Na dan Sabora arhangela Gavrila, sabralo se sve — i narod, i molitva, i nebeski mir. Manastir Kovilj, obnovljen u slavi i ljubavi, postao je svedok kako vera obnavlja i dušu i svetinju.
U molitvenom duhu Sabora Svetog arhangela Gavrila, drevna svetinja na severu Bačke, manastir Svetih arhangela u Kovilju, proslavio je svoju manastirsku slavu. Taj praznik, posvećen Vođi nebeskih sila, ujedno je i podsetnik na uzvišeni red i poredak koji je Bog uspostavio u svojoj tvorevini — kako u svetu anđela, tako i među ljudima.
Svetu arhijerejsku liturgiju u porti manastira, pred mnoštvom vernog naroda, služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje mitropolita bačkog Irineja, episkopa mohačkog Damaskina, jeginopoljskog Nikona, arhimandrita Prokopija iz Antiohije, kao i brojnih jeromonaha, protosinđela i đakona iz više eparhija i pravoslavnih jurisdikcija.
Foto: SPC
Praznična liturgija u manastiru Kovilj
Liturgija – predokus Carstva Božjeg
U nadahnutoj besedi, patrijarh Porfirije podsetio je prisutne da je čitava Božja tvorevina stvorena za red i poredak, te da liturgija, kao Carstvo Božje među nama, predstavlja njegovo najdublje ispunjenje:
— Volja Božja je jednostavna, svakom razumljiva i izvodljiva za svakoga od nas, a zapisana je u Jevanđelju. To je poredak, to je red u kojem treba da živimo i čiji je plod mir, radost, ljubav i sve bogodolične i hristopodobne vrline... Oni koji su izabrali red i poredak jesu sveti anđeli, a među njima Sveti arhangel Gavrilo. Njihovo služenje je služenje volji Božjoj, a volja Božja jeste da služe i nama ljudima — istakao je patrijarh.
Foto: SPC
Liturgiju jeslužio patrijarh Porfirije
Ukazavši na to da je manastir koji nosi ime Svetog arhangela Gavrila pod posebnim blagoslovom neba, patrijarh je dodao:
— To je i primer i poziv svakoj monaškoj zajednici da se ugleda na etos anđelskog postojanja – na poredak, poslušnost i čistoću. Jer primer monasima jesu anđeli, a monasi bi pak trebali da budu zastupnici pred Bogom za ceo svet i primer svima – mišlju, rečju i delom.
Foto: SPC
Blagoljepiju svete liturgije doprineli su monasi manastira Kovilj, zajedno sa horom Škole crkvenog pojanja „Sveti Jovan Damaskin” iz Novog Sada
Anđeosko pojanje i sabornost duša
Blagoljepiju svete liturgije doprineli su monasi manastira Kovilj, zajedno sa horom Škole crkvenog pojanja „Sveti Jovan Damaskin” iz Novog Sada, pod vođstvom đakona dr Vladimira Antića. Njihovo pojanje pretvorilo je hram u mesto nebesko-zemaljske harmonije, u kojoj su se duše uznosile ka Gospodu, kao mirisni kad pred dlanovima arhangela.
Po završetku liturgije, patrijarh je osveštao slavske darove i uputio čestitke bratstvu manastira:
— Svi smo na neki način sabraća i sestre ove obitelji, jer smo svi jedno u Hristu... Neka Bog dâ da uvek bude volja Njegova, a nikada ne volja tvoja, moja ili naša. Živimo u poretku, jer to je ljubav i smirenje; ne u haosu – jer to je samoljublje i nemir.
Foto: SPC
Patrijarh je osveštao slavske darove
Sećanje na obnovu i snagu vere
Prisutnima se obratio i mitropolit bački Irinej, podsećajući na dane kada je manastir bio napušten, a sile ovoga sveta planirale da ga pretvore u muzej. Posebnu zahvalnost uputio je patrijarhu Porfiriju, koji je upravo u ovom manastiru proveo mladalačke godine, posvetivši mu svoje najbolje dane:
— Zahvaljujući njegovoj viziji i trudu, manastir je obnovljen. To je u velikoj meri ne samo dar Božji, nego i plod ličnog podviga patrijarha, tadašnjeg nastojatelja manastira i vikarnog episkopa Eparhije bačke.
U istom duhu, mitropolit Irinej je podvukao važnost unutrašnjeg poretka u čoveku — poretka koji vodi ka osvećenju i večnosti:
— U našim dušama neka uvek bude onaj nebeski sveti poredak bez kojeg čovek ne zaslužuje ime bića koje stremi ka oboženju.
Današnja proslava u Kovilju nije bila samo liturgijsko sabranje – bila je potvrda da manastiri nisu samo istorijske građevine, već duhovna žarišta naroda. U njima se sabira, preobražava i podiže ne samo pojedinac, nego i čitav narod.
I kada nas zaglušuju buka sveta i bezbožni planovi, u ovim svetinjama čuje se tišina anđeoskog poretka – onog poretka koji nas podseća ko smo, zašto smo stvoreni i kuda idemo.
Srećna i blagoslovena slava manastiru Kovilj – svetioniku poretka, molitve i večne svetlosti.
Na praznik sabora svetih 12 apostola, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju na Karaburmi i u snažnoj besedi upozorio vernike da nijedna odluka u životu nije bez posledica.
Na Svetouspenskom groblju u Somboru, u tišini i molitvenom zajedništvu, okupili su se prijatelji, monasi i vernici da isprate majku igumana Haritona, dok je patrijarh podsetio na duboku istinu o životu, smrti i večnoj ljubavi koju donosi vera.
Kako javljaju naši novinari, koji se nalaze u porti svetinje, veliki broj Srba je došao iz različitih krajeva i sve vrvi od srpskog roda, još od ranih jutarnjih sati.
Iako je prvobitno najavljeno da će kulturno-umetnički program voditi poznati glumac Milan Vasić, on je za portal religija.rs otkrio da su stvari zapravo drugačije.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 27. četvrtak po Duhovima pokazuje kako istina i ljubav oslobađaju od lažnih uticaja i vode ka unutrašnjem miru i duhovnom rastu.
Pravoslavci danas proslavljaju Prepodobnomučenika Stefana Novog po starom kalendaru, a po novom kalendaru Prepodobnog Danila Stolpnika. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Ugodnik Božji koji je Svetoj i pravednoj Ani objavio rođenje Presvete Bogorodice, a svešteniku Zahariji najavio dolazak sina – Svetog Jovana Preteče, a potom došao i samoj Bogorodici Mariji da joj saopšti da će začeti i roditi Sina Božjeg.
Iako ih ne vidimo, prisutni su u svakom važnom trenutku — od stvaranja sveta do naših ličnih borbi, a sveštenik na jednostavan način osvetljava njihovu pravu ulogu.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
U besedi za 27. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako jedinstvo vere, smirenje i predanje Hristu otvaraju put ka unutrašnjoj punini i oblikovanju zrele duše.