Pored odabira odeće za bebu i kume ili kuma, podjednako je važno i biranje imena za dete, što bi trebalo biti pažljivo promišljeno, uzimajući u obzir tradiciju i značaj imena, kako bi bilo u skladu sa hrišćanskim vrednostima i istorijom.
Krštenje je prvi stepenik sa kojeg u hrišćanstvo stupa budući pripadnik crkve. Roditelji tog dana svečano obučeni odlaze u prethodno odabranu crkvu, gde će se čin krštenja dogoditi.
Naravno, osim odabira toaleta za odrasle i odeće koju će beba nositi, kao i kume ili kuma koji će dete privesti svetoj tajni krštenja, te prostorije u kojoj će se nakon toga okupljeni skupiti da proslave prijem novog člana crkve, podjednako je važno i biranje imena za dete.
O tome su roditelji zasigurno dugo promišljali, a u susret pisanju raznoraznih portala o tome kako u crkvi ne može biti krštena osoba, čije ime nije u crkvenim knjigama, za portal religija.rs ovu nedoumicu rešio je vladika mileševski Atanasije.
you tube Republika News
Vladika je odmah naglasio da ime nije uzgred dato, već da o njemu treba dobro promisliti kako bi bilo valjano i odgovarajuće za bebu kojoj se daje.
- Budući da ime ima značenje i nosi iskustvo ličnosti, ono nije mala stvar i važno je mudro ga odabrati. Rani hrišćani su odvajkada svojoj deci davali imena proroka i apostola. Kada roditelj izgovori to ime, recimo Petar odmah se setite apostola. Zbog toga nije svejedno koje ime ćete dati svom detetu, objašnjava za sajt religija.rs mitropolit mileševski Atanasije i dalje otkriva kako bi on pristupio toj "problematici" odabira imena, navodeći brojne primere iz naše istorije kao smernicu.
- "Nomen est omen", lat. "ime je znak, ime nosi značenje". Ja bih preporučio roditeljima, koji su se potrudili da rode dete, da još malo truda ulože u izboru imena za bebu. Miloš, Marko, Lazar, Petar to su imena puna značenja. Naravno treba reći da krštenju nije apsolutna prepreka moderno ime. Preporučljivije, punije i efektnije je detetu dati ime nekog našeg mudraca, junaka, umetnika, proslavljene ličnosti, koje nosi tradiciju u sebi, koje ima puno značenje i koje obnavlja iskustvo života naše istorije i proširuje je, kao što je primera radi Nikola. Mi sa tim imenima idemo u svet.
Rođenje na određen praznik je nekad bilo dovoljno da se prema tome bebi odredi ime. Međutim, u novije vreme je ta tradicija zaboravljena pa se imena daju ličnim odabirom. Stav sagovornika portala religija.rs je jasan.
- Preporučljivo je da se bebi ime da po svecu, jer rođenje na taj dan nije bez značaja. Uvek gledam crkveni kalendar i molim se svecu koji je danas da mi pomogne. Imao sam komšiju koji nije mogao da se odmakne od svog imena. Zvao se Prokopije i uvek je pre značajnog rada govorio "Sveti Prokopije ti pomozi". Ne mora se dete zvati po svecu , ali to jeste preporuka. Detetu na taj način dajemo blagodet, verujući da taj svetac navija za nas i pomaže nam.
Vezano za nedoumicu, da li se ime u ličnoj karti i u crkvenoj knjizi može razlikovati, vladika navodi da treba nastojati da ono bude isto u oba slučaja.
- Iako to nije praksa, u crkvenim knjigama i ličnoj karti mogu biti dva različita imena. Takvi primeri postoje, ali to nije preporučljivo i nije praktično, kao da se jedno ime skriva, pa bih preporučio da ona budu usklađena - zaključuje vladika mileševski Atanasije.
U vremenu kada smo često preplavljeni haosom i zabludama, reči igumana Manastira Podmaije pozivaju na oslobađanje od greha kroz svete tajne. One osvetljavaju konkretan put koji vodi ka životu ispunjenom radošću i istinskim vrednostima.
Tradicionalno, Srbi koji su posetili Svetu goru ili Jerusalim stavljali su "hadži" ispred svog imena, kako bi se sećali tog važnog putovanja, a ova praksa nema nikakve veze sa islamom.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Uspešna žena u inostranstvu, unapređenje u karijeri, neplanirana trudnoća – i odluka koja je već bila doneta. Sve do trenutka kada se, doslovno, dogodio Božiji dodir. Dirljiva priča o veri, savesti i čudu koje menja čoveka iz korena.
Strah roditelja da su zakasnili često izgleda nepodnošljivo, ali reči starca Serafima otkrivaju zašto se put vere ne prekida - čak i kad se čini da je zauvek napušten.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.