Otac Saša je u nekoliko rečenica, kratko i precizno objasnio koji je to najbolji period za krštenje deteta, navodeći prednosti toga.
Kršenje deteta je izuzetan trenutak u životu roditelja i bebe, ako u ovom slučaju pričamo o krštenju bebe.
Sveta tajna krštenja je svakako važan proces za priključenje Crkvi, čak i kada se njoj pristupi u kasnijim godinama, iz različitih razloga.
DA LI STE KRŠTENI?
Anketa
Sveštenik Saša Petrović je u nekoliko rečenica, kratko i precizno objasnio koji je to najbolji period za krštenje deteta, navodeći prednosti toga.
- Najbolje vreme za krštenje deteta je nakon 40. dana po rođenju. U osmom danu po rođenju, sveštenik dolazi u dom i osvećuje svetu vodicu. Tada sveštenik znamenuje dete - daje mu ime , koje žele roditelji - započinje otac Saša i nastavlja:
- To ime se nosi do krštenja, a može se na samom krštenju i promeniti. Sveta vodica koju sveštenik osveti koristi se za umivanje deteta posle kupanja, kao duhovna zaštita od zlih sila.
Objašnjava i da je period - dok beba nije krštena, vreme kada u svoj dom ne treba zvati puno ljudi, osim onih najbližih. Jer ćemo na taj način bebu sačuvati od potencijalne duhovne opasnosti, koja se nad njom može nadviti zbog različitih motiva.
- Roditelji treba pojačano da čuvaju svoje dete i oprezom, naročito dok nije kršteno. Ne treba dozvoljavati česte posete, osim najbližih srodnika - poput babe i dede. Posebno je važno da nekrštene osobe ne dolaze u bliski kontakt s detetom, jer mogu, nesvesno, doneti duhovnu štetu.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Ukoliko verujete u njihovu moć, bitno je da znate šta oni predstavljaju i kako Crkva gleda na to, a onda možete doneti odluku da li su za vas i vaš dom ili ipak ne.
Ljudi se svakodnevno zaklinju u najmilije – roditelje, decu, pa čak i Boga – nesvesni da time krše Božiju zapovest i otvaraju vrata duhovnoj opasnosti. Pravoslavni sveštenik otkriva zašto takve rečenice nisu ni naivne ni bezazlene.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela.
Kao mudar i duhovan čovek, Sveti Danilo je imao i politički uticaj, a naročito ga je poštovao car Lav koji je naredio da se napravi krov na stubu na kome je obitavao, kako bi ga spasao od smrzavanja.
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Uspešna žena u inostranstvu, unapređenje u karijeri, neplanirana trudnoća – i odluka koja je već bila doneta. Sve do trenutka kada se, doslovno, dogodio Božiji dodir. Dirljiva priča o veri, savesti i čudu koje menja čoveka iz korena.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Dok se srednjovekovni junaci svojataju, život ćerke i unuka Đurađa Kastriotića svedoči o pravoslavnoj veri, srpskoj despotskoj lozi i svetosti koja ne pristaje na savremene interpretacije.