Pored odabira odeće za bebu i kume ili kuma, podjednako je važno i biranje imena za dete, što bi trebalo biti pažljivo promišljeno, uzimajući u obzir tradiciju i značaj imena, kako bi bilo u skladu sa hrišćanskim vrednostima i istorijom.
Krštenje je prvi stepenik sa kojeg u hrišćanstvo stupa budući pripadnik crkve. Roditelji tog dana svečano obučeni odlaze u prethodno odabranu crkvu, gde će se čin krštenja dogoditi.
Naravno, osim odabira toaleta za odrasle i odeće koju će beba nositi, kao i kume ili kuma koji će dete privesti svetoj tajni krštenja, te prostorije u kojoj će se nakon toga okupljeni skupiti da proslave prijem novog člana crkve, podjednako je važno i biranje imena za dete.
O tome su roditelji zasigurno dugo promišljali, a u susret pisanju raznoraznih portala o tome kako u crkvi ne može biti krštena osoba, čije ime nije u crkvenim knjigama, za portal religija.rs ovu nedoumicu rešio je vladika mileševski Atanasije.
you tube Republika News
Vladika je odmah naglasio da ime nije uzgred dato, već da o njemu treba dobro promisliti kako bi bilo valjano i odgovarajuće za bebu kojoj se daje.
- Budući da ime ima značenje i nosi iskustvo ličnosti, ono nije mala stvar i važno je mudro ga odabrati. Rani hrišćani su odvajkada svojoj deci davali imena proroka i apostola. Kada roditelj izgovori to ime, recimo Petar odmah se setite apostola. Zbog toga nije svejedno koje ime ćete dati svom detetu, objašnjava za sajt religija.rs mitropolit mileševski Atanasije i dalje otkriva kako bi on pristupio toj "problematici" odabira imena, navodeći brojne primere iz naše istorije kao smernicu.
- "Nomen est omen", lat. "ime je znak, ime nosi značenje". Ja bih preporučio roditeljima, koji su se potrudili da rode dete, da još malo truda ulože u izboru imena za bebu. Miloš, Marko, Lazar, Petar to su imena puna značenja. Naravno treba reći da krštenju nije apsolutna prepreka moderno ime. Preporučljivije, punije i efektnije je detetu dati ime nekog našeg mudraca, junaka, umetnika, proslavljene ličnosti, koje nosi tradiciju u sebi, koje ima puno značenje i koje obnavlja iskustvo života naše istorije i proširuje je, kao što je primera radi Nikola. Mi sa tim imenima idemo u svet.
Rođenje na određen praznik je nekad bilo dovoljno da se prema tome bebi odredi ime. Međutim, u novije vreme je ta tradicija zaboravljena pa se imena daju ličnim odabirom. Stav sagovornika portala religija.rs je jasan.
- Preporučljivo je da se bebi ime da po svecu, jer rođenje na taj dan nije bez značaja. Uvek gledam crkveni kalendar i molim se svecu koji je danas da mi pomogne. Imao sam komšiju koji nije mogao da se odmakne od svog imena. Zvao se Prokopije i uvek je pre značajnog rada govorio "Sveti Prokopije ti pomozi". Ne mora se dete zvati po svecu , ali to jeste preporuka. Detetu na taj način dajemo blagodet, verujući da taj svetac navija za nas i pomaže nam.
Vezano za nedoumicu, da li se ime u ličnoj karti i u crkvenoj knjizi može razlikovati, vladika navodi da treba nastojati da ono bude isto u oba slučaja.
- Iako to nije praksa, u crkvenim knjigama i ličnoj karti mogu biti dva različita imena. Takvi primeri postoje, ali to nije preporučljivo i nije praktično, kao da se jedno ime skriva, pa bih preporučio da ona budu usklađena - zaključuje vladika mileševski Atanasije.
U vremenu kada smo često preplavljeni haosom i zabludama, reči igumana Manastira Podmaije pozivaju na oslobađanje od greha kroz svete tajne. One osvetljavaju konkretan put koji vodi ka životu ispunjenom radošću i istinskim vrednostima.
Tradicionalno, Srbi koji su posetili Svetu goru ili Jerusalim stavljali su "hadži" ispred svog imena, kako bi se sećali tog važnog putovanja, a ova praksa nema nikakve veze sa islamom.
Koliko god bio spreman za životne bitke, zapamti – sve tvoje pripreme samo su predlog Bogu, jer spasenje dolazi jedino od Njega, poručuje vladika Nikolaj u besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
Riznica Eparhijskog kulturnog centra čuva svetinje koje odišu smirenjem i svedoče o istini pravoslavlja, a mitropolit Fotije poručuje da one u sebi nose vekove stradanja i nade srpskog naroda.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka isticao je da prava zaštita novorođenčeta dolazi kroz Molitvu znamenja, osveštanu vodu i sveti čin krštenja, a ne kroz praznoverje i narodne običaje.
Koliko god bio spreman za životne bitke, zapamti – sve tvoje pripreme samo su predlog Bogu, jer spasenje dolazi jedino od Njega, poručuje vladika Nikolaj u besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
U svetu prepunom konflikata i bola, beseda vladike Nikolaja Velimirovića donosi nam lekciju o istinskoj snazi - kako ne uzvratiti istom merom, već prepustiti pravdu Bogu i sačuvati mir u duši.