Na dan Sabora arhangela Gavrila, sabralo se sve — i narod, i molitva, i nebeski mir. Manastir Kovilj, obnovljen u slavi i ljubavi, postao je svedok kako vera obnavlja i dušu i svetinju.
U molitvenom duhu Sabora Svetog arhangela Gavrila, drevna svetinja na severu Bačke, manastir Svetih arhangela u Kovilju, proslavio je svoju manastirsku slavu. Taj praznik, posvećen Vođi nebeskih sila, ujedno je i podsetnik na uzvišeni red i poredak koji je Bog uspostavio u svojoj tvorevini — kako u svetu anđela, tako i među ljudima.
Svetu arhijerejsku liturgiju u porti manastira, pred mnoštvom vernog naroda, služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje mitropolita bačkog Irineja, episkopa mohačkog Damaskina, jeginopoljskog Nikona, arhimandrita Prokopija iz Antiohije, kao i brojnih jeromonaha, protosinđela i đakona iz više eparhija i pravoslavnih jurisdikcija.
Foto: SPC
Praznična liturgija u manastiru Kovilj
Liturgija – predokus Carstva Božjeg
U nadahnutoj besedi, patrijarh Porfirije podsetio je prisutne da je čitava Božja tvorevina stvorena za red i poredak, te da liturgija, kao Carstvo Božje među nama, predstavlja njegovo najdublje ispunjenje:
— Volja Božja je jednostavna, svakom razumljiva i izvodljiva za svakoga od nas, a zapisana je u Jevanđelju. To je poredak, to je red u kojem treba da živimo i čiji je plod mir, radost, ljubav i sve bogodolične i hristopodobne vrline... Oni koji su izabrali red i poredak jesu sveti anđeli, a među njima Sveti arhangel Gavrilo. Njihovo služenje je služenje volji Božjoj, a volja Božja jeste da služe i nama ljudima — istakao je patrijarh.
Foto: SPC
Liturgiju jeslužio patrijarh Porfirije
Ukazavši na to da je manastir koji nosi ime Svetog arhangela Gavrila pod posebnim blagoslovom neba, patrijarh je dodao:
— To je i primer i poziv svakoj monaškoj zajednici da se ugleda na etos anđelskog postojanja – na poredak, poslušnost i čistoću. Jer primer monasima jesu anđeli, a monasi bi pak trebali da budu zastupnici pred Bogom za ceo svet i primer svima – mišlju, rečju i delom.
Foto: SPC
Blagoljepiju svete liturgije doprineli su monasi manastira Kovilj, zajedno sa horom Škole crkvenog pojanja „Sveti Jovan Damaskin” iz Novog Sada
Anđeosko pojanje i sabornost duša
Blagoljepiju svete liturgije doprineli su monasi manastira Kovilj, zajedno sa horom Škole crkvenog pojanja „Sveti Jovan Damaskin” iz Novog Sada, pod vođstvom đakona dr Vladimira Antića. Njihovo pojanje pretvorilo je hram u mesto nebesko-zemaljske harmonije, u kojoj su se duše uznosile ka Gospodu, kao mirisni kad pred dlanovima arhangela.
Po završetku liturgije, patrijarh je osveštao slavske darove i uputio čestitke bratstvu manastira:
— Svi smo na neki način sabraća i sestre ove obitelji, jer smo svi jedno u Hristu... Neka Bog dâ da uvek bude volja Njegova, a nikada ne volja tvoja, moja ili naša. Živimo u poretku, jer to je ljubav i smirenje; ne u haosu – jer to je samoljublje i nemir.
Foto: SPC
Patrijarh je osveštao slavske darove
Sećanje na obnovu i snagu vere
Prisutnima se obratio i mitropolit bački Irinej, podsećajući na dane kada je manastir bio napušten, a sile ovoga sveta planirale da ga pretvore u muzej. Posebnu zahvalnost uputio je patrijarhu Porfiriju, koji je upravo u ovom manastiru proveo mladalačke godine, posvetivši mu svoje najbolje dane:
— Zahvaljujući njegovoj viziji i trudu, manastir je obnovljen. To je u velikoj meri ne samo dar Božji, nego i plod ličnog podviga patrijarha, tadašnjeg nastojatelja manastira i vikarnog episkopa Eparhije bačke.
U istom duhu, mitropolit Irinej je podvukao važnost unutrašnjeg poretka u čoveku — poretka koji vodi ka osvećenju i večnosti:
— U našim dušama neka uvek bude onaj nebeski sveti poredak bez kojeg čovek ne zaslužuje ime bića koje stremi ka oboženju.
Današnja proslava u Kovilju nije bila samo liturgijsko sabranje – bila je potvrda da manastiri nisu samo istorijske građevine, već duhovna žarišta naroda. U njima se sabira, preobražava i podiže ne samo pojedinac, nego i čitav narod.
I kada nas zaglušuju buka sveta i bezbožni planovi, u ovim svetinjama čuje se tišina anđeoskog poretka – onog poretka koji nas podseća ko smo, zašto smo stvoreni i kuda idemo.
Srećna i blagoslovena slava manastiru Kovilj – svetioniku poretka, molitve i večne svetlosti.
Na praznik sabora svetih 12 apostola, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju na Karaburmi i u snažnoj besedi upozorio vernike da nijedna odluka u životu nije bez posledica.
Na Svetouspenskom groblju u Somboru, u tišini i molitvenom zajedništvu, okupili su se prijatelji, monasi i vernici da isprate majku igumana Haritona, dok je patrijarh podsetio na duboku istinu o životu, smrti i večnoj ljubavi koju donosi vera.
Kako javljaju naši novinari, koji se nalaze u porti svetinje, veliki broj Srba je došao iz različitih krajeva i sve vrvi od srpskog roda, još od ranih jutarnjih sati.
Iako je prvobitno najavljeno da će kulturno-umetnički program voditi poznati glumac Milan Vasić, on je za portal religija.rs otkrio da su stvari zapravo drugačije.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Dok se u mnogim državama darovi vezuju za Božić i Novu godinu, u Grčkoj i na Kipru sve se povezuje s jednim svetiteljem i jednim datumom koji ima posebno značenje
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Obrezanje Isusa Hrista i Svetog Vasilija Velikog po starom kalendaru i Svetog Savu po novom. Katolici proslavljaju Svetog Feliksa iz Nole, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Ugodnik Božji koji je Svetoj i pravednoj Ani objavio rođenje Presvete Bogorodice, a svešteniku Zahariji najavio dolazak sina – Svetog Jovana Preteče, a potom došao i samoj Bogorodici Mariji da joj saopšti da će začeti i roditi Sina Božjeg.
Iako ih ne vidimo, prisutni su u svakom važnom trenutku — od stvaranja sveta do naših ličnih borbi, a sveštenik na jednostavan način osvetljava njihovu pravu ulogu.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Izjava nekadašnjeg reis-ul-uleme Mustafe Cerića rasplamsava strasti u regionu, dok Episkop Sergije i Mitropolit Fotije upozoravaju na opasnost od političkih eksperimenta sa vekovnim crkvenim tradicijama i mir među narodima.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pravoslavni vernici ne slave samo početak nove kalendarske godine već koračaju u nju kroz zahvalnost Bogu, duhovno preispitivanje i poštovanje tradicije, koja spaja prošlost i sadašnjost.