U Srbiji su danas popularna mnoga imena koja ne zvuče tradicionalno srpski i koja ne postoje u crkvenim knjigama.
Od davnina, u pravoslavnoj tradiciji, ime nije bila samo oznaka, već i pečat duhovnog identiteta, znak blagoslova i veza sa svetima koji pred Gospodom posreduju za nas. Od davnina su hrišćanski narodi birali imena svojih novokrštenih po svetiteljima – ne samo iz poštovanja, već i iz želje da dete primi zagovor i primer podvižnika koji je to ime proslavio. Danas, kada duh vremena unosi mnoga nova imena u svakodnevni život, postavlja se pitanje: da li je ime prepreka na putu ka krštenju ili je suština u veri koja to ime nosi?
Lea, Tea, Tara, Tia, Noa, Kevin, Tifani, Ariel, Leonardo i Vanesa samo su neka od popularnih imena koja roditelji daju svojoj deci u srpskim zemljama, a koja nemaju koren u pravoslavnoj tradiciji.
Profimedia
Sveta tajna krštenja i miropomazanja
Ono što je malo poznato jeste da se današnja popularna imena često karakterišu kao „nehrišćanska“ i da se u pojedinim mestima moraju promeniti prilikom krštenja.
Upravo zato može se desiti da ako ste u opštini po rođenju zavedeni pod imenom kog nema u crkvenim knjigama, tada vam na krštenju daju neko ime koje postoji u knjigama i obično predstavlja određenog sveca.
Ako već imate crkveno ime, to jest zavedeni ste u opštini kao u crkvenim knjigama, onda nema potrebe da dobijete drugo ime na krštenju. Međutim treba pomenuti da je ovo pravilo omekšalo s vremenom i u savremenom doba više nije neophodno da ime koje dete nosi bude ime koje je pripadalo nekom svecu. Primer naših čitatelja ide u prilog ovoj tvrdnji.
Naime, kako kažu čitatelji sa kojima smo razgovarali, a čija imena se razlikuju u ličnoj karti i crkvenoj knjizi, imena im nisu ni sličma.
- Adelarda je moje ime, a u crkvenoj knjizi sam upisana kao Sofija.
Slličan primer je i sa Milošem, koji je u crkvi kršten kao Dimitrije, zato što je rođen na Mitrovdan.
Strogoća pri davanju imena popustila
Profimedia Andrey Kekyalyaynen Alamy Al
Krštenje, Ilustracija
Doduše, kada je Srpska pravoslavna crkva u pitanju često se i progleda kroz prste dok, na primer, u Rusiji nije dozvoljeno da se krstite ako ne nosite ime po nekom svecu.
Nenad Stojanović, sveštenik Crkve Svetog Save u južnom delu Kosovske Mitrovice kaže da je najbolje konsultovati se sa sveštenikom pre pre krštenja deteta.
- Sve zavisi od volje sveštenika, ne može se sad dete krstitit sa nekim imenom npr. Musa i tome slično - rekao je kratko za portal religija.rs sveštenik.
- Ne postoji pravilo i sveštenik može da odbije da krsti dete iz ličnih uverenja, pošto ima nepristojnih imena za decu, koja roditelji biraju kao da imenuju pse, a ne bebe. Sveštenik uvek može da predloži roditeljima drugo ime, a na roditeljima je da taj predlog razmotre.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
U hramu Prepodobne Mati Paraskeve u Medincima, vernici su, zajedno sa vladikom Jovanom, doživeli trenutke nade, ljubavi i duhovne obnove, osvežavajući svoju veru kroz svete obrede i krštenje novog člana Božje zajednice.
Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je koliko je vernika prošlo kroz Hram Svetog Save od 20. maja do danas, dok patrijarh Porfirije poručuje da je od brojki važnija vera koju narod pokazuje.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Tokom emotivnog krštenja u jedinici intenzivne nege saturacija male Ane Vitorije porasla je sa 91% na 98%, izazivajući radost i nadu kod njene porodice i lekara.
Muslimanska imena oslanjaju se na Kuran i svako ime nosi svoju simboliku, kao i u drugim religijama gde se imena daju u skladu sa njihovim verovanjima.
U krugu porodice i prijatelja dečaci su ugasili prvu svećicu na torti uz pomoć starijeg brata Konstantina, roditelji su u njihovu čast organizirali veselu proslavu.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.