Patrijarh Porfirije je načalstvovao 27. jula 2025. godine svetom liturgijom u crkvi Svetog arhangela Gavrila u Beogradu.
Pod svodovima velelepne zadužbine znamenitih srpskih dobrotvora Milana i Radmile Vukićević, patrijarh Porfirije je tumačio delo iz Jevanđelja, osvrćući se na čuda Isusa Hrista.
- Sin Božiji isceljuje u dva navrata najpre dvojicu slepih, a onda i jednog gluvonemog. Dakle, otvara i vid i sluh ljudima koji su bez tih svakom čoveku potrebnih osobina. Svakako da i ova priča ima i svoju unutarnju, duhovnu dimenziju, kao i onu spoljašnju. Spoljašnja dimenzija postoji da bismo lakše bili uvedeni u samu tajnu Gospoda našeg Hrista i to najvećim darom koji je svaki čovek dobio, a to jeste dar vere. I u ovoj priči glavna tema iz perspektive nas ljudi jeste vera, ali iz perspektive živog Boga, Gospoda našeg Spasitelja, Boga ljubavi, glavna tema jeste upravo njegova ljubav. Na samom kraju Jevanđelja beleži jevanđelist da je Gospod išao i učio od sela do sela, od mesta do mesta, propovedao i iscelivao.
Objašnjava da je Gospod učio i besedio tako što je na ispravan, bogodoličan način tumačio tajne vere koje su bile zabeležene u Starom Zavetu.
Međutim, budući da on nije nikakav ideolog, nije prosto neki teoretičar koji mudruje i razmišlja o tajni bića i o tajni sveta i ima nekakve svoje stavove, nego je on živi Bog, on pokazuje da život svakog od nas ne može biti samo ideja i ideologija, jer onda najčešće postane prazna reč, nego da ono što je istina vere mora biti potvrđeno, pokazano, provereno i posvedočeno životom, tj. u konkretnoj svakodnevnici vera i život su jedno te isto.
- Vera nije, dakle, tek uverenje u to da postoji neka viša sila koja upravlja svetom, koja je snažnija i moćnija od nas ljudi i mi nemamo druge nego da joj se pokoravamo, da činimo sve kako bismo je umilostivili i tako redom. Vera podrazumeva život, vera je i znanje, vera je i ljubav. Sve su to sinonimi jednog te istog dara koji smo dobili od Boga, jer vera iznad svega i pre svega jeste odnos i jeste zajednica, kao što je to u ostalom vera i u našem svakodnevnom životu, u našoj horizontali - poručio je Patrijarh i naglasio:
Šta znači vera?
SPC
Patrijarh Porfirije
Patrijarh Porfirije kaže da vera znači poverenje, bez koga smo u velikom problemu.
- Što je veće poverenje to je prisniji odnos između onih između kojih postoji poverenje. Ne postoji ništa strašnije, nego da čujemo da nam neko kaže: "Ništa ti ne verujem, šta god da uradiš, šta god kažeš, ništa ti ne verujem!". Dakle, tim rečima, ja sam potpuno izbrisao iz egzistencije, iz postojanja, onog kome je ta reč upućena ili, pak, ako je upućena meni od nekog to znači da je prekinut svaki odnos, svaka vrsta komunikacije, svaka vrsta opštenja. Dakle, vera je pre svega poverenje i u konkretnom slučaju, kao i na bezbroj mesta u Jevanđelju.
Kaže da u gotovo svakom dialogu koji je prethodio nekom isceljenju, čujemo pitanje koje Gospod upućuje onom koji ga moli za pomoć: "Veruješ li da to mogu učiniti? Neka ti bude po veri tvojoj."
- I ne samo da Gospod čini čudo ljubavi na onom koji veruje, nego zbog vere, zbog poverenja onog koji veruje, Gospod pokazuje ljubav i u odnosu na one do kojih je stalo onim koji veruju. Znači, vera je stvar zajednice, stvar Crkve.
