Slučaj tivatskog paroha, vezan za Morinj i javne istupe, prerastao je u političko-crkveni spor koji otvara stare rane i nova pitanja u odnosima Zagreba i Podgorice.
U hrušćanstvu granice se obično prelaze molitvom, a ne pasošem. Ipak, jedan pravoslavni sveštenik, paroh Mijajlo Backović iz Tivta, našao se ovih dana na spisku ljudi kojima je u Hrvatskoj zabranjen ulazak na njenu teritoriju. Odluka je, kako prenose regionalni mediji, doneta na nivou bezbednosnih službi i odnosi se upravo na Backovića, što je razlikuje od formalnog proglašenja persona non grata, koje je prethodno primenjeno prema visokim crnogorskim funkcionerima poput Alekse Bečića, Milana Kneževića i Andrije Mandića.
Od Morinja do zabrane ulaza: spor koji ne jenjava
Za vernike Srpske pravoslavne crkve ime Mijajla Backovića poznato je iz liturgijskog i parohijskog života, ali i iz javnih rasprava koje su prevazilazile okvire Crne Gore. Prošle godine njegovo prisustvo skupu na kojem je zahtevano uklanjanje spomen-ploče u Morinju, na mestu nekadašnjeg logora, dodatno je zaoštrilo odnose i podiglo tenzije u javnosti.
Spomen-ploča, postavljena 2022. godine u krugu kasarne Vojske Crne Gore, sadrži tekst u kojem se govori o „velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku“ i izražava žaljenje zbog patnji zatočenih hrvatskih civila i branilaca. Iako je njen formalni cilj bio obeležavanje stradanja i poruka da se zločini ne ponove, njen sadržaj ostao je duboko sporan i pretvorio se u trajnu tačku razdora u odnosima dve države.
Sveštenik između oltara i javne reči
Otac Mijajlo Backović, čija je služba u Srpskoj pravoslavnoj crkvi praćena izraženim stavovima o istorijskim i nacionalnim pitanjima, ne krije da je odluku Hrvatske doživeo kao lični udar. U javnim obraćanjima ističe da se njegove reči izvlače iz konteksta i koriste u dnevno-političke svrhe, upozoravajući da se na taj način njemu i njegovoj porodici crta meta.
youtube/SPC Kotor
Sveštenik Mijajlo Backović
Istovremeno, Backović očekuje da Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore stane u zaštitu svih svojih državljana kojima je zabranjen ulazak u Hrvatsku, ocenjujući da bi izostanak reakcije značio popuštanje pred pritiscima i političkim ucenama koje zadiru u dostojanstvo države.
Duhovno poslanje i političke granice
Ovaj slučaj ponovo otvara pitanje položaja sveštenika u javnom prostoru. U pravoslavnoj tradiciji sveštenik nije samo liturgijski bogoslužitelj, već i moralni svedok zajednice - onaj koji tumači večne istine vere u konkretnim istorijskim okolnostima. Kada takva svedočenja postanu povod za državne mere i diplomatske poteze, jasno je da istorijske rane i dalje snažno oblikuju političku stvarnost.
U Crnoj Gori i Hrvatskoj sećanje na ratove devedesetih ostaje živo i često utiče na savremene političke odluke. Zabrana ulaska jednom svešteniku Srpske pravoslavne crkve zato prevazilazi lični slučaj i postaje simbol šireg problema - nemogućnosti da se bolna prošlost sagleda bez novih podela.
Za vernike, koji u svakodnevnom crkvenom životu promišljaju o praštanju, milosrđu i trpljenju, ovakva vest zvuči kao opomena. Jer, kako kaže pravoslavna izreka, granice mogu razdvajati ljude, ali vera ima snagu da ih ponovo spoji. Ostaje pitanje da li će u ovom slučaju prevagnuti zabrane ili dijalog.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
Saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske otvorilo je teška pitanja o "savremenom aparthejdu", zloupotrebi navodne zabrinutosti građana i granici iza koje administrativne odluke prestaju da budu neutralne.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Mitropolija crnogorsko-primorska najoštrije je reagovala na slučaj koji je pogodio protojereja Mijajla Backovića, ističući da je reč o anticrkvenom činu i pozivajući državne i lokalne vlasti da preduzmu sve mere kako bi se počinioci ovog gnusnog dela identifikovali i sankcionisali.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.