U srcu Beograda, blizu srpske Patrijaršije i Saborne crkve, svečano je otkrivena ploča koja odaje počast velikanu, čiji je pedagoški i duhovni rad ostavio neizbrisiv trag na mnoge generacije.
U duhu obeležavanja stogodišnjice rođenja istaknutog akademika Vladete Jerotića, postavljena je spomen-ploča na njegovoj rodnoj kući u Beogradu, nedaleko od srpske Patrijaršije, Saborne crkve i nekadašnje Narodne biblioteke. Na spomen-ploči ispisane su reči koje bude snažnu emociju:
„Na ovom vencu Znamenitosti, od rođenja na Svetog Iliju 2. avgusta 1924. godine, rastao je, vaspitavan, obrazovan, i za u večno pamćenje svanjivao Prosvetitelj naš Akademik Profesor i Doktor Vladeta Jerotić - Sofijom Vere, Nade i Ljubavi Prepoznavao Put Hranio Istinu Svedočio Život Časnih 94 leta.“
youtube/printscreen/ Телевизија Храм
Vladeta Jerotić
Ove reči su duboko ukorenjene u suštinu života i dela Vladete Jerotića, koji je od 1985. godine predavao na Teološkom pravoslavnom fakultetu u Beogradu, gde je osnovao Katedru za pastirsku psihologiju i medicinu. Njegova odluka da napusti rad u bolnici i posveti se pedagoškom radu donela je neprocenjivu dobrobit mnogim generacijama studenata.
Jerotić je nesebično širio svoje znanje iz oblasti religije, psihoterapije, sociologije, filozofije i psihijatrije, ostavljajući iza sebe bogato stvaralaštvo koje obuhvata preko 70 knjiga i nekoliko stotina naučnih članaka. Njegova predavanja širom nekadašnje Jugoslavije i Srbije okupljala su veliki broj slušalaca, kojima je prenosio ne samo naučne spoznaje, već i duhovne poruke koje će se večno pamtiti. Jedna od njegovih nezaboravnih pouka glasi:
"Ne smemo da kažnjavamo sami sebe. Strah od Boga je velika tema. To je vezano za prvobitni greh. U hrišćanstvu je krivica na Evi, u Kuranu su krivi oboje. Pomno iščitavam Kuran iznova, pomno... Dakle, Bog, da li nas je odbacio? Neki kažu Bog ne kažnjava, složio bih se s njima. Pa ko kažnjava? Kažnjavamo sami sebe. Autodestrukcija u 21. veku je neverovatna. Ne treba nam ni atomska bomba ni đavo."
Foto Nebojša Mandić
Patrijaršija u Beogradu
Jerotićeve reči „Pokorni smo iz straha, a poslušni iz ljubavi“ odjekuju kao večita istina, podsećajući nas na suštinu našeg odnosa prema Bogu i svetu oko nas. On nas je učio da pravi put do svoje ličnosti nikad se ne postiže do kraja, već da su promene uvek neophodne.
„Moramo se menjati u toku života i kad se kaže, budi svoj Petar Petrović, to ne znači da se taj Petar Petrović ne može i ne treba u toku života da se menja. Menjamo se nabolje, menjamo se nagore, najčešće i jedno i drugo. To opet treba prepoznati i opet smo na osnovi: Upoznaj samog sebe,“ kazao je Jerotić.
Postavljanje spomen-ploče u čast Vladete Jerotića ne samo da je znak večnog sećanja na jednog velikog hrišćanina, pravoslavca, već i inspiracija za sve nas da nastavimo putem vere, nade i ljubavi, prepoznavajući put, hraneći istinu i svedočeći život.
Od neuropsihijatra do teologa, Jerotić je svojim delom i učenjem obasjavao put ka ljubavi, toleranciji i obrazovanju. Mnogi ga smatraju najvećim našim prosvetiteljem na raskršću 20. i 21. veka, a posebno su ga uvažavali srpski patrijarsi.
Na Ilindan, kada su poštovaoci dela ovog velikana iskazali ljubav prema njemu postavivši spomen-ploču na njegov dom, prisetimo se šta je on govorio o ovoj emociji koja oblikuje naš život i dušu.
Kroz biblijske primere od Eve i Kaina do Jude, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta pokazuje da se svako delo vraća kao posledica u svoje vreme, bez izuzetka i zaborava.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Julijana Tarsanina po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Andrej Kritski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Elizabete Portugalske, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Kroz biblijske primere od Eve i Kaina do Jude, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta pokazuje da se svako delo vraća kao posledica u svoje vreme, bez izuzetka i zaborava.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Sveti Oci upozoravaju da nije svaki san poruka niti svaka misao otkrovenje, već da je za razlikovanje Božje opomene od zablude neophodno duhovno rasuđivanje.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.