U jednom od videa objasnio je zašto sveštenik na početku i na kraju mise ljubi oltar, dodajući da taj gest ima duboko značenje.
Don Tomislav Lukač, hrvatski sveštenik, komunikaciju sa mladima aktivno vodi putem društvenih mreža, a samo na "Tik Tok-u" ga prati više od 108 hiljada ljudi, dok njegove objave imaju čak tri miliona sviđanja.
U jednom od videa objasnio je zašto sveštenik na početku i na kraju mise ljubi oltar, dodajući da taj gest ima duboko značenje.
- Sveštenik ljubi oltar zato što oltar predstavlja Isusa, jer će Isus nekoliko trenutaka kasnije biti prisutan upravo na tom oltaru. I taj gest nam poručuje dve prekrasne stvari:
Prva stvar - da je Isus stvarno živ.
Druga stvar - da Isus s nama želi imati odnos ljubavi, kao što ga imaju verenik i verenica.
Navodi da upravo zato sveštenik prolazi pored vernika, kako bi uputio poljubac Isusu Hristu.
- Zato sveštenik na početku svete mise prolazi kroz crkvu i kao da sabire pozdrave svih vernika iz cele crkve, i u ime Crkve - verenice - daje poljubac Isusu, vereniku, na oltar. Zanimljivo je da je za muža i ženu poljubac početak bračnog darivanja - darivanja tela jedno drugome. A šta će se dogoditi nekoliko trenutaka nakon poljupca oltaru? Isus će nam darovati svoje telo. Znam da može zvučati preterano, ali Bog nas je stvorio kao telesna bića i služi se našim telima, kako bi nam objasnio puno dublje istine.
Poziva sve vernika da u trenutku kada su na misi svoju pažnju usredsrede na Isusa Hrista.
- Zato, neka te poljubac oltaru na početku svete mise od sada podseća da misa nije nešto što se "odrađuje" ili neka navika, nego da je svaka sveta misa prilika za izmenjivanje ljubavi između tebe i dragoga Boga.
Smrt je trenutak kada se duša odvaja od tela. Telo se raspada, ali duša nastavlja da živi - zauvek. Na kraju vremena, telo i duša će se ponovo sjediniti pri opštem vaskrsenju.
Na praznik sabora svetih 12 apostola, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju na Karaburmi i u snažnoj besedi upozorio vernike da nijedna odluka u životu nije bez posledica.
Na Petrovdan, hiljade vernika sa mitropolitima Metodijem i Atanasijem koračali su ulicama Bijelog Polja, noseći mošti, ikone i uznoseći molitve za spas naroda, dok je mitropolit Metodije poslao snažnu poruku da Crkvu ne mogu zaustaviti ni barikade ni sile ovog sveta.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
U prvom razredu srednje probao je marihuanu, a nakon toga se prebacio i na druge supstance. Najgori period je bio, kaže, kad se počeo drogirati sam. Sa 16 godina je pokušao da oduzme sebi život.
Ovaj duboko emotivan trenutak zabeležen je u manastiru Svete Ane u Toledu, u Španiji, gde se monahinja, tihim glasom i celivajući kip Bogorodice, obratila Majci Božijoj molitvom punom poverenja, nežnosti i svetosti.
Međutim, do trenutka kada je upisao fakultet, izgubio je veru. Postao je agnostik - odbacivao je crkveno učenje i čak nije bio siguran ni da li Bog postoji.
Ova neraspadnuta krv i meso i danas se mogu videti u crkvi Svetog Franje u Lančanu. Tokom 1970-ih i 1980-ih godina, deo ovih relikvija proučavali su naučnici i, između ostalog, utvrdili da krv pripada krvnoj grupi AB.
Međutim, do trenutka kada je upisao fakultet, izgubio je veru. Postao je agnostik - odbacivao je crkveno učenje i čak nije bio siguran ni da li Bog postoji.
Dok su druga deca maštala o lutkama, Mihaela Đurović je pisala stihove svetiteljki – njena molitva pretvorena je u spot koji su vernici dočekali u suzama i tišini poštovanja
Međutim, do trenutka kada je upisao fakultet, izgubio je veru. Postao je agnostik - odbacivao je crkveno učenje i čak nije bio siguran ni da li Bog postoji.
Srpska pravoslavna crkva 13. jula proslavlja Svete novomučenike jastrebarske i sisačke, a jeromonah Pamfil (Osokin) u potresnom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti daje dramatičan osvrt na stradanja koja su mnogi zaboravili.