Od neuropsihijatra do teologa, Jerotić je svojim delom i učenjem obasjavao put ka ljubavi, toleranciji i obrazovanju. Mnogi ga smatraju najvećim našim prosvetiteljem na raskršću 20. i 21. veka, a posebno su ga uvažavali srpski patrijarsi.
Na današnji dan pre tačno sto godina, 2. avgusta 1924. godine, rođen je jedan od najistaknutijih srpskih intelektualaca i duhovnika, akademik Vladeta Jerotić. Kao sin jedinac u činovničkoj porodici u Beogradu, Vladeta je odrastao u okruženju koje je negovalo vrednosti pravoslavlja i patriotizma, što je oblikovalo njegov životni put. Još u ranoj mladosti, tokom školovanja u Drugoj muškoj gimnaziji, Jerotić je pokazao duboko interesovanje za istoriju i teologiju, predmete koje je slušao sa posebnim zadovoljstvom.
Ljubav prema pravoslavlju i rodoljublju nastavila se tokom njegovog školovanja na Medicinskom fakultetu u Beogradu, gde je specijalizirao neuropsihijatriju 1957. godine. Dalje usavršavanje ga je odvelo u Švajcarsku, Nemačku i Francusku, gde je između 1958. i 1961. godine specijalizirao psihoterapiju.
youtube/printscreen/Agape - Aleksandar Gajšek
Akademik Vladeta Jerotić
Svoje prvo zaposlenje našao je na Univerzitetskoj nervnoj klinici u Beogradu, gde je radio kao asistent do 1963. godine. Nakon toga prelazi u bolnicu "Dr Dragiša Mišović", gde je radio na prvom psihoterapeutskom odeljenju u Jugoslaviji, pod rukovodstvom primarijusa dr Vladislava Klajna.
Tokom gotovo dve decenije, koliko je bio načelnik ovog odeljenja, Jerotić je stekao veliko iskustvo u radu sa pacijentima, postao primarijus i značajno doprineo razvoju psihoterapije u Srbiji. Ipak, Jerotićeva znatiželja i istraživački duh vodili su ga dalje, van granica medicine, ka kulturnoj antropologiji i teologiji.
Od 1985. godine, predaje na Teološkom pravoslavnom fakultetu u Beogradu, gde je osnovao Katedru za pastirsku psihologiju i medicinu. Napustivši rad u bolnici, u potpunosti se posvetio pedagoškom radu, predajući nove generacije studenata i šireći znanja iz oblasti religije, psihoterapije, sociologije, filozofije i psihijatrije.
youtube/printscreen/Agape - Aleksandar Gajšek
Akademik Vladeta Jerotić iza sebe je ostavio preko 70 knjiga i nekoliko stotina naučnih članaka
Jerotić je iza sebe ostavio bogato stvaralaštvo koje obuhvata preko 70 knjiga i nekoliko stotina naučnih članaka. Njegova predavanja širom Jugoslavije i Srbije okupljala su veliki broj slušalaca, kojima je nesebično prenosio svoje znanje i duhovne poruke.
Njegova reč bila je svetionik u vremenima tame, pozivajući na toleranciju, razumevanje, ljubav i obrazovanje utemeljeno na moralnim načelima. Vladeta Jerotić je 1994. godine izabran za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a 2000. godine postao je redovni član. Bio je član Udruženja književnika Srbije i redovni član Akademije medicinskih nauka.
Njegov rad i društveni doprinos prepoznati su brojnim priznanjima i nagradama. Upokojio se 4. septembra 2018. godine u Beogradu, ostavljajući za sobom veliki trag u srpskoj nauci i kulturi.
youtube/printscreen/ Телевизија Храм
Akademik Vladeta Jerotić upokojio se 4. septembra 2018.
- Dočekao je da naš narod bude oslobođen okova i žestokih represija koje su nametale bezbožne vlasi. Često je dolazio u Crkvu Ružicu na Kalimegdanu, da se moli Bogu i da se druži sa onima koji su se tu sabirali. Naša molitva je najmanje moguće uzdarje za sve ono što je Vladeta učinio za svoj narod, ali i za mnoge od nas pojedinačno, kao jedan od retkih intelektualaca iz našeg naroda - rekao je patrijarh srpski Porfirije u svojoj besedi na pomenu Vladeti Jerotiću. Potom je dodao:
- Prosvećivao je naš narod svuda i na svakom mestu kroz prizmu sabranih znanja iz različitih oblasti kojima se u užem smislu reči bavio, ali koje su ga u širem smislu interesovale kao čoveka. Kao ekstrakt iz svega što je sabirao u znanjima, pružao je slatki med koji je tešio i lečio naš narod od unutrašnjih konflikata i spoljašnjih podela.
Neka uspomena na Vladetu Jerotića i njegovo delo ostane večna inspiracija svima nama, podsećajući nas na važnost duhovnog obrazovanja, ljubavi prema bližnjem i nepokolebljive vere u Boga.
U srcu Beograda, blizu srpske Patrijaršije i Saborne crkve, svečano je otkrivena ploča koja odaje počast velikanu, čiji je pedagoški i duhovni rad ostavio neizbrisiv trag na mnoge generacije.
Na Ilindan, kada su poštovaoci dela ovog velikana iskazali ljubav prema njemu postavivši spomen-ploču na njegov dom, prisetimo se šta je on govorio o ovoj emociji koja oblikuje naš život i dušu.
Otac Aca, kako ga često zovu, prisutan je u životima svojih vernika ne samo tokom liturgije i osveštanja slavskih kolača, već i kad su im potrebni savet, pomoć i podrška.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.
U čast stogodišnjice rođenja velikana čiji su pedagoški i duhovni rad ostavili neizbrisiv trag na brojne generacije, u Gradskoj biblioteci Čačka biće održana tribina sa uglednim stručnjacima koji će osvetliti njegov jedinstveni doprinos srpskoj kulturi, duhovnosti i psihoterapiji.
Otac Aca, kako ga često zovu, prisutan je u životima svojih vernika ne samo tokom liturgije i osveštanja slavskih kolača, već i kad su im potrebni savet, pomoć i podrška.
Medicinski stručnjaci nisu davali nadu, ali vera i molitve Svetom Zosimu donele su isceljenje. Jasna, kojoj su prognozirali najgore, danas stoji kao živi dokaz da su čuda moguća!
Otac Lavrentije bio je i na sceni emisije "Rumani imaju talenat“, žiri mu se zahvalio i objasnio da ih je u trenutku izmestio iz studija, dajući im osećaj kao da su na nekom drugom uzvišenom mestu.
Nekada nezamenjiv na porodičnim trpezama, ovaj starinski specijalitet i danas oduševljava bogatim ukusom i mirisima detinjstva. Donosimo vam originalan recept iz starih beležnica!
Jaki potresi jačine 4,8 stepeni po Rihteru osetili su se širom Halkidikija, Soluna, pa čak i u susednim državama. Nadležne službe su u pripravnosti, dok monasi mirno poručuju: „Uzdamо se u Boga.“