U Srbiji su danas popularna mnoga imena koja ne zvuče tradicionalno srpski i koja ne postoje u crkvenim knjigama.
Od davnina, u pravoslavnoj tradiciji, ime nije bila samo oznaka, već i pečat duhovnog identiteta, znak blagoslova i veza sa svetima koji pred Gospodom posreduju za nas. Od davnina su hrišćanski narodi birali imena svojih novokrštenih po svetiteljima – ne samo iz poštovanja, već i iz želje da dete primi zagovor i primer podvižnika koji je to ime proslavio. Danas, kada duh vremena unosi mnoga nova imena u svakodnevni život, postavlja se pitanje: da li je ime prepreka na putu ka krštenju ili je suština u veri koja to ime nosi?
Lea, Tea, Tara, Tia, Noa, Kevin, Tifani, Ariel, Leonardo i Vanesa samo su neka od popularnih imena koja roditelji daju svojoj deci u srpskim zemljama, a koja nemaju koren u pravoslavnoj tradiciji.
Profimedia
Sveta tajna krštenja i miropomazanja
Ono što je malo poznato jeste da se današnja popularna imena često karakterišu kao „nehrišćanska“ i da se u pojedinim mestima moraju promeniti prilikom krštenja.
Upravo zato može se desiti da ako ste u opštini po rođenju zavedeni pod imenom kog nema u crkvenim knjigama, tada vam na krštenju daju neko ime koje postoji u knjigama i obično predstavlja određenog sveca.
Ako već imate crkveno ime, to jest zavedeni ste u opštini kao u crkvenim knjigama, onda nema potrebe da dobijete drugo ime na krštenju. Međutim treba pomenuti da je ovo pravilo omekšalo s vremenom i u savremenom doba više nije neophodno da ime koje dete nosi bude ime koje je pripadalo nekom svecu. Primer naših čitatelja ide u prilog ovoj tvrdnji.
Naime, kako kažu čitatelji sa kojima smo razgovarali, a čija imena se razlikuju u ličnoj karti i crkvenoj knjizi, imena im nisu ni sličma.
- Adelarda je moje ime, a u crkvenoj knjizi sam upisana kao Sofija.
Slličan primer je i sa Milošem, koji je u crkvi kršten kao Dimitrije, zato što je rođen na Mitrovdan.
Strogoća pri davanju imena popustila
Profimedia Andrey Kekyalyaynen Alamy Al
Krštenje, Ilustracija
Doduše, kada je Srpska pravoslavna crkva u pitanju često se i progleda kroz prste dok, na primer, u Rusiji nije dozvoljeno da se krstite ako ne nosite ime po nekom svecu.
Nenad Stojanović, sveštenik Crkve Svetog Save u južnom delu Kosovske Mitrovice kaže da je najbolje konsultovati se sa sveštenikom pre pre krštenja deteta.
- Sve zavisi od volje sveštenika, ne može se sad dete krstitit sa nekim imenom npr. Musa i tome slično - rekao je kratko za portal religija.rs sveštenik.
- Ne postoji pravilo i sveštenik može da odbije da krsti dete iz ličnih uverenja, pošto ima nepristojnih imena za decu, koja roditelji biraju kao da imenuju pse, a ne bebe. Sveštenik uvek može da predloži roditeljima drugo ime, a na roditeljima je da taj predlog razmotre.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
U hramu Prepodobne Mati Paraskeve u Medincima, vernici su, zajedno sa vladikom Jovanom, doživeli trenutke nade, ljubavi i duhovne obnove, osvežavajući svoju veru kroz svete obrede i krštenje novog člana Božje zajednice.
Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.
U vreme Julijana Odstupnika, dva zavađena čoveka na ulici uzela su njega za sudiju. On dosudi pravdu pravome, zbog čega se ovaj drugi naljutio, pa je otišao kod cara i optužio Evsignija kao hrišćanina.
Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Hram Vaskrsenja Hristovog u Priboju ispunio se molitvom i sabranošću, dok deca i odrasli pristupaju Svetoj tajni pričešća, a mitropolit podseća na snagu proštaja, međusobne podrške i Božanskih darova.
U prepunom hramu Svetog arhangela Mihaila, patrijarh srpski je tumačio Jevanđelje po Mateju, naglašavajući večnu snagu Hristove reči, značaj vere u životu i postom i molitvom pobedu nad demonskim silama.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Muslimanska imena oslanjaju se na Kuran i svako ime nosi svoju simboliku, kao i u drugim religijama gde se imena daju u skladu sa njihovim verovanjima.
U krugu porodice i prijatelja dečaci su ugasili prvu svećicu na torti uz pomoć starijeg brata Konstantina, roditelji su u njihovu čast organizirali veselu proslavu.
Pored odabira odeće za bebu i kume ili kuma, podjednako je važno i biranje imena za dete, što bi trebalo biti pažljivo promišljeno, uzimajući u obzir tradiciju i značaj imena, kako bi bilo u skladu sa hrišćanskim vrednostima i istorijom.
Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Od himni Hristovim praznicima do pesama o čudotvornim ikonama – novi album mitropolita zvorničko-tuzlanskog stiže svakog petka na YouTube i streaming platforme, donoseći duhovnu pobedu u srca slušalaca.
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Od Davidovih psalama do pop i rok hitova savremenog doba, od manastirskih fresaka do filmskih ostvarenja – umetnost kroz vekove nastoji da nam prenese Božiju reč.