Slučaj tivatskog paroha, vezan za Morinj i javne istupe, prerastao je u političko-crkveni spor koji otvara stare rane i nova pitanja u odnosima Zagreba i Podgorice.
U hrušćanstvu granice se obično prelaze molitvom, a ne pasošem. Ipak, jedan pravoslavni sveštenik, paroh Mijajlo Backović iz Tivta, našao se ovih dana na spisku ljudi kojima je u Hrvatskoj zabranjen ulazak na njenu teritoriju. Odluka je, kako prenose regionalni mediji, doneta na nivou bezbednosnih službi i odnosi se upravo na Backovića, što je razlikuje od formalnog proglašenja persona non grata, koje je prethodno primenjeno prema visokim crnogorskim funkcionerima poput Alekse Bečića, Milana Kneževića i Andrije Mandića.
Od Morinja do zabrane ulaza: spor koji ne jenjava
Za vernike Srpske pravoslavne crkve ime Mijajla Backovića poznato je iz liturgijskog i parohijskog života, ali i iz javnih rasprava koje su prevazilazile okvire Crne Gore. Prošle godine njegovo prisustvo skupu na kojem je zahtevano uklanjanje spomen-ploče u Morinju, na mestu nekadašnjeg logora, dodatno je zaoštrilo odnose i podiglo tenzije u javnosti.
Spomen-ploča, postavljena 2022. godine u krugu kasarne Vojske Crne Gore, sadrži tekst u kojem se govori o „velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku“ i izražava žaljenje zbog patnji zatočenih hrvatskih civila i branilaca. Iako je njen formalni cilj bio obeležavanje stradanja i poruka da se zločini ne ponove, njen sadržaj ostao je duboko sporan i pretvorio se u trajnu tačku razdora u odnosima dve države.
Sveštenik između oltara i javne reči
Otac Mijajlo Backović, čija je služba u Srpskoj pravoslavnoj crkvi praćena izraženim stavovima o istorijskim i nacionalnim pitanjima, ne krije da je odluku Hrvatske doživeo kao lični udar. U javnim obraćanjima ističe da se njegove reči izvlače iz konteksta i koriste u dnevno-političke svrhe, upozoravajući da se na taj način njemu i njegovoj porodici crta meta.
youtube/SPC Kotor
Sveštenik Mijajlo Backović
Istovremeno, Backović očekuje da Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore stane u zaštitu svih svojih državljana kojima je zabranjen ulazak u Hrvatsku, ocenjujući da bi izostanak reakcije značio popuštanje pred pritiscima i političkim ucenama koje zadiru u dostojanstvo države.
Duhovno poslanje i političke granice
Ovaj slučaj ponovo otvara pitanje položaja sveštenika u javnom prostoru. U pravoslavnoj tradiciji sveštenik nije samo liturgijski bogoslužitelj, već i moralni svedok zajednice - onaj koji tumači večne istine vere u konkretnim istorijskim okolnostima. Kada takva svedočenja postanu povod za državne mere i diplomatske poteze, jasno je da istorijske rane i dalje snažno oblikuju političku stvarnost.
U Crnoj Gori i Hrvatskoj sećanje na ratove devedesetih ostaje živo i često utiče na savremene političke odluke. Zabrana ulaska jednom svešteniku Srpske pravoslavne crkve zato prevazilazi lični slučaj i postaje simbol šireg problema - nemogućnosti da se bolna prošlost sagleda bez novih podela.
Za vernike, koji u svakodnevnom crkvenom životu promišljaju o praštanju, milosrđu i trpljenju, ovakva vest zvuči kao opomena. Jer, kako kaže pravoslavna izreka, granice mogu razdvajati ljude, ali vera ima snagu da ih ponovo spoji. Ostaje pitanje da li će u ovom slučaju prevagnuti zabrane ili dijalog.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
Saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske otvorilo je teška pitanja o "savremenom aparthejdu", zloupotrebi navodne zabrinutosti građana i granici iza koje administrativne odluke prestaju da budu neutralne.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Pojedini mediji objavili da bi rad Mitropolije mogao da bude predmet posebne provere, dok izvor blizak mitropolitu Joanikiju tvrdi da nikakva zvanična najava nije stigla i da se takav potez za sada ne očekuje.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.