U temišvarskoj Sabornoj crkvi, uz molitve hiljada vernika i prisustvo arhijereja iz Srbije i Rumunije, svečano je proslavljen novi svetitelj čiji je kult godinama živeo u narodu — a sada je zauzeo mesto među svetima Crkve.
Pod svodovima Saborne crkve u Temišvaru, gde su vekovima odzvanjale molitve pravoslavnih Srba i Rumuna, zablistala je svetlost novog svetitelja. Ime Svetog Kirila, Ispovednika Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog, od tog trenutka urezano je u kalendar svetih Srpske pravoslavne crkve — kao svedočanstvo vere, istrajnosti i zajedništva.
Foto: SPC
Arhijereji, sveštenstvo i monaštvo ispred Saborne crkve u Temišvaru
Svečani čin kanonizacije služen je tokom arhijerejske liturgije koju su predvodili mitropoliti Joanikije, Lukijan i Nikodim, uz sasluženje brojnih sveštenika i prisustvo vernog naroda koji je iz mnogih krajeva došao da prisustvuje istorijskom trenutku. Posebnu simboliku nosio je prenos moštiju iz manastira Bezdin, drevnog svedoka duhovnosti, u Temišvar — gde je novi svetitelj zvanično proslavljen.
Ikona koja govori više od reči
Na malom vhodu Liturgije, uz svečano pevanje tropara, arhijerejima je prinesena ikona Svetog Kirila. Taj čin nije bio tek protokol — on je označio prihvatanje i potvrđivanje svetitelja koga je narod već odavno poštovao. Mitropolit Nikodim potom je pročitao gramatu Svetog arhijerejskog Sabora, kojom je, po blagoslovu patrijarha Porfirija, protosinđel Kirilo (Cvetković) i zvanično pribrojan liku svetih.
Foto: SPC
Svečana kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog
Na kraju liturgije, pored moštiju svetitelja, osveštani su slavski darovi prineti u njegovu čast. Mitropolit Lukijan se vernicima obratio sa dubokom zahvalnošću i radošću, podsećajući da je Kirilo Bezdinski već decenijama bio tiho proslavljan u srcima pravoslavnih Srba i Rumuna — a sada i svečano u Crkvi.
Vernici i zvaničnici zajedno u molitvi
Svečanosti su prisustvovali brojni predstavnici crkvenog i društvenog života: dr Vladimir Roganović, direktor Uprave za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama; Ivana Jakšić Matović, generalni konzul Republike Srbije u Temišvaru; Ognjan Krstić, predsednik Saveza Srba u Rumuniji i poslanik u Parlamentu; i Stevan Katić, gradonačelnik Herceg Novog.
Prisutni vernici, Srbi i Rumuni, nosili su zastavice, sveće i ikone — u molitvenom jedinstvu koje prevazilazi granice.
Foto: SPC
Svečana kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog
Početak svečanosti u manastiru Bezdin
Duhovna proslava započela je dan ranije, u manastiru Bezdin, u paraklisu Preobraženja Gospodnjeg. Tamo je služena sveta liturgija koju su zajedno služili mitropolit Lukijan i arhiepiskop Timotej iz Rumunska pravoslavna crkva. U skladu sa drevnom praksom, na kraju Liturgije služen je poslednji parastos Kirilu, nakon čega je potpisana svečana gramata o njegovoj kanonizaciji.
Liturgijsko slavlje uveličao je protojerej-stavrofor Obren Jovanović iz Herceg Novog, iz rodnog kraja svetitelja, donoseći sa sobom molitveni dah primorja.
Foto: SPC
Svečana kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog
Most između dva naroda
Mitropolit Lukijan zahvalio je arhiepiskopu Timoteju na bratskoj ljubavi i podršci Rumunske pravoslavne crkve, ističući da je manastir Bezdin već dugo mesto gde se dodiruju i prepliću duhovne niti dva naroda. Kao znak zahvalnosti, uručio mu je panagiju — uspomenu na ovaj veliki dan zajedničke radosti.
Među prisutnima bili su i g. Ćiprijan Olinić, državni sekretar za odnose sa crkvama u Rumuniji, dr Dejan Popov, zamenik prefekta Županije Timiš, i g. Ivan Bošnjak, državni sekretar u Vladi Srbije — što jasno govori da svetost ima snagu da okuplja, povezuje i nadilazi granice.
Kanonizacija Svetog Kirila Bezdinskog i Dalmatinsko-bokeljskog nije bila samo svečan čin Crkve. Bila je to tiha, ali snažna potvrda da vera i sećanje naroda postaju večni trag u istoriji Crkve.
Od sada, ime ovog ispovednika vere stoji rame uz rame sa svetiteljima koji su svojom postojanošću, žrtvom i ljubavlju postali stubovi pravoslavlja. Njegova svetlost, koja je najpre zasijala u tišini manastira Bezdin, sada sija celom Crkvom.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Dok region obeležava 180 godina od objavljivanja njegovog kapitalnog dela, pitanje Njegoševe kanonizacije ponovo se vraća u fokus — zašto je inicijativa iz 2013. godine zaustavljena?
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.
Posle molitve u Pridvornom hramu, Savet Arhiepiskopije razmatrao je izveštaje i utvrdio pravce delovanja, uz fokus na misiju, obrazovni rad i humanitarnu pomoć vernom narodu.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.
Jednostavno testo punjeno mesom, zaliveno pavlakom i puterom, ponovo postaje hit domaće kuhinje jer spaja nostalgiju, sitost i osećaj zajedništva koji ne zastareva.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.