SVETLOST OBASJALA SVETINJU NA OBALI MORAVE: Veličanstveno sabranje u ljubostinjskom metohu Svete Petke
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
U Sabornom hramu Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski Isihije služio je svetu Liturgiju prve nedelje Velikog posta, govoreći o pobedi Pravoslavlja, značaju ikona i iskušenjima savremenog sveta.
Prva nedelja Velikog posta, u kojoj Crkva proslavlja pobedu pravoslavlja nad ikonoboračkom jeresi, sabrala je u Sabornom hramu Vaskrsenja Hristovog u Valjevu veliki broj vernika. U tom svetom sabranju, svetu Liturgiju služio je episkop valjevski Isihije, uz sasluženje sveštenoslužitelja i pojanje horova „Hadži Ruvim“ i „Emanuil“, kao i pevnice hrama Vaskrsenja.
Tumačeći jevanđeljsku priču o susretu Hrista sa Filipom i Natanailom, episkop Isihije je istakao da Gospod svakome prilazi na jedinstven način, pozivajući ga na spasenje i poznanje istine. Ovaj susret, prožet božanskom tajnom, podseća nas da smo svi pozvani da poverujemo u Hrista i pođemo za Njim. U tom kontekstu, vladika je naglasio važnost ikona kao autentičnog ispovedanja vere:
- Ikone nisu obično ljudsko slikanje, već se one rade po kanonima koji su se razvili u Crkvi. One su način na koji se ljudskim rukama i srcem, kroz materijalnu formu, izobražavaju sveti. Ikone i likovi na njima su mnogo stvarniji nego na drugim slikama. Znamo da je ljudima nemoguće Boga videti, ali blagodat Božja, Božanske energije – nestvorene, koje isijavaju iz prirode Božje, čovek može da doživi, i ako je u Crkvi, da ih razume svojim bićem. Zato slikamo ikone, na daskama i na sasudima, ispovedajući božanstvo Hristove ličnosti i Njegovu čovečansku prirodu - podvukao je episkop Isihije.
Nakon svete liturgije, načinjen je ophod oko hrama Vaskrsenja, a potom je pročitan Sinodik pravoslavlja, svečani spis u kome Crkva ispoveda svoju veru i osuđuje jeresi koje su je kroz istoriju ugrožavale.
U besedi nakon liturgije, episkop Isihije je podsetio vernike da pravoslavna vera nije samo skup učenja, već živo predanje koje se mora čuvati i negovati:
- Crkva nas uči da ne smemo da odstupimo od pravoslavnog učenja i podvig posta mora da bude usaglašen sa pravoslavnim učenjem. Mora da bude saglasan sa onim što nas uči Crkva. Ako smatramo da imamo pravo da kritikujemo i Crkvi namećemo tumačenja o postu i njegovoj praksi, odstupamo od prave vere i postajemo suprotnost Crkvi. Neka nas Bog sačuva lažnih učenja i učvrsti u pravoj veri! - naglasio je episkop Isihije, ukazujući na opasnosti modernih zabluda koje odvraćaju ljude od pravoslavnog predanja.
Na kraju besede, vladika Isihije je sabranima čestitao praznik i podvig posta, podsećajući da niko ne posti kao pojedinac, već svi postimo u zajednici Crkve, kao jedno telo Hristovo. Tako se i pobeda pravoslavlja slavi ne samo kao istorijska činjenica, već kao večna pobeda istine nad laži, svetlosti nad tamom, Boga nad svim iskušenjima ovoga sveta.
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
Na liturgiji u hramu Svete Trojice episkopi šabački i moravički govorili su o značaju bogosluženja, snazi molitve i predstojećem Velikom postu kao duhovnom štitu u izazovnim vremenima.
Tokom arhijerejske liturgije u hramu Svetog Save na Vračaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve rukopoložio je đakona Sinišu Glišića u čin prezvitera i pozvao verni narod da kroz ljubav i veru svedoči Hristovo prisustvo, naglašavajući da je mir – ime Hristovo.
Kad stoje jedno pored drugog Jevanđelje i krst ili Jevanđelje i ikona, najpre se celiva, uz navedene male poklone, Jevanđelje, onda krst pa ikona
U Nedelju praštanja, episkop valjevski pozvao je vernike na duboko samoproučavanje, odricanje i duhovnu obnovu kroz Veliki post, ističući važnost svakodnevnog truda na duhovnom uspinjanju.
Uz blagoslov vladike Ishiija, u Valjevu je pokrenuta tradicionalna akcija prikupljanja paketića za mališane iz socijalno ugroženih porodica i one narušenog zdravlja.
Na Petrovdan, episkop valjevski služio je liturgiju povodom slave crkve u selu Stave nadomak Valjeva, a posle blagosiljanja slavskih darova održao je nadahnutu besedu.
Delo akademika Svetislava Božića „Metohijska pojanja“ izvedeno je pred vrhom Srpske pravoslavne crkve i elitom srpske muzičke scene – pesma pretočena u ton, svetinje u notu, a bol u molitvu.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije služio je svetu Liturgiju u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru, svetinji podignutoj na ruševinama evangelističke crkve, koja danas okuplja srpsku dijasporu i čuva pravoslavni identitet daleko od domovine.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
U prisustvu gradonačelnika i vernog naroda, praznik je obeležen liturgijom, slavskim kolačem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja istaknutom pripadniku Vojske Srbije za izuzetnu saradnju Crkve i vojske.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Umesto izraza "igre na sreću“, kakvim su ovaj način zarade želeli da predstave ljudima, sveštenik insistira da ga nazivamo pravim imenom.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.