„PRAŠTAJTE!": Odjeknula poruka patrijarha Porfirija iz hrama Svetog Save
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
Tokom arhijerejske liturgije u hramu Svetog Save na Vračaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve rukopoložio je đakona Sinišu Glišića u čin prezvitera i pozvao verni narod da kroz ljubav i veru svedoči Hristovo prisustvo, naglašavajući da je mir – ime Hristovo.
U duhovnom ozračju prve nedelje Velikog posta, Nedelje pravoslavlja, hram Svetog Save na Vračaru bio je ispunjen molitvom i duhovnim uzdizanjem, dok je Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije predvodio svetu Liturgiju, ujedno rukopoloživši đakona Sinišu Glišića u čin prezvitera. Uz Patrijarha su sasluživali Preosvećeni episkopi jenopoljski Nikon i moravički Tihon, kao i brojni sveštenoslužitelji Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
U nadahnutoj besedi, Patrijarh Porfirije podsetio je okupljeni verni narod na suštinsku poruku ovog svetog dana – svedočanstvo istine pravoslavne vere i poziv da živimo po Jevanđelju Hristovom. Govoreći o značaju poštovanja ikona, istakao je da kroz njih ne obožavamo materijalnu predstavu, već uznosimo srca ka Gospodu, Njegovim svetiteljima i Presvetoj Bogorodici, potvrđujući time veru u ovaploćenje Sina Božjeg.
„Na današnji dan Pravoslavna Crkva je potvrdila da mi, pravoslavni hrišćani, možemo slikati lik Hristov na ikonama i da se tim ikonama možemo klanjati. Ne pravimo od njih idole i božanstva, nego, klanjajući se pred ikonama i celivajući ih, zapravo uznosimo sebe u visine duhovne i celivamo samog Gospoda i svetitelje Njegove – Presvetu Bogorodicu, apostole, učenike, ispovednike, učitelje i oce Crkve,” poručio je Patrijarh.
Govoreći o istinskoj veri, Patrijarh je podsetio na reči apostola Filipa upućene Natanailu: „Dođi i vidi.” Pozvao je vernike da kroz veru i ljubav svedoče prisustvo Hristovo među ljudima, jer samo onaj koji je u miru sa Bogom može donositi mir bližnjima.
„Šta je Jevanđelje Hristovo? Najpre, ono se ogleda u najvećoj i najvažnijoj zapovesti Hristovoj: Ljubi Gospoda Boga svog čitavim svojim bićem i bližnjeg svog kao samog sebe. To dvoje je nerazdvojivo i nerazdeljivo. Nije moguće voleti Boga ako ne voliš bližnjeg. Do te mere nas Gospod poziva na ljubav kad kaže: Volite čak i neprijatelje svoje. Zamislite koliko je to ozbiljna reč, a naročito danas. Jer su mnogi nemiri u nama, među nama i između nas, mnoge podele i sukobi, mržnja. A Gospod kaže: Ljubite čak i neprijatelje svoje,” naglasio je patrijarh Porfirije.
Zaključujući svoju besedu, Patrijarh je uputio snažan apel na očuvanje mira, podsećajući da svaka Liturgija započinje i završava molitvom za mir, jer je mir – ime Hristovo.
„Ako hoćemo da se zovemo decom Svetoga Save, ako hoćemo da zaista budemo pravoslavni hrišćani, borimo se za mir! Svaka Liturgija počinje molitvom za mir. Bezbroj puta u toku Liturgije izgovaramo reč mir, molimo se za mir i završavamo Liturgiju rečima: Iziđimo u miru. Zašto? Ne zato što je to tek jedna od vrednosti – humanističkih, demokratskih, socijalnih – nego zato što je mir ime Hristovo. Zato kada kažemo: Mir svima, mi kažemo: Budi u miru sa Hristom,” poručio je Patrijarh srpski Porfirije.
U atmosferi molitvene sabornosti, poruke ljubavi i vere, hram Svetog Save još jednom je postao duhovni stub pravoslavnog naroda, pozivajući svakog vernika da svedoči istinu Hristovu svojim životom i delima.
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima. Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje. Trećeg dana Vaskršnjeg posta, u hramu Svetog Save u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu poruku o pokajanju, smirenju i istinskom putu ka Bogu – borbi sa sobom, a ne sa drugima. Ukrajinski verni narod, poput hrišćana iz prvih vekova, pronalaze snagu u podrumima i sklonistima, čuvajući veru u danima progona.


„PRAŠTAJTE!": Odjeknula poruka patrijarha Porfirija iz hrama Svetog Save
IZ HRAMA SVETOG SAVE PATRIJARH PORUČIO: "Da nikada ne bude mržnje i nasilja među nama!"
„NAJVEĆA BORBA VODI SE U SRCU ČOVEKA!”: Poruka patrijarha Porfirija o snazi vere u vremenu iskušenja
KROZ NEPRAVDU DO SVETLOSTI: Vernici u Ukrajini se mole u katakombama, kao u srednjem veku
U prepunom zemunskom hramu posvećenom Bogorodici, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je svetu liturgiju i u nadahnutoj besedi govorio o snazi pravoslavne vere, njenoj ulozi u životu pojedinca i naroda, te rukopoložio novog sveštenika pred sabornim narodom.
U dugačkom redu, strpljivo i sa molitvom na usnama, žitelji prestolnice, ali i bogoljubive duše iz svih srpskih krajeva.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
Jedini sačuvani deo svetih moštiju prvog srpskog arhiepiskopa, netruležna ruka Svetog Save, ostaje u Hramu Svetog Save do 8. juna 2025.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Na veliki pravoslavni praznik, u hramu Svetog kneza Lazara, Britanci su posle dugog duhovnog puta primili krštenje i prvi put se pričestili.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.