Tanjug/MINISTARSTVO KULTURE/ GORAN ZLATKOVICPatrijarh srpski Porfirije
Dok ih mnogi doživljavaju kao kaznu, nesreću ili nepravdu, crkveno učenje nas poziva da na iskušenja gledamo drugačijim očima – kao na neophodan put duhovnog sazrevanja.
Iskušenja su sastavni deo života svakog čoveka, bez obzira na veru, poreklo ili okolnosti. Ipak, u pravoslavlju ona imaju posebno mesto i duboko duhovno značenje. Dok ih mnogi doživljavaju kao kaznu, nesreću ili nepravdu, crkveno učenje nas poziva da na iskušenja gledamo drugačijim očima – kao na neophodan put duhovnog sazrevanja. U tom smislu, iskušenja nisu znak Božje ljutnje, već često izraz Njegove ljubavi i brige.
Kada čovek prolazi kroz teške trenutke, prirodno je da se pita "Zašto baš ja?“ ili "Zar me Bog zaboravio?“ Međutim, Sveto pismo i iskustvo svetih otaca nas uče da se Bog ne udaljava od nas kada patimo. Naprotiv, on tada stoji još bliže, nevidljivo prisutan, podržavajući nas da istrajemo i ne izgubimo veru. Iskušenja nisu tu da nas slome, već da nas nauče strpljenju, poniznosti i oslanjanju na Boga. Kroz njih se ogoljava naša duša, skida se sloj po sloj samouverenosti i gordosti, dok ne dođemo do suštine – iskrene molitve i nade u Božiju milost.
SPC
Patrijarh Porfirije
Pravoslavna duhovnost ne beži od patnje, niti je idealizuje, ali je prepoznaje kao trenutak kada se vera ne meri rečima, već tišinom i postojanošću. Sveti oci govore da se vera dokazuje ne u trenucima mira, već upravo onda kada je sve protiv nas. U takvim danima duša se preispituje, čisti i raste. Onaj ko nikada nije bio iskušan ne zna ni koliko može da voli, ni koliko može da veruje.
Zato, kada iskušenja dođu – a doći će svima, pre ili kasnije – važno je da ih ne doživljavamo kao Božiju kaznu, već kao priliku da postanemo bolji ljudi i bliži Bogu. Iskušenja ne menjaju samo okolnosti, već menjaju nas. A možda je upravo to ono što je najpotrebnije – ne da se svet oko nas promeni, već da se mi promenimo iznutra.
Patrijarh Porfirije je jednom prilikom objasnio da svako iskušenje ima smisao i to objasnio sledećim rečima:
- Svako iskušenje, svaka teškoća, svaki problem kroz koji čovek prolazi, mi vernici znamo, da ako se stavi u kontekst vaskrsenja Hritovog i pobede nad svakim zlom, onda zapravo razumemo da je sve prolazno i da sve ima neki smisao - objasnio je patrijarh Porfirije.
Na dan Sabora arhangela Gavrila, sabralo se sve — i narod, i molitva, i nebeski mir. Manastir Kovilj, obnovljen u slavi i ljubavi, postao je svedok kako vera obnavlja i dušu i svetinju.
U ekskluzivnom intervjuu, starešina manastira Svetih arhangela kod Prizrena govori o duhovnoj snazi, teškim iskušenjima i rastućem značaju manastira za Srbe na Kosovu i Metohiji.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Veliki grčki svetitelj objašnjava da nevolje nisu samo teret koji čovek nosi, već trenutci u kojima se otkrivaju skrivene slabosti, jača vera i pronalazi dublji smisao stradanja.
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
Govoreći o napadima na Srpsku pravoslavnu crkvu, patrijarha, episkope i sveštenstvo, otac Velibor poziva na duhovno jedinstvo uprkos iskušenjima i izazovima modernog doba.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.