Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
Najava da će se tokom božićnih praznika u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski" čuti pravoslavno pojanje, u prvi mah delovala je kao znak poštovanja prema veri i njenim vernicima. Pravoslavni Božić, po svojoj prirodi, nosi poruku sabranja, tišine i smisla, pa je vest o gostovanju pravoslavnog hora iz Bugarske mogla da zazvuči kao redak primer uvažavanja duhovnog identiteta pravoslavnih hrišćana u Hrvatskoj. Tek kasnije postaje jasno da se iza tog programa ne krije crkvena briga, već pokušaj da se pravoslavlje iskoristi kao sredstvo za stare, nedovršene političke projekte.
Bugarski hor i božićni koncert nisu, naime, deo zvanične saradnje sa Srpskom pravoslavnom crkvom, već inicijativa tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – organizacije čije je osnivanje vezano za Antu Pavelića i ustašku Nezavisnu Državu Hrvatsku tokom Drugog svetskog rata.
Recikliranje stare ideje
U ovom slučaju ne radi se o poštovanju pravoslavlja niti o brizi za vernike, već o pokušaju oživljavanja projekta čiji je cilj bio i ostao isti: odvajanje Srba u Hrvatskoj od Srpske patrijaršije i prekid svake institucionalne i duhovne veze sa Srbijom i srpstvom. Na čelu tzv. HPC danas se nalazi raščinjeni bugarski sveštenik koji sebe predstavlja kao „arhiepiskopa Aleksandra“.
Hrvatska pravoslavna crkva
Na to upozorava i Savo Štrbac, direktor Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“, koji ocenjuje da Srpska pravoslavna crkva ne shvata dovoljno ozbiljno ono što se u Hrvatskoj dešava na ovom planu, kao i da hrvatske institucije, čini se, prelaze preko aktivnosti pomenute organizacije bez jasnog stava.
– Ne može se sa sigurnošću tvrditi da iza svega zvanično stoji hrvatska država, jer Ministarstvo pravosuđa i uprave, koje je nadležno za registraciju verskih zajednica, tu crkvu još nije priznalo i ona se formalno vodi kao organizacija. Ipak, očigledno je da postoji snažan pritisak na Vladu i ministarstvo da se tzv. HPC registruje, jer su, po važećem zakonodavstvu, ispunjeni formalni uslovi. To potvrđuje i podrška koju ova struktura dobija iz dela hrvatske intelektualne elite, ali i iz dijaspore, posebno iz Australije – navodi Štrbac, prenosi sputnikportal.rs..
On dodaje da je nesporno i to da neko ovu organizaciju finansijski snažno podržava, sudeći po obimu i kontinuitetu njenih aktivnosti.
– Ne bih mogao sa potpunom sigurnošću da kažem da hrvatska država to zaista želi, jer su verovatno svesni da bi takav potez izazvao ozbiljan sukob sa Beogradom. To bi bilo otvoreno provociranje, naročito u trenutku kada je već prisutan revizionizam ustaštva. U tom kontekstu, priznanje tzv. HPC bilo bi opasno i za Srbe pravoslavce u Hrvatskoj i za samu SPC – upozorava Štrbac.
Otkazivanje koncerta – ali ne i problema
Upravo tako se i dogodilo. Posle višenedeljnih najava, koncert u "Lisinskom" je otkazan. Portal Dnevno objavio je tekst pod naslovom "Ovo bi moglo dovesti do sukoba s Beogradom: Oni u Zagreb dolaze iz Bugarske", uz fotografiju tzv. hrvatskog arhiepiskopa Aleksandra i protojereja Marija Najdenova.
Hrvatska pravoslavna crkva
Tzv arhiepiskop Aleksandar
Na sajtu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve potom je objavljeno da je odluka o raskidu ugovora sa KD "Vatroslav Lisinski":
- Članak na portalu dnevno.hr objavljen je u 12.35 časova, a samo sat i 13 minuta kasnije (u 13.48 časova) poglavar tzv. Hrvatske pravoslavne crkve, arhiepiskop Aleksandar, obavešten je elektronskom poštom od Nine Čalopek, direktorke kulturnog centra koji je obezbedio dvoranu, da je ugovor raskinut i da je božićni koncert otkazan.
Otkazivanje koncerta, međutim, ne znači i kraj problema koje sa sobom nosi pokušaj obnove ideje o tzv. Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi.
