ON JE MOLITVOM LEČIO SVAKU BOLEST: Danas je Sveti Partenije Lampsakijski
Još od ranog detinjstva bio je udostojen blagodati Božje koju je skrivao pred ljudima.
Bio je vrlo ugledan vlastelin u Carigradu pre nego što se zamonašio.
Srpska pravoslavna crkva 27. februara slavi Prepodobnog Avksentija. Bio je vrlo ugledan vlastelin u Carigradu među vlastelom i dvorjanima cara Teodosija Mlađega. Oduševljen hrišćanstvom, Aksentije se zamonašio i vrlo brzo napustio Carigrad.
"Kada se počeše o njemu pohvale govoriti, on pobeže od ljudskih pohvala i nastani se na jednoj gori blizu Halkidona, koja se posle prozva Aksentijeva gora. Ne ostvari mu se želja da ostane tu zauvek skriven od ljudi, jer nađoše ga čobani i razglasiše ga", piše u žitijama.
Počeli su ubrzo da mu dovode bolesnike na isceljenje. I on je mnoge iscelio.
"Slepome povrati vid, gubave očisti, pomazav ih jelejem, tako i uzetoga podiže, i mnoge demonijake oslobodi demona. Sve je to za divljenje, ali je njegova smernost još za veće divljenje".
Kad god su ga molili da nekoga isceli, on se branio rečima: "I ja sam čovek grešan"!
Ali, prinuđen mnogim molbama, on je pristupao isceljenju na sledeće načine: ili je pozivao sve prisutne da se s njim zajedno pomole Bogu za bolesnika; ili je prvo utvrđivao veru u ljudima, pa onda im govorio, da će im Bog dati po veri; ili je govorio nad glavom bolesnikovom: "Isceljuje te Gospod Isus Hristos"!
To je sve činio, samo da se ne bi čudotvorstvo pripisivalo njemu nego Bogu.
Učestvovao na IV vaseljenskom saboru u Halkidonu i silno štitio pravoslavlje od jeresi Evtihijeve i Nestorijeve.
Umro je u dubokoj starosti 470. godine.
Tropar - Prepodobni Avksentije (glas 1):
Kao pustinjski žitelj i u telu Anđeo i čudotvorac, pokazao si se bogonosni oče naš Avksentije. Postom, bdenjem i molitvama, nebeske darove si primio, isceljujući bolesti onih koji ti sa verom dolaze. Slava Onome koji ti je dao snagu, koji te je proslavio i koji kroz tebe daruje svima isceljenje.
Još od ranog detinjstva bio je udostojen blagodati Božje koju je skrivao pred ljudima.
Sveštenomučenik Haralampije je bio episkop u Magneziji i postradao je za Hrista u svojoj stotrinaestoj godini.
Tri puta su ga jeretici udaljavali sa mesta arhiepiskopa i progonili u Jermeniju.
Sveti Simeon je otac Svetog Save, a doba njegove vladavine smatra se prelomnim periodom u srpskoj istoriji i kulturi.
Uz dvanaestoricu apostola, na ovaj dan posebno se proslavlja i Sveti apostol Pavle, koji, iako nije bio među prvobitnih dvanaest, zauzima posebno mesto u istoriji hrišćanstva.
Sveti Kir i Jovan u pravoslavlju se nazivaju besrebrenicima, jer su kao lekari pomagali ljudima bez ikakve nadoknade, služeći bolesnima iz ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Kada je svetitelj došao u carski dvor i položio ruku na mesto gde je car trpeo najveće bolove, bolest je nestala i Justinijan je potpuno ozdravio.
Živeo je u strogom uzdržanju, neumorno se moleći i proučavajući Sveto pismo i žitija svetih, nastojeći da u svemu podražava njihove vrline, a naročito velike stolpnike.
Uz dvanaestoricu apostola, na ovaj dan posebno se proslavlja i Sveti apostol Pavle, koji, iako nije bio među prvobitnih dvanaest, zauzima posebno mesto u istoriji hrišćanstva.
Ovom danu se ne pristupa samo kao običnom prazniku, već kao danu molitve, Svete liturgije i duhovne radosti.
Jedan od najpoštovanijih praznika Pravoslavne crkve otkriva priču o dvojici Hristovih apostola čije je propovedanje promenilo svet, ali i o narodnim običajima koji su se sačuvali do danas uz molitvu, liturgiju i sećanje na sveto predanje.
Kroz molitvenu poruku prvoapostolima, koji su najznačajniji stubovi hrišćanstva, podsećamo se duhovne snage i blagodati koja dolazi kroz veru, udaljavajući se od iskušenja koja sujeverje donosi.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Ovaj jednostavan domaći recept čuva miris nekadašnjih kuhinja, a njegova posebna mekoća krije se u sastojku koji se retko dodaje slatkim zalogajima.
Ovom danu se ne pristupa samo kao običnom prazniku, već kao danu molitve, Svete liturgije i duhovne radosti.
Kroz molitvenu poruku prvoapostolima, koji su najznačajniji stubovi hrišćanstva, podsećamo se duhovne snage i blagodati koja dolazi kroz veru, udaljavajući se od iskušenja koja sujeverje donosi.