„PRAŠTAJTE!": Odjeknula poruka patrijarha Porfirija iz hrama Svetog Save
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima.
Tokom arhijerejske liturgije u hramu Svetog Save na Vračaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve rukopoložio je đakona Sinišu Glišića u čin prezvitera i pozvao verni narod da kroz ljubav i veru svedoči Hristovo prisustvo, naglašavajući da je mir – ime Hristovo.
U duhovnom ozračju prve nedelje Velikog posta, Nedelje pravoslavlja, hram Svetog Save na Vračaru bio je ispunjen molitvom i duhovnim uzdizanjem, dok je Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije predvodio svetu Liturgiju, ujedno rukopoloživši đakona Sinišu Glišića u čin prezvitera. Uz Patrijarha su sasluživali Preosvećeni episkopi jenopoljski Nikon i moravički Tihon, kao i brojni sveštenoslužitelji Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
U nadahnutoj besedi, Patrijarh Porfirije podsetio je okupljeni verni narod na suštinsku poruku ovog svetog dana – svedočanstvo istine pravoslavne vere i poziv da živimo po Jevanđelju Hristovom. Govoreći o značaju poštovanja ikona, istakao je da kroz njih ne obožavamo materijalnu predstavu, već uznosimo srca ka Gospodu, Njegovim svetiteljima i Presvetoj Bogorodici, potvrđujući time veru u ovaploćenje Sina Božjeg.
„Na današnji dan Pravoslavna Crkva je potvrdila da mi, pravoslavni hrišćani, možemo slikati lik Hristov na ikonama i da se tim ikonama možemo klanjati. Ne pravimo od njih idole i božanstva, nego, klanjajući se pred ikonama i celivajući ih, zapravo uznosimo sebe u visine duhovne i celivamo samog Gospoda i svetitelje Njegove – Presvetu Bogorodicu, apostole, učenike, ispovednike, učitelje i oce Crkve,” poručio je Patrijarh.
Govoreći o istinskoj veri, Patrijarh je podsetio na reči apostola Filipa upućene Natanailu: „Dođi i vidi.” Pozvao je vernike da kroz veru i ljubav svedoče prisustvo Hristovo među ljudima, jer samo onaj koji je u miru sa Bogom može donositi mir bližnjima.
„Šta je Jevanđelje Hristovo? Najpre, ono se ogleda u najvećoj i najvažnijoj zapovesti Hristovoj: Ljubi Gospoda Boga svog čitavim svojim bićem i bližnjeg svog kao samog sebe. To dvoje je nerazdvojivo i nerazdeljivo. Nije moguće voleti Boga ako ne voliš bližnjeg. Do te mere nas Gospod poziva na ljubav kad kaže: Volite čak i neprijatelje svoje. Zamislite koliko je to ozbiljna reč, a naročito danas. Jer su mnogi nemiri u nama, među nama i između nas, mnoge podele i sukobi, mržnja. A Gospod kaže: Ljubite čak i neprijatelje svoje,” naglasio je patrijarh Porfirije.
Zaključujući svoju besedu, Patrijarh je uputio snažan apel na očuvanje mira, podsećajući da svaka Liturgija započinje i završava molitvom za mir, jer je mir – ime Hristovo.
„Ako hoćemo da se zovemo decom Svetoga Save, ako hoćemo da zaista budemo pravoslavni hrišćani, borimo se za mir! Svaka Liturgija počinje molitvom za mir. Bezbroj puta u toku Liturgije izgovaramo reč mir, molimo se za mir i završavamo Liturgiju rečima: Iziđimo u miru. Zašto? Ne zato što je to tek jedna od vrednosti – humanističkih, demokratskih, socijalnih – nego zato što je mir ime Hristovo. Zato kada kažemo: Mir svima, mi kažemo: Budi u miru sa Hristom,” poručio je Patrijarh srpski Porfirije.
U atmosferi molitvene sabornosti, poruke ljubavi i vere, hram Svetog Save još jednom je postao duhovni stub pravoslavnog naroda, pozivajući svakog vernika da svedoči istinu Hristovu svojim životom i delima.
Uoči Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao vernike na unutrašnje pomirenje i duhovnu obnovu, govoreći o istinskom značaju posta i ljubavi prema bližnjima. Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje. Trećeg dana Vaskršnjeg posta, u hramu Svetog Save u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu poruku o pokajanju, smirenju i istinskom putu ka Bogu – borbi sa sobom, a ne sa drugima. Ukrajinski verni narod, poput hrišćana iz prvih vekova, pronalaze snagu u podrumima i sklonistima, čuvajući veru u danima progona.
„PRAŠTAJTE!": Odjeknula poruka patrijarha Porfirija iz hrama Svetog Save
IZ HRAMA SVETOG SAVE PATRIJARH PORUČIO: "Da nikada ne bude mržnje i nasilja među nama!"
„NAJVEĆA BORBA VODI SE U SRCU ČOVEKA!”: Poruka patrijarha Porfirija o snazi vere u vremenu iskušenja
KROZ NEPRAVDU DO SVETLOSTI: Vernici u Ukrajini se mole u katakombama, kao u srednjem veku
U dugačkom redu, strpljivo i sa molitvom na usnama, žitelji prestolnice, ali i bogoljubive duše iz svih srpskih krajeva.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
Jedini sačuvani deo svetih moštiju prvog srpskog arhiepiskopa, netruležna ruka Svetog Save, ostaje u Hramu Svetog Save do 8. juna 2025.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Delo akademika Svetislava Božića „Metohijska pojanja“ izvedeno je pred vrhom Srpske pravoslavne crkve i elitom srpske muzičke scene – pesma pretočena u ton, svetinje u notu, a bol u molitvu.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije služio je svetu Liturgiju u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru, svetinji podignutoj na ruševinama evangelističke crkve, koja danas okuplja srpsku dijasporu i čuva pravoslavni identitet daleko od domovine.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
U prisustvu gradonačelnika i vernog naroda, praznik je obeležen liturgijom, slavskim kolačem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja istaknutom pripadniku Vojske Srbije za izuzetnu saradnju Crkve i vojske.
Nije to jedini put da je crkva odolela nepogodama. Novo čudo dešava se 1979. godine kada Crnu Goru pogađa razorni zemljotres.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Umesto izraza "igre na sreću“, kakvim su ovaj način zarade želeli da predstave ljudima, sveštenik insistira da ga nazivamo pravim imenom.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.