Tanjug/MINISTARSTVO KULTURE/ GORAN ZLATKOVICPatrijarh srpski Porfirije
Dok ih mnogi doživljavaju kao kaznu, nesreću ili nepravdu, crkveno učenje nas poziva da na iskušenja gledamo drugačijim očima – kao na neophodan put duhovnog sazrevanja.
Iskušenja su sastavni deo života svakog čoveka, bez obzira na veru, poreklo ili okolnosti. Ipak, u pravoslavlju ona imaju posebno mesto i duboko duhovno značenje. Dok ih mnogi doživljavaju kao kaznu, nesreću ili nepravdu, crkveno učenje nas poziva da na iskušenja gledamo drugačijim očima – kao na neophodan put duhovnog sazrevanja. U tom smislu, iskušenja nisu znak Božje ljutnje, već često izraz Njegove ljubavi i brige.
Kada čovek prolazi kroz teške trenutke, prirodno je da se pita "Zašto baš ja?“ ili "Zar me Bog zaboravio?“ Međutim, Sveto pismo i iskustvo svetih otaca nas uče da se Bog ne udaljava od nas kada patimo. Naprotiv, on tada stoji još bliže, nevidljivo prisutan, podržavajući nas da istrajemo i ne izgubimo veru. Iskušenja nisu tu da nas slome, već da nas nauče strpljenju, poniznosti i oslanjanju na Boga. Kroz njih se ogoljava naša duša, skida se sloj po sloj samouverenosti i gordosti, dok ne dođemo do suštine – iskrene molitve i nade u Božiju milost.
SPC
Patrijarh Porfirije
Pravoslavna duhovnost ne beži od patnje, niti je idealizuje, ali je prepoznaje kao trenutak kada se vera ne meri rečima, već tišinom i postojanošću. Sveti oci govore da se vera dokazuje ne u trenucima mira, već upravo onda kada je sve protiv nas. U takvim danima duša se preispituje, čisti i raste. Onaj ko nikada nije bio iskušan ne zna ni koliko može da voli, ni koliko može da veruje.
Zato, kada iskušenja dođu – a doći će svima, pre ili kasnije – važno je da ih ne doživljavamo kao Božiju kaznu, već kao priliku da postanemo bolji ljudi i bliži Bogu. Iskušenja ne menjaju samo okolnosti, već menjaju nas. A možda je upravo to ono što je najpotrebnije – ne da se svet oko nas promeni, već da se mi promenimo iznutra.
Patrijarh Porfirije je jednom prilikom objasnio da svako iskušenje ima smisao i to objasnio sledećim rečima:
- Svako iskušenje, svaka teškoća, svaki problem kroz koji čovek prolazi, mi vernici znamo, da ako se stavi u kontekst vaskrsenja Hritovog i pobede nad svakim zlom, onda zapravo razumemo da je sve prolazno i da sve ima neki smisao - objasnio je patrijarh Porfirije.
Na dan Sabora arhangela Gavrila, sabralo se sve — i narod, i molitva, i nebeski mir. Manastir Kovilj, obnovljen u slavi i ljubavi, postao je svedok kako vera obnavlja i dušu i svetinju.
U ekskluzivnom intervjuu, starešina manastira Svetih arhangela kod Prizrena govori o duhovnoj snazi, teškim iskušenjima i rastućem značaju manastira za Srbe na Kosovu i Metohiji.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U crkvi Svetog kneza Lazara, uz molitveno prisustvo poglavara Srpske pravoslavne crkve, služena je sveta Liturgija, uz poziv vernicima na istrajnu molitvu.
Govoreći o napadima na Srpsku pravoslavnu crkvu, patrijarha, episkope i sveštenstvo, otac Velibor poziva na duhovno jedinstvo uprkos iskušenjima i izazovima modernog doba.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.