U temišvarskoj Sabornoj crkvi, uz molitve hiljada vernika i prisustvo arhijereja iz Srbije i Rumunije, svečano je proslavljen novi svetitelj čiji je kult godinama živeo u narodu — a sada je zauzeo mesto među svetima Crkve.
Pod svodovima Saborne crkve u Temišvaru, gde su vekovima odzvanjale molitve pravoslavnih Srba i Rumuna, zablistala je svetlost novog svetitelja. Ime Svetog Kirila, Ispovednika Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog, od tog trenutka urezano je u kalendar svetih Srpske pravoslavne crkve — kao svedočanstvo vere, istrajnosti i zajedništva.
Foto: SPC
Arhijereji, sveštenstvo i monaštvo ispred Saborne crkve u Temišvaru
Svečani čin kanonizacije služen je tokom arhijerejske liturgije koju su predvodili mitropoliti Joanikije, Lukijan i Nikodim, uz sasluženje brojnih sveštenika i prisustvo vernog naroda koji je iz mnogih krajeva došao da prisustvuje istorijskom trenutku. Posebnu simboliku nosio je prenos moštiju iz manastira Bezdin, drevnog svedoka duhovnosti, u Temišvar — gde je novi svetitelj zvanično proslavljen.
Ikona koja govori više od reči
Na malom vhodu Liturgije, uz svečano pevanje tropara, arhijerejima je prinesena ikona Svetog Kirila. Taj čin nije bio tek protokol — on je označio prihvatanje i potvrđivanje svetitelja koga je narod već odavno poštovao. Mitropolit Nikodim potom je pročitao gramatu Svetog arhijerejskog Sabora, kojom je, po blagoslovu patrijarha Porfirija, protosinđel Kirilo (Cvetković) i zvanično pribrojan liku svetih.
Foto: SPC
Svečana kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog
Na kraju liturgije, pored moštiju svetitelja, osveštani su slavski darovi prineti u njegovu čast. Mitropolit Lukijan se vernicima obratio sa dubokom zahvalnošću i radošću, podsećajući da je Kirilo Bezdinski već decenijama bio tiho proslavljan u srcima pravoslavnih Srba i Rumuna — a sada i svečano u Crkvi.
Vernici i zvaničnici zajedno u molitvi
Svečanosti su prisustvovali brojni predstavnici crkvenog i društvenog života: dr Vladimir Roganović, direktor Uprave za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama; Ivana Jakšić Matović, generalni konzul Republike Srbije u Temišvaru; Ognjan Krstić, predsednik Saveza Srba u Rumuniji i poslanik u Parlamentu; i Stevan Katić, gradonačelnik Herceg Novog.
Prisutni vernici, Srbi i Rumuni, nosili su zastavice, sveće i ikone — u molitvenom jedinstvu koje prevazilazi granice.
Foto: SPC
Svečana kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog
Početak svečanosti u manastiru Bezdin
Duhovna proslava započela je dan ranije, u manastiru Bezdin, u paraklisu Preobraženja Gospodnjeg. Tamo je služena sveta liturgija koju su zajedno služili mitropolit Lukijan i arhiepiskop Timotej iz Rumunska pravoslavna crkva. U skladu sa drevnom praksom, na kraju Liturgije služen je poslednji parastos Kirilu, nakon čega je potpisana svečana gramata o njegovoj kanonizaciji.
Liturgijsko slavlje uveličao je protojerej-stavrofor Obren Jovanović iz Herceg Novog, iz rodnog kraja svetitelja, donoseći sa sobom molitveni dah primorja.
Foto: SPC
Svečana kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog
Most između dva naroda
Mitropolit Lukijan zahvalio je arhiepiskopu Timoteju na bratskoj ljubavi i podršci Rumunske pravoslavne crkve, ističući da je manastir Bezdin već dugo mesto gde se dodiruju i prepliću duhovne niti dva naroda. Kao znak zahvalnosti, uručio mu je panagiju — uspomenu na ovaj veliki dan zajedničke radosti.
Među prisutnima bili su i g. Ćiprijan Olinić, državni sekretar za odnose sa crkvama u Rumuniji, dr Dejan Popov, zamenik prefekta Županije Timiš, i g. Ivan Bošnjak, državni sekretar u Vladi Srbije — što jasno govori da svetost ima snagu da okuplja, povezuje i nadilazi granice.
Kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog nije bila samo svečan čin Crkve. Bila je to tiha, ali snažna potvrda da vera i sećanje naroda postaju večni trag u istoriji Crkve.
Od sada, ime ovog ispovednika vere stoji rame uz rame sa svetiteljima koji su svojom postojanošću, žrtvom i ljubavlju postali stubovi pravoslavlja. Njegova svetlost, koja je najpre zasijala u tišini manastira Bezdin, sada sija celom Crkvom.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je koliko je vernika prošlo kroz Hram Svetog Save od 20. maja do danas, dok patrijarh Porfirije poručuje da je od brojki važnija vera koju narod pokazuje.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Dok region obeležava 180 godina od objavljivanja njegovog kapitalnog dela, pitanje Njegoševe kanonizacije ponovo se vraća u fokus — zašto je inicijativa iz 2013. godine zaustavljena?
Srpska pravoslavna crkva saopštila je koliko je vernika prošlo kroz Hram Svetog Save od 20. maja do danas, dok patrijarh Porfirije poručuje da je od brojki važnija vera koju narod pokazuje.
Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole, mitropolit Teodosije služio je prazničnu liturgiju i poručio da je svaki novi priziv svedočanstvo da Duh Sveti i danas deluje među ljudima.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da je od dolaska Pojasa Presvete Bogorodice kroz Hram Svetog Save prošlo čak 478.000 vernika, dok se redovi za poklonjenje i dalje ne smanjuju, a boravak svetinje u Beogradu traje do 6. juna.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.