Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
Najava da će se tokom božićnih praznika u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski" čuti pravoslavno pojanje, u prvi mah delovala je kao znak poštovanja prema veri i njenim vernicima. Pravoslavni Božić, po svojoj prirodi, nosi poruku sabranja, tišine i smisla, pa je vest o gostovanju pravoslavnog hora iz Bugarske mogla da zazvuči kao redak primer uvažavanja duhovnog identiteta pravoslavnih hrišćana u Hrvatskoj. Tek kasnije postaje jasno da se iza tog programa ne krije crkvena briga, već pokušaj da se pravoslavlje iskoristi kao sredstvo za stare, nedovršene političke projekte.
Bugarski hor i božićni koncert nisu, naime, deo zvanične saradnje sa Srpskom pravoslavnom crkvom, već inicijativa tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – organizacije čije je osnivanje vezano za Antu Pavelića i ustašku Nezavisnu Državu Hrvatsku tokom Drugog svetskog rata.
Recikliranje stare ideje
U ovom slučaju ne radi se o poštovanju pravoslavlja niti o brizi za vernike, već o pokušaju oživljavanja projekta čiji je cilj bio i ostao isti: odvajanje Srba u Hrvatskoj od Srpske patrijaršije i prekid svake institucionalne i duhovne veze sa Srbijom i srpstvom. Na čelu tzv. HPC danas se nalazi raščinjeni bugarski sveštenik koji sebe predstavlja kao „arhiepiskopa Aleksandra“.
Hrvatska pravoslavna crkva
Na to upozorava i Savo Štrbac, direktor Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“, koji ocenjuje da Srpska pravoslavna crkva ne shvata dovoljno ozbiljno ono što se u Hrvatskoj dešava na ovom planu, kao i da hrvatske institucije, čini se, prelaze preko aktivnosti pomenute organizacije bez jasnog stava.
– Ne može se sa sigurnošću tvrditi da iza svega zvanično stoji hrvatska država, jer Ministarstvo pravosuđa i uprave, koje je nadležno za registraciju verskih zajednica, tu crkvu još nije priznalo i ona se formalno vodi kao organizacija. Ipak, očigledno je da postoji snažan pritisak na Vladu i ministarstvo da se tzv. HPC registruje, jer su, po važećem zakonodavstvu, ispunjeni formalni uslovi. To potvrđuje i podrška koju ova struktura dobija iz dela hrvatske intelektualne elite, ali i iz dijaspore, posebno iz Australije – navodi Štrbac, prenosi sputnikportal.rs..
On dodaje da je nesporno i to da neko ovu organizaciju finansijski snažno podržava, sudeći po obimu i kontinuitetu njenih aktivnosti.
– Ne bih mogao sa potpunom sigurnošću da kažem da hrvatska država to zaista želi, jer su verovatno svesni da bi takav potez izazvao ozbiljan sukob sa Beogradom. To bi bilo otvoreno provociranje, naročito u trenutku kada je već prisutan revizionizam ustaštva. U tom kontekstu, priznanje tzv. HPC bilo bi opasno i za Srbe pravoslavce u Hrvatskoj i za samu SPC – upozorava Štrbac.
Otkazivanje koncerta – ali ne i problema
Upravo tako se i dogodilo. Posle višenedeljnih najava, koncert u "Lisinskom" je otkazan. Portal Dnevno objavio je tekst pod naslovom "Ovo bi moglo dovesti do sukoba s Beogradom: Oni u Zagreb dolaze iz Bugarske", uz fotografiju tzv. hrvatskog arhiepiskopa Aleksandra i protojereja Marija Najdenova.
Hrvatska pravoslavna crkva
Tzv arhiepiskop Aleksandar
Na sajtu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve potom je objavljeno da je odluka o raskidu ugovora sa KD "Vatroslav Lisinski":
- Članak na portalu dnevno.hr objavljen je u 12.35 časova, a samo sat i 13 minuta kasnije (u 13.48 časova) poglavar tzv. Hrvatske pravoslavne crkve, arhiepiskop Aleksandar, obavešten je elektronskom poštom od Nine Čalopek, direktorke kulturnog centra koji je obezbedio dvoranu, da je ugovor raskinut i da je božićni koncert otkazan.
Otkazivanje koncerta, međutim, ne znači i kraj problema koje sa sobom nosi pokušaj obnove ideje o tzv. Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi.