– Reč je o izuzetno opasnoj situaciji. Dosadašnja vlast jeste „zamrzla“ priznanje HPC, koja bi u slučaju registracije preuzela i svu imovinu SPC u Hrvatskoj, a ona nije zanemarljiva. Ipak, imovina je ovde manje važna od onoga što bi se dogodilo sa Srbima u Hrvatskoj. Suštinski, to je nastavak iste ideje koju je sprovodio Pavelić. U trenutku kada jača rehabilitacija ustaštva i kada se ponovo beleže napadi na Srbe, stvorena je povoljna klima da se ova crkva registruje. Ako se to dogodi, posledice bi bile ozbiljne – smatra Štrbac.
Odakle desetine hiljada "pravoslavnih Hrvata"
Posebnu nedoumicu, kako kaže, izaziva podatak da se u Hrvatskoj beleži značajan broj građana koji se izjašnjavaju kao Hrvati pravoslavne veroispovesti. Prema popisu iz 2011. godine bilo ih je oko 17.000, dok se po procenama iz popisa 2021. taj broj približava cifri od 40.000.
Ti ljudi, usled istorijskih i političkih okolnosti, nisu bili verski organizovani na način na koji je to bilo tokom postojanja tzv. HPC u vreme NDH, sa patrijarhom Germogenom na čelu. Ta tvorevina bila je priznata od Carigradske patrijaršije i tadašnjeg sabora pravoslavnih crkava, a prestala je da postoji porazom NDH, kada je kompletno sveštenstvo, zajedno sa patrijarhom, stradalo.
TANJUG/JADRANKA ILIC
Savo Štrbac, direktor Veritasa
Verske zajednice u Hrvatskoj danas su regulisane Zakonom o pravnom položaju verskih zajednica, prema kojem je za upis u registar potrebno najmanje 500 vernika i najmanje pet godina delovanja kao udruženje.
U Evidenciji verskih zajednica Republike Hrvatske nalazi se čak 55 zajednica – od hinduističkih i budističkih do sajentoloških – koje mogu legalno da deluju na njenoj teritoriji. Među njima, međutim, nema tzv. Hrvatske pravoslavne crkve.
Njen čelnik, "arhiepiskop" Aleksandar, pokušava da tu organizaciju registruje još od 2017. godine. Ministarstvu pravosuđa i uprave trebalo je dve i po godine da donese prvo negativno rešenje. Nakon toga je tzv. HPC podnela upravnu tužbu, koju je Upravni sud odbio, da bi Visoki upravni sud kasnije poništio tu odluku i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku, 22. marta 2023. godine, ministarstvo je ponovo donelo negativno rešenje.
Ipak, slučaj ostaje otvoren – i daleko od bezazlenog.
Vernici su u tišini odali počast mučenicima kusonjskim, stvarajući duboko emotivnu atmosferu koja inspiriše Srbe u Hrvatskoj da čuvaju sećanje svojih predaka.
Na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, mitropolit David sližio je liturgiju u Puli i poručio da je vera hrabar odgovor na izazove savremenog sveta.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
U manastiru Lazarice, pred vernim narodom Dalmatinskog Kosova, doskorašnji iskušenik započeo je put monaškog života, zavetujući se na poslušanje, smirenje i neprekidnu borbu sa sobom.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
Meta napada bilo je obeležje kraj starog groblja u Zaselju, mestu gde su prema popisu iz 1991. godine živeli isključivo Srbi, dok danas tamo nema nijednog pripadnika srpskog naroda.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Nakon nasilnog prekida manifestacije „Dani srpske kulture“, Srpska pravoslavna crkva oštro je osudila čin mržnje i poručila da istinsko rodoljublje ne sme da se pretvori u netrpeljivost.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
Meta napada bilo je obeležje kraj starog groblja u Zaselju, mestu gde su prema popisu iz 1991. godine živeli isključivo Srbi, dok danas tamo nema nijednog pripadnika srpskog naroda.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Iz starih zapisa pronađenih u manastiru Dragović stigao je recept za neobičnu poslasticu koja otkriva kako su se nekada od jednostavnih sastojaka stvarali ukusi dostojni svečane trpeze.
Podnaslov: Nastala kao venčani dar 1902. godine, decenijama je bila nepoznata javnosti, a sada prvi put otkriva deo istorije Srba u Sentandreji i rada velikog srpskog umetnika.