U prvom razredu srednje probao je marihuanu, a nakon toga se prebacio i na druge supstance. Najgori period je bio, kaže, kad se počeo drogirati sam. Sa 16 godina je pokušao da oduzme sebi život.
Neverovatna priča dolazi iz Hrvatske. Don Roko Kaštelan, 35-godišnji sveštenik Splitsko-makarske nadbiskupije veći deo mladosti je proveo kao navijač Hajduka, bio je u sukobu sa zakonom, sklon tučama, opijanju i drogiranju, oboleo je i od maligne bolesti pa zatim nastavio s istim stilom života.
Međutim, Roko Kaštelan danas je sveštenik u Trogiru i u potpunosti je promenio svoj život.
- Biti sveštenik je ujedno lepo i teško. Uopšteno je teško davati život za druge, a ljudi to od sveštenika očekuju. Ljudi smo i nekada dođemo u situaciju kada više ne možemo, ne možemo dati ono što ljudi očekuju i zatim se javlja težina. Ljudski problemi i ljudska stvarnost nas opterete. U nama žele videti Boga, nekada možemo to učiniti, nekada ne možemo jer smo i mi ljudi. Ali, Bog radi kroz nas tako da nas odmori i daje nam snage za dalje - rekao je.
"Hteo sam pripadati negde"
Schutterstock/Gorodenkoff
Sveštenik, ilustracija
Kao dete izgubio je strica s kojim je bio veoma povezan i to pamti kao prvu traumu.
- Tražio sam sigurnost, hteo sam da pripadam negde. Još u sedmom razredu mi je dijagnostikovan opsesivno-kompulsivni poremećaj. Sva ta bol i svi problemi koji su me mučili su rezultirali time da psihički potpuno potonem. Osim toga, delimično sam daltonista, tako da nisam mogao odabrati bilo koju srednju školu. Kud god bih krenuo, život bi me udario i vratio nazad - prisetio se.
Mučili su ga napadi besa, a danas njegov otac kao podsetnik na te dane u kući ima vrata s rupom koju je Roko probio kako bi pobegao nakon što ga je otac zaključao u pokušaju da ga spreči da upadne u dalje probleme.
U prvom razredu srednje probao je marihuanu, a nakon toga se prebacio i na druge supstance. Najgori period je bio, kaže, kad se počeo drogirati sam. Sa 16 godina je pokušao da oduzme sebi život.
Sa 18 godina saznao da ima malignu bolest
S 18 godina, kada je već završio srednju školu, saznao je da boluje od maligne bolesti - Hodgkinovog limfoma. Lečenje je trajalo sedam meseci, a nakon toga je počeo da živi još gorim načinom života.
- Tada sam shvatio koliko smo krhki, da ne možemo računati na budućnost, pa sam počeo živeti iz dana u dan, a to je vuklo loše stvari - prisetio se.
Schutterstock
Biblija
Patio je od depresije, bio je konstantno pijan i drogiran, a drugačiji put pokazao mu je prijatelj iz rodnog Omiša koji ga je pozvao u crkvu.
- Očito je Bogu trebalo vremena da me slomi u jednom trenutku, da mi pokaže istinu o meni. To se dogodilo na susretu zajednice. Tada sam odlučio da više neću ništa uzimati i tako je bilo. Kada sam se vratio kući, odlučio sam to. Počeo sam da čitam Bibliju, bio sam oduševljen. U društvu sam postao niko i ništa, ali spoznao sam Boga - kaže.
"Sve probleme sad rešavam s Bogom"
Danas pomaže drugima - radi sa zatvorenicima, mladima kojima je potrebna pomoć...
- Sve probleme na koje naiđem sada rešavam s Bogom. Nakon ludila od dana najdraže mi je otići sam u katedralu, plakati Bogu, donositi mu svoje i tuđe probleme koje on reši - zaključio je.
Papa Franja je u bolnici u kritičnom stanju, zbog čega su pokrenute pripreme za njegovu sahranu. Neke vatikanske tradicije datiraju još iz vremena starog Rima.
Lekari su izvadili velike količine sluzi koja se nakupila u plućima Svetog Oca i obavili dve bronhoskopije, tokom kojih su koristili kameru kako bi uklonili tečnost iz njegovih disajnih puteva.
Dok raste briga za zdravstveno stanje pape Franje, Vatikan već razmatra scenarije za izbor novog pape. Međutim, ono što je vekovima funkcionisalo, sada je pod znakom pitanja.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Kako geopolitička napetost raste, starci sa Svete gore upozoravaju da današnji događaji odjekuju proroštvima Svetog Kozme, Svetog Pajsija i Svetog Porfirija, pozivajući vernike na budnost i nadu.
U jeku međunarodnih tenzija i poremećaja u avio-saobraćaju, hiljade vernika i crkvene delegacije iz Evrope i Bliskog istoka dolaze 22. marta 2026. godine da odaju počast blaženopočivšem vođi Gruzijske crkve.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Liturgiju je služio mitropolit dalmatinski Nikodim koji je u nadahnutoj besedi posle bogosluženja pozvao verne da slede primer apostola Luke, čitaju sveto Jevanđelje i primenjuju njegove zapovesti, uz nadu da će hram biti obnovljen u narednim godinama.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
Jedina muslimanka u predsedničkom telu za verska prava, Samira Munši, podnela je ostavku uz optužbe da američka politika primorava građane da finansiraju rat na Bliskom istoku.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju 42 mučenika iz Amoreje po starom po novom i svete mučenike Hrizanta i Dariju po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Josipa, muslimani su u mesecu ramazana, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.