoveka. Kao ekstrakt iz svega što je sabirao u znanjima, pružao je slatki med koji je tešio i lečio naš narod od unutrašnjih konflikata i spoljašnjih podela.
Neka uspomena na Vladetu Jerotića i njegovo delo ostane večna inspiracija svima nama, podsećajući nas na važnost duhovnog obrazovanja, ljubavi prema bližnjem i nepokolebljive vere u Boga.
U srcu Beograda, blizu srpske Patrijaršije i Saborne crkve, svečano je otkrivena ploča koja odaje počast velikanu, čiji je pedagoški i duhovni rad ostavio neizbrisiv trag na mnoge generacije.
Na Ilindan, kada su poštovaoci dela ovog velikana iskazali ljubav prema njemu postavivši spomen-ploču na njegov dom, prisetimo se šta je on govorio o ovoj emociji koja oblikuje naš život i dušu.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Reči akademika Jerotića o greškama, pokajanju i promeni otkrivaju šta se krije iza odnosa prema onima koje volimo i zašto prava bliskost ne prestaje kada neko pogreši.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Obeležje svečano postavljeno na stogodišnjicu rođenja velikog srpskog mislioca i prosvetitelja nakratko je uklonjeno zbog proceduralnih pitanja, ali će uskoro ponovo zauzeti svoje mesto uz zvanično odobrenje.
Šestu godišnjicu upokojenja Vladete Jerotića obeležilo je bogosluženje u njegovoj voljenoj crkvi na Kalemegdanu, gde je episkop Petar služio molitvu, a starešina hrama u razgovoru za “Religiju” evocirao je uspomene na velikana i njegovu ulogu u oživljavanju vere u Srbiji u teškim vremenima.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".