U prvom razredu srednje probao je marihuanu, a nakon toga se prebacio i na druge supstance. Najgori period je bio, kaže, kad se počeo drogirati sam. Sa 16 godina je pokušao da oduzme sebi život.
Neverovatna priča dolazi iz Hrvatske. Don Roko Kaštelan, 35-godišnji sveštenik Splitsko-makarske nadbiskupije veći deo mladosti je proveo kao navijač Hajduka, bio je u sukobu sa zakonom, sklon tučama, opijanju i drogiranju, oboleo je i od maligne bolesti pa zatim nastavio s istim stilom života.
Međutim, Roko Kaštelan danas je sveštenik u Trogiru i u potpunosti je promenio svoj život.
- Biti sveštenik je ujedno lepo i teško. Uopšteno je teško davati život za druge, a ljudi to od sveštenika očekuju. Ljudi smo i nekada dođemo u situaciju kada više ne možemo, ne možemo dati ono što ljudi očekuju i zatim se javlja težina. Ljudski problemi i ljudska stvarnost nas opterete. U nama žele videti Boga, nekada možemo to učiniti, nekada ne možemo jer smo i mi ljudi. Ali, Bog radi kroz nas tako da nas odmori i daje nam snage za dalje - rekao je.
"Hteo sam pripadati negde"
Schutterstock/Gorodenkoff
Sveštenik, ilustracija
Kao dete izgubio je strica s kojim je bio veoma povezan i to pamti kao prvu traumu.
- Tražio sam sigurnost, hteo sam da pripadam negde. Još u sedmom razredu mi je dijagnostikovan opsesivno-kompulsivni poremećaj. Sva ta bol i svi problemi koji su me mučili su rezultirali time da psihički potpuno potonem. Osim toga, delimično sam daltonista, tako da nisam mogao odabrati bilo koju srednju školu. Kud god bih krenuo, život bi me udario i vratio nazad - prisetio se.
Mučili su ga napadi besa, a danas njegov otac kao podsetnik na te dane u kući ima vrata s rupom koju je Roko probio kako bi pobegao nakon što ga je otac zaključao u pokušaju da ga spreči da upadne u dalje probleme.
U prvom razredu srednje probao je marihuanu, a nakon toga se prebacio i na druge supstance. Najgori period je bio, kaže, kad se počeo drogirati sam. Sa 16 godina je pokušao da oduzme sebi život.
Sa 18 godina saznao da ima malignu bolest
S 18 godina, kada je već završio srednju školu, saznao je da boluje od maligne bolesti - Hodgkinovog limfoma. Lečenje je trajalo sedam meseci, a nakon toga je počeo da živi još gorim načinom života.
- Tada sam shvatio koliko smo krhki, da ne možemo računati na budućnost, pa sam počeo živeti iz dana u dan, a to je vuklo loše stvari - prisetio se.
Schutterstock
Biblija
Patio je od depresije, bio je konstantno pijan i drogiran, a drugačiji put pokazao mu je prijatelj iz rodnog Omiša koji ga je pozvao u crkvu.
- Očito je Bogu trebalo vremena da me slomi u jednom trenutku, da mi pokaže istinu o meni. To se dogodilo na susretu zajednice. Tada sam odlučio da više neću ništa uzimati i tako je bilo. Kada sam se vratio kući, odlučio sam to. Počeo sam da čitam Bibliju, bio sam oduševljen. U društvu sam postao niko i ništa, ali spoznao sam Boga - kaže.
"Sve probleme sad rešavam s Bogom"
Danas pomaže drugima - radi sa zatvorenicima, mladima kojima je potrebna pomoć...
- Sve probleme na koje naiđem sada rešavam s Bogom. Nakon ludila od dana najdraže mi je otići sam u katedralu, plakati Bogu, donositi mu svoje i tuđe probleme koje on reši - zaključio je.
Papa Franja je u bolnici u kritičnom stanju, zbog čega su pokrenute pripreme za njegovu sahranu. Neke vatikanske tradicije datiraju još iz vremena starog Rima.
Lekari su izvadili velike količine sluzi koja se nakupila u plućima Svetog Oca i obavili dve bronhoskopije, tokom kojih su koristili kameru kako bi uklonili tečnost iz njegovih disajnih puteva.
Dok raste briga za zdravstveno stanje pape Franje, Vatikan već razmatra scenarije za izbor novog pape. Međutim, ono što je vekovima funkcionisalo, sada je pod znakom pitanja.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Znak krsta je za vernike podsetnik na veru i Božije prisustvo, a njegovo mesto nije samo u crkvi ili za vreme molitve već i u mnogim svakodnevnim trenucima.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.