Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
Najava da će se tokom božićnih praznika u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski" čuti pravoslavno pojanje, u prvi mah delovala je kao znak poštovanja prema veri i njenim vernicima. Pravoslavni Božić, po svojoj prirodi, nosi poruku sabranja, tišine i smisla, pa je vest o gostovanju pravoslavnog hora iz Bugarske mogla da zazvuči kao redak primer uvažavanja duhovnog identiteta pravoslavnih hrišćana u Hrvatskoj. Tek kasnije postaje jasno da se iza tog programa ne krije crkvena briga, već pokušaj da se pravoslavlje iskoristi kao sredstvo za stare, nedovršene političke projekte.
Bugarski hor i božićni koncert nisu, naime, deo zvanične saradnje sa Srpskom pravoslavnom crkvom, već inicijativa tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – organizacije čije je osnivanje vezano za Antu Pavelića i ustašku Nezavisnu Državu Hrvatsku tokom Drugog svetskog rata.
Recikliranje stare ideje
U ovom slučaju ne radi se o poštovanju pravoslavlja niti o brizi za vernike, već o pokušaju oživljavanja projekta čiji je cilj bio i ostao isti: odvajanje Srba u Hrvatskoj od Srpske patrijaršije i prekid svake institucionalne i duhovne veze sa Srbijom i srpstvom. Na čelu tzv. HPC danas se nalazi raščinjeni bugarski sveštenik koji sebe predstavlja kao „arhiepiskopa Aleksandra“.
Hrvatska pravoslavna crkva
Na to upozorava i Savo Štrbac, direktor Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“, koji ocenjuje da Srpska pravoslavna crkva ne shvata dovoljno ozbiljno ono što se u Hrvatskoj dešava na ovom planu, kao i da hrvatske institucije, čini se, prelaze preko aktivnosti pomenute organizacije bez jasnog stava.
– Ne može se sa sigurnošću tvrditi da iza svega zvanično stoji hrvatska država, jer Ministarstvo pravosuđa i uprave, koje je nadležno za registraciju verskih zajednica, tu crkvu još nije priznalo i ona se formalno vodi kao organizacija. Ipak, očigledno je da postoji snažan pritisak na Vladu i ministarstvo da se tzv. HPC registruje, jer su, po važećem zakonodavstvu, ispunjeni formalni uslovi. To potvrđuje i podrška koju ova struktura dobija iz dela hrvatske intelektualne elite, ali i iz dijaspore, posebno iz Australije – navodi Štrbac, prenosi sputnikportal.rs..
On dodaje da je nesporno i to da neko ovu organizaciju finansijski snažno podržava, sudeći po obimu i kontinuitetu njenih aktivnosti.
– Ne bih mogao sa potpunom sigurnošću da kažem da hrvatska država to zaista želi, jer su verovatno svesni da bi takav potez izazvao ozbiljan sukob sa Beogradom. To bi bilo otvoreno provociranje, naročito u trenutku kada je već prisutan revizionizam ustaštva. U tom kontekstu, priznanje tzv. HPC bilo bi opasno i za Srbe pravoslavce u Hrvatskoj i za samu SPC – upozorava Štrbac.
Otkazivanje koncerta – ali ne i problema
Upravo tako se i dogodilo. Posle višenedeljnih najava, koncert u "Lisinskom" je otkazan. Portal Dnevno objavio je tekst pod naslovom "Ovo bi moglo dovesti do sukoba s Beogradom: Oni u Zagreb dolaze iz Bugarske", uz fotografiju tzv. hrvatskog arhiepiskopa Aleksandra i protojereja Marija Najdenova.
Hrvatska pravoslavna crkva
Tzv arhiepiskop Aleksandar
Na sajtu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve potom je objavljeno da je odluka o raskidu ugovora sa KD "Vatroslav Lisinski":
- Članak na portalu dnevno.hr objavljen je u 12.35 časova, a samo sat i 13 minuta kasnije (u 13.48 časova) poglavar tzv. Hrvatske pravoslavne crkve, arhiepiskop Aleksandar, obavešten je elektronskom poštom od Nine Čalopek, direktorke kulturnog centra koji je obezbedio dvoranu, da je ugovor raskinut i da je božićni koncert otkazan.
Otkazivanje koncerta, međutim, ne znači i kraj problema koje sa sobom nosi pokušaj obnove ideje o tzv. Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi.
