SVETLOST OBASJALA SVETINJU NA OBALI MORAVE: Veličanstveno sabranje u ljubostinjskom metohu Svete Petke
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
U Sabornom hramu Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski Isihije služio je svetu Liturgiju prve nedelje Velikog posta, govoreći o pobedi Pravoslavlja, značaju ikona i iskušenjima savremenog sveta.
Prva nedelja Velikog posta, u kojoj Crkva proslavlja pobedu pravoslavlja nad ikonoboračkom jeresi, sabrala je u Sabornom hramu Vaskrsenja Hristovog u Valjevu veliki broj vernika. U tom svetom sabranju, svetu Liturgiju služio je episkop valjevski Isihije, uz sasluženje sveštenoslužitelja i pojanje horova „Hadži Ruvim“ i „Emanuil“, kao i pevnice hrama Vaskrsenja.
Tumačeći jevanđeljsku priču o susretu Hrista sa Filipom i Natanailom, episkop Isihije je istakao da Gospod svakome prilazi na jedinstven način, pozivajući ga na spasenje i poznanje istine. Ovaj susret, prožet božanskom tajnom, podseća nas da smo svi pozvani da poverujemo u Hrista i pođemo za Njim. U tom kontekstu, vladika je naglasio važnost ikona kao autentičnog ispovedanja vere:
- Ikone nisu obično ljudsko slikanje, već se one rade po kanonima koji su se razvili u Crkvi. One su način na koji se ljudskim rukama i srcem, kroz materijalnu formu, izobražavaju sveti. Ikone i likovi na njima su mnogo stvarniji nego na drugim slikama. Znamo da je ljudima nemoguće Boga videti, ali blagodat Božja, Božanske energije – nestvorene, koje isijavaju iz prirode Božje, čovek može da doživi, i ako je u Crkvi, da ih razume svojim bićem. Zato slikamo ikone, na daskama i na sasudima, ispovedajući božanstvo Hristove ličnosti i Njegovu čovečansku prirodu - podvukao je episkop Isihije.
Nakon svete liturgije, načinjen je ophod oko hrama Vaskrsenja, a potom je pročitan Sinodik pravoslavlja, svečani spis u kome Crkva ispoveda svoju veru i osuđuje jeresi koje su je kroz istoriju ugrožavale.
U besedi nakon liturgije, episkop Isihije je podsetio vernike da pravoslavna vera nije samo skup učenja, već živo predanje koje se mora čuvati i negovati:
- Crkva nas uči da ne smemo da odstupimo od pravoslavnog učenja i podvig posta mora da bude usaglašen sa pravoslavnim učenjem. Mora da bude saglasan sa onim što nas uči Crkva. Ako smatramo da imamo pravo da kritikujemo i Crkvi namećemo tumačenja o postu i njegovoj praksi, odstupamo od prave vere i postajemo suprotnost Crkvi. Neka nas Bog sačuva lažnih učenja i učvrsti u pravoj veri! - naglasio je episkop Isihije, ukazujući na opasnosti modernih zabluda koje odvraćaju ljude od pravoslavnog predanja.
Na kraju besede, vladika Isihije je sabranima čestitao praznik i podvig posta, podsećajući da niko ne posti kao pojedinac, već svi postimo u zajednici Crkve, kao jedno telo Hristovo. Tako se i pobeda pravoslavlja slavi ne samo kao istorijska činjenica, već kao večna pobeda istine nad laži, svetlosti nad tamom, Boga nad svim iskušenjima ovoga sveta.
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
Na liturgiji u hramu Svete Trojice episkopi šabački i moravički govorili su o značaju bogosluženja, snazi molitve i predstojećem Velikom postu kao duhovnom štitu u izazovnim vremenima.
Tokom arhijerejske liturgije u hramu Svetog Save na Vračaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve rukopoložio je đakona Sinišu Glišića u čin prezvitera i pozvao verni narod da kroz ljubav i veru svedoči Hristovo prisustvo, naglašavajući da je mir – ime Hristovo.
Kad stoje jedno pored drugog Jevanđelje i krst ili Jevanđelje i ikona, najpre se celiva, uz navedene male poklone, Jevanđelje, onda krst pa ikona
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio liturgiju u hramu Nerukotvorenog Obraza Gospodnjeg i pozvao vernike da u svakom čoveku prepoznaju lik Božji.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
U vremenu kada mnogi žeđ gase prolaznim stvarima, poglavar Srpske pravoslavne crkve poziva: ostavimo krčage i dođimo na izvor večnosti.
Na praznik Ulaska Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista u Jerusalim, dok su se iz naroda čuli poklici „Osana Sinu Davidovu“, poglavar Srpske pravoslavne crkve u nadahnutoj besedi poručio je da samo Hristos donosi odgovor na najdublje čežnje i strahove čoveka – i nudi večni život tamo gde sve drugo staje.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Krstovdan u manastiru Blagoveštenje kablarsko biće održana svečanost 11. drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla", uz izložbu ručno izrađenih krstova i dodelu nagrada učesnicima.
Krsna slava Hrama Rođenja Presvete Bogorodice proslavljena je liturgijom, molitvom i slavskom trpezom, a mitropolit dabrobosanski u besedi je govorio o milosti Božjoj i značaju Presvete Bogorodice u istoriji spasenja ljudskog roda.
Praznik je počeo liturgijom u manastiru i besedom sveštenika Jovana Cvetkovića o veri i istrajnosti svetih Joakima i Ane, a potom je ulicama grada prošla svečana litija.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Oštra pouka ave Justina Popovića ne ostavlja prostor za opravdanja, već svakoga suočava sa pitanjem kako svojim postupcima služi Bogu.
Nakon što je, nagovorena od vračare, učinila preljubu, Teodora je napustila dotadašnji život i muža i odlučila da se potpuno posveti pokajanju.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.