- Tamo gde je snažnija zajednica - snažnija je vera. Tamo gde je snažnija vera mnoga iskušenja lako se razrešavaju i mnoge prepreke neuporedivo lakše se prolaze. Zbog vere Crkve, kao što smo čuli prošle nedelje, zbog vere četvorice koji su prineli Gospodu jednog koji ne veruje i koji je pritom zbog grehova svojih paralisan, oduzet i bolestan, Gospod isceljuje onog koji je bez vere. Koliko li samo ima dobročinstava koja je Gospod učinio nekom koji je potpuno izgubljen zbog vere i molitve njegovih roditelja, njegovih prijatelja i njegovih sveštenika? Koliko može biti iskušenja koje neki sveštenik, pa i episkop, prevazilazi verom Crkve, ljubavlju i verom zajednice?
Patrijarh se potom osvrnuo na priču o Sodomi i Gomori, koji je sav ležao u grehu - gradu koji je Gospod odredio da bude zbrisan sa lica zemlje.
- Međutim, postojao je u tom gradu jedan pravednik, sveti čovek, veliki pravednik, praotac Avram. On dolazi Gospodu i moli Gospoda da sačuva grad, da sačuva ljude u tom gradu, rekavši: "Gospode, sačuvaj ovaj grad ako u njemu ima 50 pravednika". I, naravno, Gospod, koji gleda na dobro, koji gleda na veru ne kao magijsku pretpostavku i oruđe čuda, nego kao prostor u kojem se projavljuje blagodat Božja, videvši veru pravednog Avraama, veli: "U redu, dovedi mi 50 pravednika". I ovaj je otišao i pokušao da pronađe 50 pravednika. Nije ih bilo toliko, pa je onda molio Gospoda da malo spusti broj, da se smanji cifra.
SPC
Patrijarh Porfirije
Tražio je 40, 30 pa onda 10 - kojih nije našao.
- Zato što nije bilo vere, zato što nije bilo vere kao zajednice sa Bogom, kao opštenja sa njim - a to znači niti pravog opštenja među ljudima koji su živeli tamo - dakle, zato što nije bilo dovoljno vere nije ni mogla da se projavi, potvrdi, posvedoči sila i ljubav Božja, jer Gospod se ne nameće. On je sloboda, apsolutna sloboda, a to znači da dejstvuje tamo gde ga hoćemo, gde čeznemo za njim, gde tragamo za njim. I u ovom slučaju koji smo danas čuli, vera je preduslov delovanja ljubavi Božje. Došla su dvojica slepaca, došao je jedan gluv i nem, traže pomoć, a Gospod veli i pita: "Verujete li da to mogu učiniti?", Onda se projavljuje njihov unutarnji vid i unutarnji sluh, imali su veru: "Verujemo, Gospode!". I desi se čudo.
Patrijarh Porfirije se na kraju pomolio da Gospod da da uvek imamo čiste, istinske i prave vere.
- Praštaćemo više jedan drugom, tražićemo oproštaj više jedan od drugog, jednom rečju - živećemo onim na šta nas Gospod poziva, a to je pokajanje. Pokajte se, jer se približi Carstvo Nebesko jeste reč Gospodnja koja otkriva i samog Boga, ali jeste i put kojim i mi otkrivamo, upoznajemo i spoznajemo sami sebe. Neka Bog da da tako bude, amin.
BONUS VIDEO: Liturgija u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Na dan Sabora arhangela Gavrila, sabralo se sve — i narod, i molitva, i nebeski mir. Manastir Kovilj, obnovljen u slavi i ljubavi, postao je svedok kako vera obnavlja i dušu i svetinju.
Čuveni dirigent venčao se po pravoslavnim kanonima u gruzijskom manastiru Samtavro, obučen u narodnu nošnju; njegova izabranica je mlada Gruzinka, fitnes instruktorka Marijam Šarmanašvili.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu i emotivnu čestitku u kojoj ističe duhovno zajedništvo, istorijsku povezanost i poruku koja je odjeknula širom pravoslavnog sveta.
Od zvona u Saborni hram Svetog arhangela Mihaila do jasnog stava da Liturgija, a ne politika, ostaje središte - šta je obeležilo prvih pet godina vođstva 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve i zašto se o toj poruci i danas govori.
Reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o praštanju, mržnji, narodu i Božiću pretvorile su svečanu akademiju u Banjaluci u trenutak ozbiljnog preispitivanja i retko viđene sabranosti.
Dvodnevni skup posvećen Prvom vaseljenskom saboru – 1.700 godina trajnog nasleđa na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu okupio je teologe, istoričare i crkvene velikodostojnike, uz izložbu umetničkih dela i bogat program predavanja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.