– Reč je o izuzetno opasnoj situaciji. Dosadašnja vlast jeste „zamrzla“ priznanje HPC, koja bi u slučaju registracije preuzela i svu imovinu SPC u Hrvatskoj, a ona nije zanemarljiva. Ipak, imovina je ovde manje važna od onoga što bi se dogodilo sa Srbima u Hrvatskoj. Suštinski, to je nastavak iste ideje koju je sprovodio Pavelić. U trenutku kada jača rehabilitacija ustaštva i kada se ponovo beleže napadi na Srbe, stvorena je povoljna klima da se ova crkva registruje. Ako se to dogodi, posledice bi bile ozbiljne – smatra Štrbac.
Odakle desetine hiljada "pravoslavnih Hrvata"
Posebnu nedoumicu, kako kaže, izaziva podatak da se u Hrvatskoj beleži značajan broj građana koji se izjašnjavaju kao Hrvati pravoslavne veroispovesti. Prema popisu iz 2011. godine bilo ih je oko 17.000, dok se po procenama iz popisa 2021. taj broj približava cifri od 40.000.
Ti ljudi, usled istorijskih i političkih okolnosti, nisu bili verski organizovani na način na koji je to bilo tokom postojanja tzv. HPC u vreme NDH, sa patrijarhom Germogenom na čelu. Ta tvorevina bila je priznata od Carigradske patrijaršije i tadašnjeg sabora pravoslavnih crkava, a prestala je da postoji porazom NDH, kada je kompletno sveštenstvo, zajedno sa patrijarhom, stradalo.
TANJUG/JADRANKA ILIC
Savo Štrbac, direktor Veritasa
Verske zajednice u Hrvatskoj danas su regulisane Zakonom o pravnom položaju verskih zajednica, prema kojem je za upis u registar potrebno najmanje 500 vernika i najmanje pet godina delovanja kao udruženje.
U Evidenciji verskih zajednica Republike Hrvatske nalazi se čak 55 zajednica – od hinduističkih i budističkih do sajentoloških – koje mogu legalno da deluju na njenoj teritoriji. Među njima, međutim, nema tzv. Hrvatske pravoslavne crkve.
Njen čelnik, "arhiepiskop" Aleksandar, pokušava da tu organizaciju registruje još od 2017. godine. Ministarstvu pravosuđa i uprave trebalo je dve i po godine da donese prvo negativno rešenje. Nakon toga je tzv. HPC podnela upravnu tužbu, koju je Upravni sud odbio, da bi Visoki upravni sud kasnije poništio tu odluku i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku, 22. marta 2023. godine, ministarstvo je ponovo donelo negativno rešenje.
Ipak, slučaj ostaje otvoren – i daleko od bezazlenog.
Vernici su u tišini odali počast mučenicima kusonjskim, stvarajući duboko emotivnu atmosferu koja inspiriše Srbe u Hrvatskoj da čuvaju sećanje svojih predaka.
Na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, mitropolit David sližio je liturgiju u Puli i poručio da je vera hrabar odgovor na izazove savremenog sveta.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
U manastiru Lazarice, pred vernim narodom Dalmatinskog Kosova, doskorašnji iskušenik započeo je put monaškog života, zavetujući se na poslušanje, smirenje i neprekidnu borbu sa sobom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Novog Bogoslova po starom i Blagovesti po novom kalendaru. Katolici slave Navještenje (Blagovesti), dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Godine 1009. morao se povući s ovog položaja u Hrizopolj blizu Carigrada zbog previše strogog upravljanja manastirom i zbog sukoba s carigradskim patrijarhom oko metoda duhovnosti.
U Vranju je služen pomen stradalima, dok su reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o ubijenim devojčicama, izgubljenom miru i savesti čovečanstva otvorile pitanje - kuda ide svet ako zaboravi vrednost života.
Dok dnevni list „Srpski telegraf“ slavi deset godina rada, portal Religija.rs se priprema za drugu godišnjicu, nastavljajući dijalog o veri, identitetu i društvu sa novim idejama i sadržajem.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Nakon nasilnog prekida manifestacije „Dani srpske kulture“, Srpska pravoslavna crkva oštro je osudila čin mržnje i poručila da istinsko rodoljublje ne sme da se pretvori u netrpeljivost.
U Vranju je služen pomen stradalima, dok su reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o ubijenim devojčicama, izgubljenom miru i savesti čovečanstva otvorile pitanje - kuda ide svet ako zaboravi vrednost života.
Dok dnevni list „Srpski telegraf“ slavi deset godina rada, portal Religija.rs se priprema za drugu godišnjicu, nastavljajući dijalog o veri, identitetu i društvu sa novim idejama i sadržajem.
Vest o prodaji proizvoda sa hrišćanskim simbolima izazvala je šok među vernicima, otvarajući pitanje granica poštovanja svetinje i zloupotrebe vere u ime „slobode izražavanja“.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.