Na dan Sabora arhangela Gavrila, sabralo se sve — i narod, i molitva, i nebeski mir. Manastir Kovilj, obnovljen u slavi i ljubavi, postao je svedok kako vera obnavlja i dušu i svetinju.
U molitvenom duhu Sabora Svetog arhangela Gavrila, drevna svetinja na severu Bačke, manastir Svetih arhangela u Kovilju, proslavio je svoju manastirsku slavu. Taj praznik, posvećen Vođi nebeskih sila, ujedno je i podsetnik na uzvišeni red i poredak koji je Bog uspostavio u svojoj tvorevini — kako u svetu anđela, tako i među ljudima.
Svetu arhijerejsku liturgiju u porti manastira, pred mnoštvom vernog naroda, služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje mitropolita bačkog Irineja, episkopa mohačkog Damaskina, jeginopoljskog Nikona, arhimandrita Prokopija iz Antiohije, kao i brojnih jeromonaha, protosinđela i đakona iz više eparhija i pravoslavnih jurisdikcija.
Foto: SPC
Praznična liturgija u manastiru Kovilj
Liturgija – predokus Carstva Božjeg
U nadahnutoj besedi, patrijarh Porfirije podsetio je prisutne da je čitava Božja tvorevina stvorena za red i poredak, te da liturgija, kao Carstvo Božje među nama, predstavlja njegovo najdublje ispunjenje:
— Volja Božja je jednostavna, svakom razumljiva i izvodljiva za svakoga od nas, a zapisana je u Jevanđelju. To je poredak, to je red u kojem treba da živimo i čiji je plod mir, radost, ljubav i sve bogodolične i hristopodobne vrline... Oni koji su izabrali red i poredak jesu sveti anđeli, a među njima Sveti arhangel Gavrilo. Njihovo služenje je služenje volji Božjoj, a volja Božja jeste da služe i nama ljudima — istakao je patrijarh.
Foto: SPC
Liturgiju jeslužio patrijarh Porfirije
Ukazavši na to da je manastir koji nosi ime Svetog arhangela Gavrila pod posebnim blagoslovom neba, patrijarh je dodao:
— To je i primer i poziv svakoj monaškoj zajednici da se ugleda na etos anđelskog postojanja – na poredak, poslušnost i čistoću. Jer primer monasima jesu anđeli, a monasi bi pak trebali da budu zastupnici pred Bogom za ceo svet i primer svima – mišlju, rečju i delom.
Foto: SPC
Blagoljepiju svete liturgije doprineli su monasi manastira Kovilj, zajedno sa horom Škole crkvenog pojanja „Sveti Jovan Damaskin” iz Novog Sada
Anđeosko pojanje i sabornost duša
Blagoljepiju svete liturgije doprineli su monasi manastira Kovilj, zajedno sa horom Škole crkvenog pojanja „Sveti Jovan Damaskin” iz Novog Sada, pod vođstvom đakona dr Vladimira Antića. Njihovo pojanje pretvorilo je hram u mesto nebesko-zemaljske harmonije, u kojoj su se duše uznosile ka Gospodu, kao mirisni kad pred dlanovima arhangela.
Po završetku liturgije, patrijarh je osveštao slavske darove i uputio čestitke bratstvu manastira:
— Svi smo na neki način sabraća i sestre ove obitelji, jer smo svi jedno u Hristu... Neka Bog dâ da uvek bude volja Njegova, a nikada ne volja tvoja, moja ili naša. Živimo u poretku, jer to je ljubav i smirenje; ne u haosu – jer to je samoljublje i nemir.
Foto: SPC
Patrijarh je osveštao slavske darove
Sećanje na obnovu i snagu vere
Prisutnima se obratio i mitropolit bački Irinej, podsećajući na dane kada je manastir bio napušten, a sile ovoga sveta planirale da ga pretvore u muzej. Posebnu zahvalnost uputio je patrijarhu Porfiriju, koji je upravo u ovom manastiru proveo mladalačke godine, posvetivši mu svoje najbolje dane:
— Zahvaljujući njegovoj viziji i trudu, manastir je obnovljen. To je u velikoj meri ne samo dar Božji, nego i plod ličnog podviga patrijarha, tadašnjeg nastojatelja manastira i vikarnog episkopa Eparhije bačke.
U istom duhu, mitropolit Irinej je podvukao važnost unutrašnjeg poretka u čoveku — poretka koji vodi ka osvećenju i večnosti:
— U našim dušama neka uvek bude onaj nebeski sveti poredak bez kojeg čovek ne zaslužuje ime bića koje stremi ka oboženju.
Današnja proslava u Kovilju nije bila samo liturgijsko sabranje – bila je potvrda da manastiri nisu samo istorijske građevine, već duhovna žarišta naroda. U njima se sabira, preobražava i podiže ne samo pojedinac, nego i čitav narod.
I kada nas zaglušuju buka sveta i bezbožni planovi, u ovim svetinjama čuje se tišina anđeoskog poretka – onog poretka koji nas podseća ko smo, zašto smo stvoreni i kuda idemo.
Srećna i blagoslovena slava manastiru Kovilj – svetioniku poretka, molitve i večne svetlosti.
Na praznik sabora svetih 12 apostola, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju na Karaburmi i u snažnoj besedi upozorio vernike da nijedna odluka u životu nije bez posledica.
Na Svetouspenskom groblju u Somboru, u tišini i molitvenom zajedništvu, okupili su se prijatelji, monasi i vernici da isprate majku igumana Haritona, dok je patrijarh podsetio na duboku istinu o životu, smrti i večnoj ljubavi koju donosi vera.
Kako javljaju naši novinari, koji se nalaze u porti svetinje, veliki broj Srba je došao iz različitih krajeva i sve vrvi od srpskog roda, još od ranih jutarnjih sati.
Iako je prvobitno najavljeno da će kulturno-umetnički program voditi poznati glumac Milan Vasić, on je za portal religija.rs otkrio da su stvari zapravo drugačije.
Od Oksforda i Atine do manastira Ćelije kod Valjeva, Blagoje Popović izabrao je život bez priznanja i komfora, ostavivši delo koje i danas snažno oblikuje pravoslavno mišljenje u Srbiji i izvan nje.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Justina Filosofa i Prepodobnog Justina Ćelijskog po novom i Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Rufina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Ugodnik Božji koji je Svetoj i pravednoj Ani objavio rođenje Presvete Bogorodice, a svešteniku Zahariji najavio dolazak sina – Svetog Jovana Preteče, a potom došao i samoj Bogorodici Mariji da joj saopšti da će začeti i roditi Sina Božjeg.
Kako je susret Djeve Marije i arhangela Gavrila otkrio tajnu koja prevazilazi ljudski razum i označio početak ispunjenja davnog proročanstva o dolasku Spasitelja, uz događaje koji su zauvek oblikovali hrišćansku veru i predanje.
Iako ih ne vidimo, prisutni su u svakom važnom trenutku — od stvaranja sveta do naših ličnih borbi, a sveštenik na jednostavan način osvetljava njihovu pravu ulogu.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.