U temišvarskoj Sabornoj crkvi, uz molitve hiljada vernika i prisustvo arhijereja iz Srbije i Rumunije, svečano je proslavljen novi svetitelj čiji je kult godinama živeo u narodu — a sada je zauzeo mesto među svetima Crkve.
Pod svodovima Saborne crkve u Temišvaru, gde su vekovima odzvanjale molitve pravoslavnih Srba i Rumuna, zablistala je svetlost novog svetitelja. Ime Svetog Kirila, Ispovednika Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog, od tog trenutka urezano je u kalendar svetih Srpske pravoslavne crkve — kao svedočanstvo vere, istrajnosti i zajedništva.
Foto: SPC
Arhijereji, sveštenstvo i monaštvo ispred Saborne crkve u Temišvaru
Svečani čin kanonizacije služen je tokom arhijerejske liturgije koju su predvodili mitropoliti Joanikije, Lukijan i Nikodim, uz sasluženje brojnih sveštenika i prisustvo vernog naroda koji je iz mnogih krajeva došao da prisustvuje istorijskom trenutku. Posebnu simboliku nosio je prenos moštiju iz manastira Bezdin, drevnog svedoka duhovnosti, u Temišvar — gde je novi svetitelj zvanično proslavljen.
Ikona koja govori više od reči
Na malom vhodu Liturgije, uz svečano pevanje tropara, arhijerejima je prinesena ikona Svetog Kirila. Taj čin nije bio tek protokol — on je označio prihvatanje i potvrđivanje svetitelja koga je narod već odavno poštovao. Mitropolit Nikodim potom je pročitao gramatu Svetog arhijerejskog Sabora, kojom je, po blagoslovu patrijarha Porfirija, protosinđel Kirilo (Cvetković) i zvanično pribrojan liku svetih.
Foto: SPC
Svečana kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog
Na kraju liturgije, pored moštiju svetitelja, osveštani su slavski darovi prineti u njegovu čast. Mitropolit Lukijan se vernicima obratio sa dubokom zahvalnošću i radošću, podsećajući da je Kirilo Bezdinski već decenijama bio tiho proslavljan u srcima pravoslavnih Srba i Rumuna — a sada i svečano u Crkvi.
Vernici i zvaničnici zajedno u molitvi
Svečanosti su prisustvovali brojni predstavnici crkvenog i društvenog života: dr Vladimir Roganović, direktor Uprave za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama; Ivana Jakšić Matović, generalni konzul Republike Srbije u Temišvaru; Ognjan Krstić, predsednik Saveza Srba u Rumuniji i poslanik u Parlamentu; i Stevan Katić, gradonačelnik Herceg Novog.
Prisutni vernici, Srbi i Rumuni, nosili su zastavice, sveće i ikone — u molitvenom jedinstvu koje prevazilazi granice.
Foto: SPC
Svečana kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog
Početak svečanosti u manastiru Bezdin
Duhovna proslava započela je dan ranije, u manastiru Bezdin, u paraklisu Preobraženja Gospodnjeg. Tamo je služena sveta liturgija koju su zajedno služili mitropolit Lukijan i arhiepiskop Timotej iz Rumunska pravoslavna crkva. U skladu sa drevnom praksom, na kraju Liturgije služen je poslednji parastos Kirilu, nakon čega je potpisana svečana gramata o njegovoj kanonizaciji.
Liturgijsko slavlje uveličao je protojerej-stavrofor Obren Jovanović iz Herceg Novog, iz rodnog kraja svetitelja, donoseći sa sobom molitveni dah primorja.
Foto: SPC
Svečana kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog
Most između dva naroda
Mitropolit Lukijan zahvalio je arhiepiskopu Timoteju na bratskoj ljubavi i podršci Rumunske pravoslavne crkve, ističući da je manastir Bezdin već dugo mesto gde se dodiruju i prepliću duhovne niti dva naroda. Kao znak zahvalnosti, uručio mu je panagiju — uspomenu na ovaj veliki dan zajedničke radosti.
Među prisutnima bili su i g. Ćiprijan Olinić, državni sekretar za odnose sa crkvama u Rumuniji, dr Dejan Popov, zamenik prefekta Županije Timiš, i g. Ivan Bošnjak, državni sekretar u Vladi Srbije — što jasno govori da svetost ima snagu da okuplja, povezuje i nadilazi granice.
Kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog nije bila samo svečan čin Crkve. Bila je to tiha, ali snažna potvrda da vera i sećanje naroda postaju večni trag u istoriji Crkve.
Od sada, ime ovog ispovednika vere stoji rame uz rame sa svetiteljima koji su svojom postojanošću, žrtvom i ljubavlju postali stubovi pravoslavlja. Njegova svetlost, koja je najpre zasijala u tišini manastira Bezdin, sada sija celom Crkvom.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Od Oksforda i Atine do manastira Ćelije kod Valjeva, Blagoje Popović izabrao je život bez priznanja i komfora, ostavivši delo koje i danas snažno oblikuje pravoslavno mišljenje u Srbiji i izvan nje.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.