U Srbiji su danas popularna mnoga imena koja ne zvuče tradicionalno srpski i koja ne postoje u crkvenim knjigama.
Od davnina, u pravoslavnoj tradiciji, ime nije bila samo oznaka, već i pečat duhovnog identiteta, znak blagoslova i veza sa svetima koji pred Gospodom posreduju za nas. Od davnina su hrišćanski narodi birali imena svojih novokrštenih po svetiteljima – ne samo iz poštovanja, već i iz želje da dete primi zagovor i primer podvižnika koji je to ime proslavio. Danas, kada duh vremena unosi mnoga nova imena u svakodnevni život, postavlja se pitanje: da li je ime prepreka na putu ka krštenju ili je suština u veri koja to ime nosi?
Lea, Tea, Tara, Tia, Noa, Kevin, Tifani, Ariel, Leonardo i Vanesa samo su neka od popularnih imena koja roditelji daju svojoj deci u srpskim zemljama, a koja nemaju koren u pravoslavnoj tradiciji.
Profimedia
Sveta tajna krštenja i miropomazanja
Ono što je malo poznato jeste da se današnja popularna imena često karakterišu kao „nehrišćanska“ i da se u pojedinim mestima moraju promeniti prilikom krštenja.
Upravo zato može se desiti da ako ste u opštini po rođenju zavedeni pod imenom kog nema u crkvenim knjigama, tada vam na krštenju daju neko ime koje postoji u knjigama i obično predstavlja određenog sveca.
Ako već imate crkveno ime, to jest zavedeni ste u opštini kao u crkvenim knjigama, onda nema potrebe da dobijete drugo ime na krštenju. Međutim treba pomenuti da je ovo pravilo omekšalo s vremenom i u savremenom doba više nije neophodno da ime koje dete nosi bude ime koje je pripadalo nekom svecu. Primer naših čitatelja ide u prilog ovoj tvrdnji.
Naime, kako kažu čitatelji sa kojima smo razgovarali, a čija imena se razlikuju u ličnoj karti i crkvenoj knjizi, imena im nisu ni sličma.
- Adelarda je moje ime, a u crkvenoj knjizi sam upisana kao Sofija.
Slličan primer je i sa Milošem, koji je u crkvi kršten kao Dimitrije, zato što je rođen na Mitrovdan.
Strogoća pri davanju imena popustila
Profimedia Andrey Kekyalyaynen Alamy Al
Krštenje, Ilustracija
Doduše, kada je Srpska pravoslavna crkva u pitanju često se i progleda kroz prste dok, na primer, u Rusiji nije dozvoljeno da se krstite ako ne nosite ime po nekom svecu.
Nenad Stojanović, sveštenik Crkve Svetog Save u južnom delu Kosovske Mitrovice kaže da je najbolje konsultovati se sa sveštenikom pre pre krštenja deteta.
- Sve zavisi od volje sveštenika, ne može se sad dete krstitit sa nekim imenom npr. Musa i tome slično - rekao je kratko za portal religija.rs sveštenik.
- Ne postoji pravilo i sveštenik može da odbije da krsti dete iz ličnih uverenja, pošto ima nepristojnih imena za decu, koja roditelji biraju kao da imenuju pse, a ne bebe. Sveštenik uvek može da predloži roditeljima drugo ime, a na roditeljima je da taj predlog razmotre.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
U hramu Prepodobne Mati Paraskeve u Medincima, vernici su, zajedno sa vladikom Jovanom, doživeli trenutke nade, ljubavi i duhovne obnove, osvežavajući svoju veru kroz svete obrede i krštenje novog člana Božje zajednice.
Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.
U manastiru gde post ima ukus mira, mati Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci, uz molitvu i blagoslov, postaju trpeza dostojna praznika — donosimo vam recept iz knjige Srpski posni kuvar koji se ne zaboravlja.
Današnji izgled datira iz 1926. godine. Za razliku od pravoslavnih crkava, ovde postoje klupe, ali svi vernici u nekom trenutku mise ustaju i mole se, ponavljajući važne reči, pod prelepim mozaikom Krista Kralja.
Festival crkvenih horova u crkvi Svetog Đorđa pretvorio se u retko duhovno sabranje, gde su molitva i pesma u isti glas progovorile o veri, zajedništvu i svetosti svakodnevnog života.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Muslimanska imena oslanjaju se na Kuran i svako ime nosi svoju simboliku, kao i u drugim religijama gde se imena daju u skladu sa njihovim verovanjima.
U krugu porodice i prijatelja dečaci su ugasili prvu svećicu na torti uz pomoć starijeg brata Konstantina, roditelji su u njihovu čast organizirali veselu proslavu.
Pored odabira odeće za bebu i kume ili kuma, podjednako je važno i biranje imena za dete, što bi trebalo biti pažljivo promišljeno, uzimajući u obzir tradiciju i značaj imena, kako bi bilo u skladu sa hrišćanskim vrednostima i istorijom.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
Ovaj 56-godišnji glumac, koji je pet godina studirao kako bi postao sveštenik, kaže da to teološko obrazovanje nije bilo uzalud, jer mu je pomoglo da postane bolji glumac.
Današnji izgled datira iz 1926. godine. Za razliku od pravoslavnih crkava, ovde postoje klupe, ali svi vernici u nekom trenutku mise ustaju i mole se, ponavljajući važne reči, pod prelepim mozaikom Krista Kralja.
Ovaj 56-godišnji glumac, koji je pet godina studirao kako bi postao sveštenik, kaže da to teološko obrazovanje nije bilo uzalud, jer mu je pomoglo da postane bolji glumac.
Objašnjava da iako, naizgled, deluje kao da je sagorevanje nešto što je potencijalno zlo, ipak ima jedan delotvoran momenat, nakon kog se telo može oporaviti.
Arhiepiskop vršački i mitropolit banatski ove godine slavi pedeset godina od monaškog postriga i četiri decenije episkopske službe, a iza njega je put kroz ratove, izgnanstva, bogoslovije i hiljade duša koje mu duguju duhovno preobraženje.