U temišvarskoj Sabornoj crkvi, uz molitve hiljada vernika i prisustvo arhijereja iz Srbije i Rumunije, svečano je proslavljen novi svetitelj čiji je kult godinama živeo u narodu — a sada je zauzeo mesto među svetima Crkve.
Pod svodovima Saborne crkve u Temišvaru, gde su vekovima odzvanjale molitve pravoslavnih Srba i Rumuna, zablistala je svetlost novog svetitelja. Ime Svetog Kirila, Ispovednika Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog, od tog trenutka urezano je u kalendar svetih Srpske pravoslavne crkve — kao svedočanstvo vere, istrajnosti i zajedništva.
Foto: SPC
Arhijereji, sveštenstvo i monaštvo ispred Saborne crkve u Temišvaru
Svečani čin kanonizacije služen je tokom arhijerejske liturgije koju su predvodili mitropoliti Joanikije, Lukijan i Nikodim, uz sasluženje brojnih sveštenika i prisustvo vernog naroda koji je iz mnogih krajeva došao da prisustvuje istorijskom trenutku. Posebnu simboliku nosio je prenos moštiju iz manastira Bezdin, drevnog svedoka duhovnosti, u Temišvar — gde je novi svetitelj zvanično proslavljen.
Ikona koja govori više od reči
Na malom vhodu Liturgije, uz svečano pevanje tropara, arhijerejima je prinesena ikona Svetog Kirila. Taj čin nije bio tek protokol — on je označio prihvatanje i potvrđivanje svetitelja koga je narod već odavno poštovao. Mitropolit Nikodim potom je pročitao gramatu Svetog arhijerejskog Sabora, kojom je, po blagoslovu patrijarha Porfirija, protosinđel Kirilo (Cvetković) i zvanično pribrojan liku svetih.
Foto: SPC
Svečana kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog
Na kraju liturgije, pored moštiju svetitelja, osveštani su slavski darovi prineti u njegovu čast. Mitropolit Lukijan se vernicima obratio sa dubokom zahvalnošću i radošću, podsećajući da je Kirilo Bezdinski već decenijama bio tiho proslavljan u srcima pravoslavnih Srba i Rumuna — a sada i svečano u Crkvi.
Vernici i zvaničnici zajedno u molitvi
Svečanosti su prisustvovali brojni predstavnici crkvenog i društvenog života: dr Vladimir Roganović, direktor Uprave za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama; Ivana Jakšić Matović, generalni konzul Republike Srbije u Temišvaru; Ognjan Krstić, predsednik Saveza Srba u Rumuniji i poslanik u Parlamentu; i Stevan Katić, gradonačelnik Herceg Novog.
Prisutni vernici, Srbi i Rumuni, nosili su zastavice, sveće i ikone — u molitvenom jedinstvu koje prevazilazi granice.
Foto: SPC
Svečana kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog
Početak svečanosti u manastiru Bezdin
Duhovna proslava započela je dan ranije, u manastiru Bezdin, u paraklisu Preobraženja Gospodnjeg. Tamo je služena sveta liturgija koju su zajedno služili mitropolit Lukijan i arhiepiskop Timotej iz Rumunska pravoslavna crkva. U skladu sa drevnom praksom, na kraju Liturgije služen je poslednji parastos Kirilu, nakon čega je potpisana svečana gramata o njegovoj kanonizaciji.
Liturgijsko slavlje uveličao je protojerej-stavrofor Obren Jovanović iz Herceg Novog, iz rodnog kraja svetitelja, donoseći sa sobom molitveni dah primorja.
Foto: SPC
Svečana kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog
Most između dva naroda
Mitropolit Lukijan zahvalio je arhiepiskopu Timoteju na bratskoj ljubavi i podršci Rumunske pravoslavne crkve, ističući da je manastir Bezdin već dugo mesto gde se dodiruju i prepliću duhovne niti dva naroda. Kao znak zahvalnosti, uručio mu je panagiju — uspomenu na ovaj veliki dan zajedničke radosti.
Među prisutnima bili su i g. Ćiprijan Olinić, državni sekretar za odnose sa crkvama u Rumuniji, dr Dejan Popov, zamenik prefekta Županije Timiš, i g. Ivan Bošnjak, državni sekretar u Vladi Srbije — što jasno govori da svetost ima snagu da okuplja, povezuje i nadilazi granice.
Kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog nije bila samo svečan čin Crkve. Bila je to tiha, ali snažna potvrda da vera i sećanje naroda postaju večni trag u istoriji Crkve.
Od sada, ime ovog ispovednika vere stoji rame uz rame sa svetiteljima koji su svojom postojanošću, žrtvom i ljubavlju postali stubovi pravoslavlja. Njegova svetlost, koja je najpre zasijala u tišini manastira Bezdin, sada sija celom Crkvom.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
Natpisi "4. korpus" i "1981", ispisani na zidu uz sedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, Generalni konzulat Srbije i kulturne institucije, izazvali su talas zabrinutosti i pozive da se počinioci što pre pronađu.
U temišvarskoj Sabornoj crkvi, uz molitve hiljada vernika i prisustvo arhijereja iz Srbije i Rumunije, svečano je proslavljen novi svetitelj čiji je kult godinama živeo u narodu — a sada je zauzeo mesto među svetima Crkve.
Na današnji dan, 911. godine, za vreme cara Lava Mudrog, Bogorodica se tokom službe javila okupljenom narodu na molitvi u Bogorodičinoj crkvi u Carigradu.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
Natpisi "4. korpus" i "1981", ispisani na zidu uz sedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, Generalni konzulat Srbije i kulturne institucije, izazvali su talas zabrinutosti i pozive da se počinioci što pre pronađu.
Svetinja u Mrtvici, stara više od 15 vekova, našla se na ivici uništenja kada je osumnjičeni B. D. zapalio ikonostas i bogoslužbene knjige. Vernici su hrabro reagovali i sprečili katastrofu, a manastir je i ovog puta odoleo zlu.
U besedi za 19. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o plamenu roditeljske i sinovske ljubavi koji menja srce – samo retki ga primećuju.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.