OD ROBA DO EPISKOPA! Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog apostola Onisima!
Njega je lično krstio Sveti apostol Pavle.
Svo troje su skončali u stravičnim mukama.
Srpska pravoslavna crkva 4. marta obeležava Svete apostole Arhipa, Filimona i Apfiju.
Arhip je bio jedan od sedamdesetorice apostola.
Apostol Pavle pominje ga u poslanici Kološanima i Filimonu, nazivajući ga svojim drugarom u vojevanju.
U gradu Kolosaju središte hrišćanstva bilo je u kući Filimonovoj. Tu su se okupljali hrišćani na molitvu.
To nazivaše apostol Pavle, pišući Filimonu, "tvoja domašnja crkva".
U to vreme apostoli su rukopolagali svoje učenike za episkope, i to neke od njih na stalno mesto, a neke kao misionare putujuće po raznim mestima. I Filimon je bio jedan od ovih poslednjih.
Apfija, Filimonova žena, "pošćaše se i služaše domašnjoj crkvi".
U vreme nekog praznika neznaboškoj boginji Artemidi, svi verni u Kolosaju po običaju su se okupili u Filimonovom domu na molitvu.
Neznabošci su saznali za ovaj skup, pa su uleteli u kuću i pohvataše sve hrišćane - Filimona, Arhipa i Apfiju, kao vođe, najpre su pretekli, a posle su ih žive zakopali do pojasa u zemlju i kamenovali.
"I tako ubiju Filimona i Apfiju, a Arhipa izvade iz rupe jedva živa, i ostave ga na zabavu deci. Deca, pak, izbodu ga svega noževima. I tako i ovaj Pavlov drugar u vojevanju dobro skonča tok svoga zemaljskog puta", piše u žitijama.
Tropar - Sveti apostoli Arhip, Filimon i Apfijam (glas 3):
Apostole Sveti Arhipe, moli Milostivoga Boga, da oproštaj grehova podari dušama našim.
Njega je lično krstio Sveti apostol Pavle.
Svetih dvanaest mučenika postradali su u vreme cara Dioklecijana.
Njemu se dok je tamnovao, prema predanju, lično javio Isus Hristos.
Pred smrt proveo je četrdeset dana u postu i molitvi na grobu apostola Petra, moleći ga da mu javi da li su mu gresi oprošteni.
Najveći deo života proveo je u molitvi i postu na stubu (stolp), po čemu je i dobio naziv Stolpnik.
U vreme zloglasnog Lava Jermenina svrgnut je sa arhijerejskog prestola zbog poštovanja ikona i poslat u izgnanstvo.
Nakon što su Evtropije i Kleonik raspeti i izdahnuli 3. marta, Vasilisk je vraćen u tamnicu.
Car Konstantin je 313. godine doneo Milanski edikt, kojim je hrišćanstvo postalo zvanična religija, čime su zaustavljeni okrutni progoni hrišćana.
Najveći deo života proveo je u molitvi i postu na stubu (stolp), po čemu je i dobio naziv Stolpnik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Mihajla Ispovednika po novom i Svetog sveštenomučenika Doroteja po starom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Bonifacija, biskupa i mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vreme zloglasnog Lava Jermenina svrgnut je sa arhijerejskog prestola zbog poštovanja ikona i poslat u izgnanstvo.
Knez Duklje bio je zarobljenik, suprug Samuilove kćeri i pravedan vladar koji je stradao zbog prevare, a njegovo ime i danas okuplja hiljade vernika pred moštima i svetinjama koje se vezuju za njegov život.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Sveštenik kaže da će u njihovim srcima ostati upamćena po rečima koje je stalno ponavljala: @Volite se i slažite se!" i "Ništa lepše od lepoga braka!"
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
U besedi za petak prve nedelje po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gorčina, gnev, ljutnja, pakoš i nepraštanje nisu samo slabosti, već prepreke koje čoveka udaljavaju od blagodati i unutrašnje radosti.