Pored odabira odeće za bebu i kume ili kuma, podjednako je važno i biranje imena za dete, što bi trebalo biti pažljivo promišljeno, uzimajući u obzir tradiciju i značaj imena, kako bi bilo u skladu sa hrišćanskim vrednostima i istorijom.
Krštenje je prvi stepenik sa kojeg u hrišćanstvo stupa budući pripadnik crkve. Roditelji tog dana svečano obučeni odlaze u prethodno odabranu crkvu, gde će se čin krštenja dogoditi.
Naravno, osim odabira toaleta za odrasle i odeće koju će beba nositi, kao i kume ili kuma koji će dete privesti svetoj tajni krštenja, te prostorije u kojoj će se nakon toga okupljeni skupiti da proslave prijem novog člana crkve, podjednako je važno i biranje imena za dete.
O tome su roditelji zasigurno dugo promišljali, a u susret pisanju raznoraznih portala o tome kako u crkvi ne može biti krštena osoba, čije ime nije u crkvenim knjigama, za portal religija.rs ovu nedoumicu rešio je vladika mileševski Atanasije.
you tube Republika News
Vladika je odmah naglasio da ime nije uzgred dato, već da o njemu treba dobro promisliti kako bi bilo valjano i odgovarajuće za bebu kojoj se daje.
- Budući da ime ima značenje i nosi iskustvo ličnosti, ono nije mala stvar i važno je mudro ga odabrati. Rani hrišćani su odvajkada svojoj deci davali imena proroka i apostola. Kada roditelj izgovori to ime, recimo Petar odmah se setite apostola. Zbog toga nije svejedno koje ime ćete dati svom detetu, objašnjava za sajt religija.rs mitropolit mileševski Atanasije i dalje otkriva kako bi on pristupio toj "problematici" odabira imena, navodeći brojne primere iz naše istorije kao smernicu.
- "Nomen est omen", lat. "ime je znak, ime nosi značenje". Ja bih preporučio roditeljima, koji su se potrudili da rode dete, da još malo truda ulože u izboru imena za bebu. Miloš, Marko, Lazar, Petar to su imena puna značenja. Naravno treba reći da krštenju nije apsolutna prepreka moderno ime. Preporučljivije, punije i efektnije je detetu dati ime nekog našeg mudraca, junaka, umetnika, proslavljene ličnosti, koje nosi tradiciju u sebi, koje ima puno značenje i koje obnavlja iskustvo života naše istorije i proširuje je, kao što je primera radi Nikola. Mi sa tim imenima idemo u svet.
Rođenje na određen praznik je nekad bilo dovoljno da se prema tome bebi odredi ime. Međutim, u novije vreme je ta tradicija zaboravljena pa se imena daju ličnim odabirom. Stav sagovornika portala religija.rs je jasan.
- Preporučljivo je da se bebi ime da po svecu, jer rođenje na taj dan nije bez značaja. Uvek gledam crkveni kalendar i molim se svecu koji je danas da mi pomogne. Imao sam komšiju koji nije mogao da se odmakne od svog imena. Zvao se Prokopije i uvek je pre značajnog rada govorio "Sveti Prokopije ti pomozi". Ne mora se dete zvati po svecu , ali to jeste preporuka. Detetu na taj način dajemo blagodet, verujući da taj svetac navija za nas i pomaže nam.
Vezano za nedoumicu, da li se ime u ličnoj karti i u crkvenoj knjizi može razlikovati, vladika navodi da treba nastojati da ono bude isto u oba slučaja.
- Iako to nije praksa, u crkvenim knjigama i ličnoj karti mogu biti dva različita imena. Takvi primeri postoje, ali to nije preporučljivo i nije praktično, kao da se jedno ime skriva, pa bih preporučio da ona budu usklađena - zaključuje vladika mileševski Atanasije.
U vremenu kada smo često preplavljeni haosom i zabludama, reči igumana Manastira Podmaije pozivaju na oslobađanje od greha kroz svete tajne. One osvetljavaju konkretan put koji vodi ka životu ispunjenom radošću i istinskim vrednostima.
Tradicionalno, Srbi koji su posetili Svetu goru ili Jerusalim stavljali su "hadži" ispred svog imena, kako bi se sećali tog važnog putovanja, a ova praksa nema nikakve veze sa islamom.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Najpre su onesposobili video-nadzor, zatim provalili u prostorije crkvene opštine i odneli deo inventara, dok je policija brzo reagovala i identifikovala počinioce.
Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje mekano i sočno jelo s kiselim mlekom, koje su domaćice pripremale kad je trebalo brzo, toplo i zasitno rešenje za mrsne dane ili Belu nedelju.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Irinu po starom i Svetog mučenika Teodota i sedam mučenica po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana I, pape, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.