Natpisi "4. korpus" i "1981", ispisani na zidu uz sedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, Generalni konzulat Srbije i kulturne institucije, izazvali su talas zabrinutosti i pozive da se počinioci što pre pronađu.
Na zgradi Muzeja Saborne crkve u Mostaru, u ranim jutarnjim satima 12. oktobra 2025. godine, osvanuli su grafiti "4. korpus" i "1981". Naizgled jednostavne crne šare po fasadi starog Vladičanskog dvora, koji predstavlja sedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, a u kojem se danas nalazi Muzej, odjeknule su kao tihi, ali jasni znak nemira i zabrinutosti među sveštenstvom i institucijama koje tu deluju.
Iza ovih kratkih natpisa mnogi prepoznaju jasnu poruku: aluziju na Četvrti korpus tzv. Armije BiH i navijačku grupu „Red armi“ FK „Velež“. Iako oskudni u rečima, grafiti su teški po značenju — jer su ispisani upravo na mestu koje ima dubok duhovni, kulturni i nacionalni značaj za srpsku zajednicu Mostara.
U zgradi Vladičanskog dvora, pored Muzeja Saborne crkve, smešteni su Crkvena opština Mostar, Generalni konzulat Srbije, Kancelarija Republike Srpske i mostarski odbor Srpskog prosvetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“. Upravo zato je ovaj čin izazvao veliku zabrinutost i sveštenstva i diplomatskog osoblja.
"Ružne poruke ne vode ničemu dobrom"
Starešina Saborne crkve u Mostaru, protojerej Duško Kojić, istakao je da je prizor koji su zatekli duboko uznemirujući.
— Ovo su ružne poruke koje ne vode ničemu dobrom. Zabrinutost je utoliko veća što je prostor pod stalnim nadzorom policije —rekao je otac Duško, dodajući da je ovakav čin u suprotnosti sa naporima da Mostar bude grad dijaloga, a ne podela.
Njegove reči odjekuju posebno snažno jer Muzej Saborne crkve i Vladičanski dvor nisu samo zgrade od kamena — to su mesta molitve, istorije i susreta, u kojima svakodnevno prolaze vernici, đaci, diplomate i kulturni radnici.
Printscreen/youtube/Nermin Leto, Foto SPC
Saborna crkva u Mostaru
Diplomatija traži brzu reakciju
Incident je uznemirio i diplomatske predstavnike. Generalni konzul Srbije u Mostaru Vaso Gujić naglasio je da je čitav slučaj dodatno zabrinjavajući jer se dogodio svega nekoliko metara od policijskog obezbeđenja.
— Nemili događaj se desio na samo nekoliko metara od policijskog obezbeđenja. Nadam se da će počinioci biti brzo pronađeni, jer je prostor pokriven kamerama — izjavio je Gujić, prenose bosanski mediji.
On je najavio da će se Generalni konzulat, u skladu sa diplomatskom praksom, obratiti nadležnim institucijama u Bosni i Hercegovini kako bi se preduzele mere za sprečavanje sličnih incidenata u budućnosti.
Iz Crkvene opštine Mostar potvrđeno je da je MUP Hercegovačko-neretvanskog kantona odmah obavešten i da se očekuju prvi rezultati istrage.
Poruka koja zabrinjava
Ovaj čin dolazi u trenutku kada se u Mostaru već duže vreme ulažu ozbiljni napori da se gradi poverenje i međusobno razumevanje između zajednica. Upravo zato, grafiti ispisani na zidu Muzeja Saborne crkve ne doživljavaju se kao bezazleno škrabanje, već kao pokušaj da se unese nemir tamo gde treba da vlada mir.
„Mostar je grad težak po svojoj prošlosti, ali i grad u kojem se može i mora živeti zajedno. Ovakve poruke to pokušavaju da naruše“, poručili su iz Crkvene opštine.
U očekivanju da nadležni organi rasvetle slučaj, nad zidinama ovog svetog mesta lebdi osećaj nelagode — i tiho pitanje koje odzvanja: ko želi da naruši mir koji se mukotrpno gradi?
Meštani naselja Raštani u Mostaru zatekli razbijene prozore, razbacane ikone i opljačkane svetinje u hramu koji su sami podigli pre dve godine – sveštenik očajan, a narod u suzama traži istinu i pravdu
Dok se zidovi hrama pretvaraju u mete vandala, Srbi u ovoj enklavi žive u stalnom strahu, a iz Kancelarije za KiM upozoravaju da Priština želi da iskoreni njihovo prisustvo na Kosovu i Metohiji.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
Natpisi "4. korpus" i "1981", ispisani na zidu uz sedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, Generalni konzulat Srbije i kulturne institucije, izazvali su talas zabrinutosti i pozive da se počinioci što pre pronađu.
U temišvarskoj Sabornoj crkvi, uz molitve hiljada vernika i prisustvo arhijereja iz Srbije i Rumunije, svečano je proslavljen novi svetitelj čiji je kult godinama živeo u narodu — a sada je zauzeo mesto među svetima Crkve.
Na današnji dan, 911. godine, za vreme cara Lava Mudrog, Bogorodica se tokom službe javila okupljenom narodu na molitvi u Bogorodičinoj crkvi u Carigradu.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Mitropolit zahumsko-hercegovački Dimitrije predvodio je na Duhove liturgijsko slavlje i čin rukopoloženja u obnovljenom svetilištu, podstičući mnogobrojni okupljeni verni narod na jedinstvo i nadu.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
U temišvarskoj Sabornoj crkvi, uz molitve hiljada vernika i prisustvo arhijereja iz Srbije i Rumunije, svečano je proslavljen novi svetitelj čiji je kult godinama živeo u narodu — a sada je zauzeo mesto među svetima Crkve.
Svetinja u Mrtvici, stara više od 15 vekova, našla se na ivici uništenja kada je osumnjičeni B. D. zapalio ikonostas i bogoslužbene knjige. Vernici su hrabro reagovali i sprečili katastrofu, a manastir je i ovog puta odoleo zlu.
U besedi za 19. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o plamenu roditeljske i sinovske ljubavi koji menja srce – samo retki ga primećuju.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.