– Reč je o izuzetno opasnoj situaciji. Dosadašnja vlast jeste „zamrzla“ priznanje HPC, koja bi u slučaju registracije preuzela i svu imovinu SPC u Hrvatskoj, a ona nije zanemarljiva. Ipak, imovina je ovde manje važna od onoga što bi se dogodilo sa Srbima u Hrvatskoj. Suštinski, to je nastavak iste ideje koju je sprovodio Pavelić. U trenutku kada jača rehabilitacija ustaštva i kada se ponovo beleže napadi na Srbe, stvorena je povoljna klima da se ova crkva registruje. Ako se to dogodi, posledice bi bile ozbiljne – smatra Štrbac.
Odakle desetine hiljada "pravoslavnih Hrvata"
Posebnu nedoumicu, kako kaže, izaziva podatak da se u Hrvatskoj beleži značajan broj građana koji se izjašnjavaju kao Hrvati pravoslavne veroispovesti. Prema popisu iz 2011. godine bilo ih je oko 17.000, dok se po procenama iz popisa 2021. taj broj približava cifri od 40.000.
Ti ljudi, usled istorijskih i političkih okolnosti, nisu bili verski organizovani na način na koji je to bilo tokom postojanja tzv. HPC u vreme NDH, sa patrijarhom Germogenom na čelu. Ta tvorevina bila je priznata od Carigradske patrijaršije i tadašnjeg sabora pravoslavnih crkava, a prestala je da postoji porazom NDH, kada je kompletno sveštenstvo, zajedno sa patrijarhom, stradalo.
TANJUG/JADRANKA ILIC
Savo Štrbac, direktor Veritasa
Verske zajednice u Hrvatskoj danas su regulisane Zakonom o pravnom položaju verskih zajednica, prema kojem je za upis u registar potrebno najmanje 500 vernika i najmanje pet godina delovanja kao udruženje.
U Evidenciji verskih zajednica Republike Hrvatske nalazi se čak 55 zajednica – od hinduističkih i budističkih do sajentoloških – koje mogu legalno da deluju na njenoj teritoriji. Među njima, međutim, nema tzv. Hrvatske pravoslavne crkve.
Njen čelnik, "arhiepiskop" Aleksandar, pokušava da tu organizaciju registruje još od 2017. godine. Ministarstvu pravosuđa i uprave trebalo je dve i po godine da donese prvo negativno rešenje. Nakon toga je tzv. HPC podnela upravnu tužbu, koju je Upravni sud odbio, da bi Visoki upravni sud kasnije poništio tu odluku i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku, 22. marta 2023. godine, ministarstvo je ponovo donelo negativno rešenje.
Ipak, slučaj ostaje otvoren – i daleko od bezazlenog.
Vernici su u tišini odali počast mučenicima kusonjskim, stvarajući duboko emotivnu atmosferu koja inspiriše Srbe u Hrvatskoj da čuvaju sećanje svojih predaka.
Na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, mitropolit David sližio je liturgiju u Puli i poručio da je vera hrabar odgovor na izazove savremenog sveta.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
U manastiru Lazarice, pred vernim narodom Dalmatinskog Kosova, doskorašnji iskušenik započeo je put monaškog života, zavetujući se na poslušanje, smirenje i neprekidnu borbu sa sobom.
Komadi uvijenih kora ređaju se uspravno, a hladan sirup dodaje se tek kada se kolač polako osuši u rerni; postoji i verzija sa tiritom, starinskom smesom od jaja i brašna.
Posle zdravstvenih problema, starici je potrebna je svakodnevna pomoć, a porodica traži način da joj obezbedi odgovarajuću negu; sveštenik Viktor Nikišov ukazao je na ono što u takvoj situaciji treba uzeti u obzir.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Posle zdravstvenih problema, starici je potrebna je svakodnevna pomoć, a porodica traži način da joj obezbedi odgovarajuću negu; sveštenik Viktor Nikišov ukazao je na ono što u takvoj situaciji treba uzeti u obzir.
U besedi za utorak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Hristove reči pokazuje zašto ni dela, Sveto Pismo i svedočanstvo Oca nisu dovoljni čoveku koji odbija da poveruje.
Njihov život obeležili su vera, molitva i strpljenje, a nakon više decenija bezdetnosti, u dubokoj starosti dobili su kćerku koja će postati majka Gospoda Isusa Hrista.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, posle svete liturgije i lomljenja slavskog kolača, vernici su prošli ulicama grada moleći se za mir, zdravlje i napredak.
U besedi za utorak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Hristove reči pokazuje zašto ni dela, Sveto Pismo i svedočanstvo Oca nisu dovoljni čoveku koji odbija da poveruje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete pravedne Joakima i Anu po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti sveštenomučenik Foka. Katolička crkva obeležava Svetog Tomu od Vilanove, kao i Svetog Mauricija i njegove drugove, mučenike, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.