SVETLOST OBASJALA SVETINJU NA OBALI MORAVE: Veličanstveno sabranje u ljubostinjskom metohu Svete Petke
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
U Sabornom hramu Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski Isihije služio je svetu Liturgiju prve nedelje Velikog posta, govoreći o pobedi Pravoslavlja, značaju ikona i iskušenjima savremenog sveta.
Prva nedelja Velikog posta, u kojoj Crkva proslavlja pobedu pravoslavlja nad ikonoboračkom jeresi, sabrala je u Sabornom hramu Vaskrsenja Hristovog u Valjevu veliki broj vernika. U tom svetom sabranju, svetu Liturgiju služio je episkop valjevski Isihije, uz sasluženje sveštenoslužitelja i pojanje horova „Hadži Ruvim“ i „Emanuil“, kao i pevnice hrama Vaskrsenja.
Tumačeći jevanđeljsku priču o susretu Hrista sa Filipom i Natanailom, episkop Isihije je istakao da Gospod svakome prilazi na jedinstven način, pozivajući ga na spasenje i poznanje istine. Ovaj susret, prožet božanskom tajnom, podseća nas da smo svi pozvani da poverujemo u Hrista i pođemo za Njim. U tom kontekstu, vladika je naglasio važnost ikona kao autentičnog ispovedanja vere:
- Ikone nisu obično ljudsko slikanje, već se one rade po kanonima koji su se razvili u Crkvi. One su način na koji se ljudskim rukama i srcem, kroz materijalnu formu, izobražavaju sveti. Ikone i likovi na njima su mnogo stvarniji nego na drugim slikama. Znamo da je ljudima nemoguće Boga videti, ali blagodat Božja, Božanske energije – nestvorene, koje isijavaju iz prirode Božje, čovek može da doživi, i ako je u Crkvi, da ih razume svojim bićem. Zato slikamo ikone, na daskama i na sasudima, ispovedajući božanstvo Hristove ličnosti i Njegovu čovečansku prirodu - podvukao je episkop Isihije.
Nakon svete liturgije, načinjen je ophod oko hrama Vaskrsenja, a potom je pročitan Sinodik pravoslavlja, svečani spis u kome Crkva ispoveda svoju veru i osuđuje jeresi koje su je kroz istoriju ugrožavale.
U besedi nakon liturgije, episkop Isihije je podsetio vernike da pravoslavna vera nije samo skup učenja, već živo predanje koje se mora čuvati i negovati:
- Crkva nas uči da ne smemo da odstupimo od pravoslavnog učenja i podvig posta mora da bude usaglašen sa pravoslavnim učenjem. Mora da bude saglasan sa onim što nas uči Crkva. Ako smatramo da imamo pravo da kritikujemo i Crkvi namećemo tumačenja o postu i njegovoj praksi, odstupamo od prave vere i postajemo suprotnost Crkvi. Neka nas Bog sačuva lažnih učenja i učvrsti u pravoj veri! - naglasio je episkop Isihije, ukazujući na opasnosti modernih zabluda koje odvraćaju ljude od pravoslavnog predanja.
Na kraju besede, vladika Isihije je sabranima čestitao praznik i podvig posta, podsećajući da niko ne posti kao pojedinac, već svi postimo u zajednici Crkve, kao jedno telo Hristovo. Tako se i pobeda pravoslavlja slavi ne samo kao istorijska činjenica, već kao večna pobeda istine nad laži, svetlosti nad tamom, Boga nad svim iskušenjima ovoga sveta.
Verni narod sabrao se na liturgiji koju je služio vladika David, posle čega je usledila trpeza ljubavi, a potom i obilazak manastirske ekonomije.
Na liturgiji u hramu Svete Trojice episkopi šabački i moravički govorili su o značaju bogosluženja, snazi molitve i predstojećem Velikom postu kao duhovnom štitu u izazovnim vremenima.
Tokom arhijerejske liturgije u hramu Svetog Save na Vračaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve rukopoložio je đakona Sinišu Glišića u čin prezvitera i pozvao verni narod da kroz ljubav i veru svedoči Hristovo prisustvo, naglašavajući da je mir – ime Hristovo.
Kad stoje jedno pored drugog Jevanđelje i krst ili Jevanđelje i ikona, najpre se celiva, uz navedene male poklone, Jevanđelje, onda krst pa ikona
U Nedelju praštanja, episkop valjevski pozvao je vernike na duboko samoproučavanje, odricanje i duhovnu obnovu kroz Veliki post, ističući važnost svakodnevnog truda na duhovnom uspinjanju.
Uz blagoslov vladike Ishiija, u Valjevu je pokrenuta tradicionalna akcija prikupljanja paketića za mališane iz socijalno ugroženih porodica i one narušenog zdravlja.
Na Petrovdan, episkop valjevski služio je liturgiju povodom slave crkve u selu Stave nadomak Valjeva, a posle blagosiljanja slavskih darova održao je nadahnutu besedu.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Na veliki pravoslavni praznik, u hramu Svetog kneza Lazara, Britanci su posle dugog duhovnog puta primili krštenje i prvi put se pričestili.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.