OVO NIKAKO NE RADITE PRE NEGO ŠTO KRSTITE DETE: Sveštenik upozorava - može biti opasno po bebu
Otac Saša je u nekoliko rečenica, kratko i precizno objasnio koji je to najbolji period za krštenje deteta, navodeći prednosti toga.
Siročad su pronašla napuštenu bebu pored kontejnera ispred sirotišta koje vode sestre. Beba je plakala, bila je prljava i prekrivena ujedom mrava.
Sveštenik Koi Tran, vojni kapelan u Ratnom vazduhoplovstvu Sjedinjenih Američkih Država, boravio je u poseti sestrama Misionarkama Hristove ljubavi u Sajgonu, Vijetnam, kada se dogodilo nešto neočekivano.
Siročad su pronašla napuštenu bebu pored kontejnera ispred sirotišta koje vode sestre. Beba je plakala, bila je prljava i prekrivena ujedom mrava.
Sestre su je odmah očistile, kontaktirale nadležne službe i pozvale oca Koija da blagoslovi bebu. Dali su joj ime po svecu zaštitniku, Svetom Franji Ksaverskom.
Otac Koi je ispričao sledeće:
- Oko 19.00 časova, dvoje siročadi je izašlo da baci smeće posle večere i tada su čuli plač deteta. Jedno od njih je obišlo oko kontejnera da vidi šta se dešava i otkrilo bebu kako leži na zemlji, blizu kontejnera pored sirotišta koje vode sestre "Misionarke Hristove ljubavi". Beba je bila prljava i sa brojnim ujedima mrava po telu.
Ističe da su časne sestre brzo pokušale da je očiste i obavestile lokalne vlasti kako bi pokrenule postupak da je prime pod svoju brigu.
- Sestre su me pozvale rano sledećeg jutra da dođem, da blagoslovim bebu i pitale su me da li mogu da joj daju ime po mom svecu zaštitniku (Sveti Franjo Ksaverski), kao i moje ime... na šta sam sa radošću pristao.
Sestre imaju sirotišta i domove za starije i siromašne, i ja ih već neko vreme podržavam. Čast mi je što mogu da sarađujem i radim s njima u brizi za najsiromašnije od siromašnih.
Otac Koi je takođe podelio fotografije na Instagramu uz ovaj komentar:
- Bio je to emotivan dan... pronašli smo dečaka napuštenog blizu kontejnera, pored sirotišta koje vode sestre! Božijom milošću, jedno od siročadi je pronašlo bebu i uspeli smo da je spasimo. Sestre su mu velikodušno dale ime po meni... tako da sada imam još jedno dete za koje ću se svakodnevno brinuti i moliti. Hvala Ti, Gospode, na ovom neočekivanom i milošću ispunjenom trenutku!
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Otac Saša je u nekoliko rečenica, kratko i precizno objasnio koji je to najbolji period za krštenje deteta, navodeći prednosti toga.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
U jednom od videa objasnio je zašto sveštenik na početku i na kraju mise ljubi oltar, dodajući da taj gest ima duboko značenje.
"Veoma se radujem! Vidimo se, Bože zdravlja da zajedno proslavimo slavu manastira Svetih Arhangela na Kosovu i Metohiji."
Poglavar Katoličke crkve ponovio stav o blagoslovima istopolnih parova, osvrnuo se na nemačke inicijative i upozorio da bi dalje zaoštravanje rasprave moglo produbiti podele unutar Crkve.
Otac Čad Riperger tvrdi da bi digitalna kontrola mogla da određuje ko ima pristup novcu i osnovnim uslovima života, uz ocenu da se stvaraju okolnosti opisane u drevnim biblijskim proročanstvima.
Pre nego što je beba prevezena u bolnicu, sveštenik je tražio da se zove Huan Fransisko, odnosno dao mu je ime koje je, kako je rekao, nosio u srcu i pre nego što će dete dobiti zvaničan identitet.
"Bojte se ljudi koji plaču za mrtvima, a ubijaju žive", citirao je otac Željko svoju baku, posle onoga što je doživeo ispred crkve.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Iako se priprema od istih osnovnih sastojaka, svaka kuhinja mu daje svoj potpis, čuvajući duh jela koje je preživelo generacije.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.