U srcu Beograda, blizu srpske Patrijaršije i Saborne crkve, svečano je otkrivena ploča koja odaje počast velikanu, čiji je pedagoški i duhovni rad ostavio neizbrisiv trag na mnoge generacije.
U duhu obeležavanja stogodišnjice rođenja istaknutog akademika Vladete Jerotića, postavljena je spomen-ploča na njegovoj rodnoj kući u Beogradu, nedaleko od srpske Patrijaršije, Saborne crkve i nekadašnje Narodne biblioteke. Na spomen-ploči ispisane su reči koje bude snažnu emociju:
„Na ovom vencu Znamenitosti, od rođenja na Svetog Iliju 2. avgusta 1924. godine, rastao je, vaspitavan, obrazovan, i za u večno pamćenje svanjivao Prosvetitelj naš Akademik Profesor i Doktor Vladeta Jerotić - Sofijom Vere, Nade i Ljubavi Prepoznavao Put Hranio Istinu Svedočio Život Časnih 94 leta.“
youtube/printscreen/ Телевизија Храм
Vladeta Jerotić
Ove reči su duboko ukorenjene u suštinu života i dela Vladete Jerotića, koji je od 1985. godine predavao na Teološkom pravoslavnom fakultetu u Beogradu, gde je osnovao Katedru za pastirsku psihologiju i medicinu. Njegova odluka da napusti rad u bolnici i posveti se pedagoškom radu donela je neprocenjivu dobrobit mnogim generacijama studenata.
Jerotić je nesebično širio svoje znanje iz oblasti religije, psihoterapije, sociologije, filozofije i psihijatrije, ostavljajući iza sebe bogato stvaralaštvo koje obuhvata preko 70 knjiga i nekoliko stotina naučnih članaka. Njegova predavanja širom nekadašnje Jugoslavije i Srbije okupljala su veliki broj slušalaca, kojima je prenosio ne samo naučne spoznaje, već i duhovne poruke koje će se večno pamtiti. Jedna od njegovih nezaboravnih pouka glasi:
"Ne smemo da kažnjavamo sami sebe. Strah od Boga je velika tema. To je vezano za prvobitni greh. U hrišćanstvu je krivica na Evi, u Kuranu su krivi oboje. Pomno iščitavam Kuran iznova, pomno... Dakle, Bog, da li nas je odbacio? Neki kažu Bog ne kažnjava, složio bih se s njima. Pa ko kažnjava? Kažnjavamo sami sebe. Autodestrukcija u 21. veku je neverovatna. Ne treba nam ni atomska bomba ni đavo."
Foto Nebojša Mandić
Patrijaršija u Beogradu
Jerotićeve reči „Pokorni smo iz straha, a poslušni iz ljubavi“ odjekuju kao večita istina, podsećajući nas na suštinu našeg odnosa prema Bogu i svetu oko nas. On nas je učio da pravi put do svoje ličnosti nikad se ne postiže do kraja, već da su promene uvek neophodne.
„Moramo se menjati u toku života i kad se kaže, budi svoj Petar Petrović, to ne znači da se taj Petar Petrović ne može i ne treba u toku života da se menja. Menjamo se nabolje, menjamo se nagore, najčešće i jedno i drugo. To opet treba prepoznati i opet smo na osnovi: Upoznaj samog sebe,“ kazao je Jerotić.
Postavljanje spomen-ploče u čast Vladete Jerotića ne samo da je znak večnog sećanja na jednog velikog hrišćanina, pravoslavca, već i inspiracija za sve nas da nastavimo putem vere, nade i ljubavi, prepoznavajući put, hraneći istinu i svedočeći život.
Od neuropsihijatra do teologa, Jerotić je svojim delom i učenjem obasjavao put ka ljubavi, toleranciji i obrazovanju. Mnogi ga smatraju najvećim našim prosvetiteljem na raskršću 20. i 21. veka, a posebno su ga uvažavali srpski patrijarsi.
Na Ilindan, kada su poštovaoci dela ovog velikana iskazali ljubav prema njemu postavivši spomen-ploču na njegov dom, prisetimo se šta je on govorio o ovoj emociji koja oblikuje naš život i dušu.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.