Govoreći o napadima na Srpsku pravoslavnu crkvu, patrijarha, episkope i sveštenstvo, otac Velibor poziva na duhovno jedinstvo uprkos iskušenjima i izazovima modernog doba.
U svetlu sve učestalijih napada na društvenim mrežama na Srpsku pravoslavnu crkvu, patrijarha Porfirija, episkope, sveštenstvo i vernike, protojerej-stavrofor Velibor Džomić oglasio se kako bi dao odgovore na ove neosnovane optužbe i uvrede.
- Jedna piše: "Pored prokletog Hrama Svetog Save, u čijim se podrumima nalaze teretane i razne fensi pogodnosti za promotere ratnih zločina popove SPC". Patrijarha naziva prvim popom Srbije, retardom, patrijarhom mržnje, bradatom nakazom - rekao je protojerej-stavrofor Velibor Džomić gostujući na TV B92, osvrnuvši se na teške reči koje se šire preko društvenih mreža.
youtube/printscreen/B92 TV
Protojerej-stavrofor Velibor Džomić
Ovi napadi, prema rečima oca Velibora, stvaraju medijski haos i unose nemir u javni diskurs:
- Društvena mreža ova, društvena mreža ona, rekao ovaj, preneo onaj, šerovao ovaj i onaj… I dođemo do situacije da se pravi haos u medijskom, i u ovom paramedijskom svetu preko društvenih mreža. Kada vidim sve ovo što se piše protiv Srpske pravoslavne crkve, protiv patrijarha Porfirija, protiv sveštenstva, protiv vernika, kao apsolutne većine građana ove zemlje, prvo mi na pamet dolaze reči Gospodnje: "Kroz mnoge vam nevolje valja proći, da bi zadobili carstvo nebesko". Te nevolje su danas sigurno zastrašujuće, upozoravajuće, zabrinjavajuće, ali hrišćani nikada ne gube nadu.
Shutterstock
Društvene mreže mogu biti pune iskušenja
U kontekstu savremenih iskušenja, otac Velibor ističe da vernici i klirici treba da se oslanjaju na duhovne vrednosti:
- Crkveni ljudi, bez obzira da li su oni vernici ili klirici, sve životne teme, probleme, iskušenja, treba da gledaju kroz prizmu reči Gospodnjih i kroz prizmu i kontekst Jevanđelja.
Podsećajući na istorijske događaje, protojerej-stavrofor Velibor Džomić naglašava snagu crkvene zajednice:
- Ovih dana objavljen je snimak Spasovdanske litije u Beogradu 1947. godine, poslednje pre nego što su je zabranili. Bogu hvala, obnovljena je na veličanstven način. Kome pametnom to može da smeta? Smeta samo onima koji su suštinski otuđeni. Međutim, oni se nalaze u nemogućoj misiji. Nemoguće je društvenim mrežama odvojiti ovaj narod od njegove crkve i od Svetog Save. Niti je moguće patrijarha, episkope i sveštenike odvojiti od naroda, za koji su odgovorni pred Bogom i pred istorijom.”
youtube/printscreen/B92 TV
Otac Velibor
Iz ovih reči protojereja-stavrofora Velibora Džomića jasno je da, uprkos izazovima modernog doba, Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici ostaju postojani u svojoj veri i duhovnom jedinstvu, nepokolebljivi pred napadima i uvredama.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Sve više sveštenika koristi internet za širenje vere. Paroh crmnički, sveštenik Slobodan Lukić, daje jasan odgovor koliko propovedi u virtuelnom prostoru mogu zadržati svoju duhovnu autentičnost i svrhu.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.